Naš opstanak u realizaciji kur’anskog imperativa „Ikre – uči“

mithat mujovicRazgovaramo sa Mithat-ef. Mujovićem, predsjednikom Zajednice sanžačke dijaspore o ZSD-u i dijaspori, džematima “El-Iman” i “El-Ihsan” u Beču čiji je predsjednik, Reviji “Sandžak” čiji je direktor, “Školi roditeljstva”, brojnima seminarima, predavanjima, sesijama i drugim brojnim aktivnostima.

Razgovarao: Salahudin Fetić

Kada je i zbog čega osnovana Zajednica sandžačke dijaspore? Koji su bili njeni ciljevi i da li je odgovorila prvim potrebama?

U aprilu 2003. godine osnovana je  Zajednica sandžačke dijaspore kao krovna organizacija sandžačkih Bošnjaka koji žive u dijaspori s ciljem da se kroz razne aktivnosti očuva vjerski, kulturni i nacionalni identitet sandžačkih Bošnjaka koji  žive u Zapadnoj Evropi. Već punih deset godina ZSD putem kulturnih i vjerskih manifestacija, tribina, seminara, ekskurzija i ostalih aktivnosti radi na buđenju svijesti o vjeri, jeziku i nacionalnoj pripadnosti. ZSD kao i ostale organizacije ima svoje faze kroz koje prolazi. Prva faza, koja je trajala nekoliko godina, svakako je bila faza udaranja temelja, kao i formiranje mreže aktivista u mnogim gradovima i mislim da se na tom polju uspjelo.

Želim istaći da sandžački Bošnjaci imaju vjeru duboko urezanu u srcu. Oni nekada iz nemara napuste određene principe, nekada im se vrate, ali kada se pokrene bilo koja akcija izgradnje džamija ili vjerskih obrazovnih ustanova onda primijetite kako vrijedno i sa posebnim entuzijazmom ulaze u akcije i podržavaju takve projekte. Ljubav prema vjeri je itekako vidljiva u dijaspori gdje niču mesdžidi i islamski centri diljem Zapadne Evrope i gdje možete vidjeti sve veći broj mladih ljudi koji pune džamije.

Kada govorimo o nacionalnom i kulturnom identitetu tu je stvar drugačija. Višedecenijsko ugnjetavanje Bošnjaka, njihovo zbunjivanje kroz ignorisanje nacionalne odrednice i bosanskog jezika, te instaliranje poltrona na značajnim pozicijama, rezultiralo je nemarom u nacionalnom pogledu. Buđenje se, hvala Bogu, dešava, međutim, to je proces koji traje.

Kada ste Vi preuzeli Zajednicu i u kakvom stanju ste zatekli organizaciju?

Preuzeo sam Zajednicu koja se kretala solidno na putu ka realizaciji zacrtanih ciljeva. U nekoliko država su bili osnovani ogranci. Problemi sa kojima se Zajednica tada suočavala isti su koji nam se i dalje nameću: prostorna distanca, nedovoljna komunikacija između centrale i regionalnih odbora, nedovoljan broj aktivista itd. Ljudi koji su tada bili uključeni u ZSD ulagali su ogroman trud da se udare temelji Zajednici, da se izgradi struktura, kao i da se unese što više motivacije u redove aktivista. Brojne manifestacije diljem Zapadne Evrope osvježavale su Zajednicu okupljajući veliki broj aktivista i posjetilaca. Zahvalan sam tim ljudima koji su udarali prve temelje Zajednici. Zadovoljan sam tempom kojim se kreće Zajednica, mada naravno uvijek može biti bolje.

Koji je današnji kurs Zajednice? Koji su zadaci kojima ona mora odgovoriti?

Glavni kurs Zajednice jeste briga prema sandžačkim Bošnjacima u dijaspori. Mudrim potezima i osvježavajućim idejama kroz lepezu zanimljivih programa radimo na izgradnji pozitivnog ambijenta u kojem će se naši ljudi osjećati sigurno, svjesni da ima neko ko brine o njima, njihovoj djeci i ko im želi sretniju budućnost. Prioritetni zadaci u narednom periodu su sljedeći. U suradnji sa džematima raditi na izradi zanimljivih programa koje treba promovirati među omladinom. Omladina nam je na najvećem udaru. S jedne strane suočeni su sa „sjajem“ Zapada, njegovom prividnom ljepotom i izazovima, a sa druge strane sa nedovoljnom brigom našeg dijela društva, što često rezultira udaljavanjem omladine, njihovim utapanjem u postojeće sisteme država u kojima žive. Zatim, smatramo jako važnim izgradnju mreže aktivista u svim gradovima Zapadne Evrope gdje žive sandžački Bošnjaci. Mreža aktivista u mnogim gradovima naravno postoji.

Tri dimenzije su od suštinskog značaja za ZSD i to: jačanje ljudskih resursa, umrežavanje intelektualnog i ekonomskog potencijala naših ljudi i pružanje pomoći Sandžaku i svim patriotskim dokazanim snagama u našem vatanu.

Pobrojte nam neke značajne aktivnosti i poduhvate ZSD.

Naše aktivnosti bismo mogli podijeliti na one koje su usmjerene prema sandžačkim Bošnjacima koji žive u dijaspori poput: organiziranja raznih tribina, seminara za mlade,  manifestacija, kulturnih večeri, sportskih turnira, sponzorisanja naših sportista itd., te na one koje su usmjerene prema Bošnjacima koji žive u Sandžaku, što uključuje pokroviteljstvo određenih manifestacija,  humanitarne pomoći siromašnima, stipendije studentima, oglašavanje saopćenjima za javnost i dr.

ZSD je u prošlom periodu imala zaista veliki broj aktivnosti. Neke od njih u prošloj godini bile su: uključivanje ZSD u osnivanje džemata u Lajpcigu; manifestacije održane u Frankfurtu, Ofenbahu i Hanoveru, koje su bile izuzetno posjećene; obilježavanje Dana Sandžaka u Švicarskoj; serijal tribina o nacionalnom identitetu Bošnjaka u nekoliko gradova u Danskoj; nekoliko humanitarnih pomoći Sandžaku itd. U februaru ove godine imali smo obilježavanje Dana Bošnjaka u Austriji na kojoj su među ostalima bili i akademik Ferid Muhić kao i naš poznati publicista i autor Muhamed Mahmutović.

U toku je realizacija projekta „Podrška medijskom sektoru ZSD“ gdje planiramo, pored prezentacije revije „Sandžak“, pokrenuti nekoliko obrazovnih emisija iz oblasti vjere, kulture, i historije Sandžaka u saradnji sa TV Sandžak koju prate naši ljudi u dijaspori putem interneta.

Od januara ste preuzeli emanet revije „Sandžak“, kako je Muftija jednom kazao, koja je nacionalni farz Bošnjacima. Kakve su Vaše prve impresije? Kakav je značaj Revije za Bošnjake u dijaspori?

Preuzimanje emaneta revije „Sandžak“ još jedan je u nizu ozbiljnih iskoraka ZSD ka novim uspjesima. Revija je zaista, kao što je uvaženi Muftija istakao, nacionalni farz. Mi diljem Zapadne Evrope među sandžačkim Bošnjacima promoviramo ideju da svaka kuća treba biti mesdžid i obrazovni centar. U našim kućama moramo imati biblioteke u kojoj se neminovno mora naći i revija „Sandžak“ koja nas vraća nama i budi sjećanje o tome ko smo, kojoj vjeri i naciji pripadamo, te kojim jezikom govorimo. Revija „Sandžak“ je glas istine i smatramo je izuzetno važnim, posebno za Sandžaklije koji žive daleko od vatana i koji su na snažnom udaru talasa asimilacije. Nije rijedak slučaj da naša djeca koja žive na Zapadu ne znaju puno o Sandžaku i svojim korijenima.

Kako je Revija prihvaćena među Bošnjacima dijaspore?

Revija je solidno prihvaćena. Otprilike se oko 400 brojeva distribuira u Zapadnoj Evropi. Lično nisam zadovoljan tim brojem. Naš cilj je da revija „Sandžak“ uđe u najmanje hiljadu domova u dijaspori i nadam se da ćemo uspjeti u tome. Također, želja nam je da se u manjim kružocima uz bratsku atmosferu diskutuje o značajnim kulturnim i historijskim temama koje tretira Revija. Edukacija zaista treba biti naša najveća investicija.

Pored aktivnosti u ZSD aktivni ste i na drugim poljima. Radite u džematu u Beču. Kakvi su Vaši utisci obzirom da ste imamili i u drugim državama Evrope? 

Pored funkcije predsjednika ZSD imam puno drugih obaveza. Uvijek mi je bila zanimljiva kur’anska poruka: „Ako vas bude.“ U vremenima uspona jednog naroda mora se nositi ogromni teret i biti spreman raditi za desetoricu kako bi se došlo do cilja. Predsjednik sam Islamskog kulturnog centra Bošnjaka u Beču koji ima dva džemata (El-Iman i El-Ihsan) i još četiri udruženja. Zatim, direktor sam novoosnovanog Centra za lični razvoj TAGYIR, nekoliko sati sedmično radim kao savjetnik u Centralnom zatvoru u Beču i, kao što ste spomenuli, radim kao imam u džematu El-Ihsan, što mi je najomiljenija funkcija. Kada nakon dunjalučke brzine i životnih stresova svratite do mihraba u mesdžidu i spustite čelo na tlo veličajući Tvorca univerzuma, onda se zaista osvježe i rekonstruišu vaše misli i emocije, a srce nađe smiraj.

Često zijaretim naše džemate po Zapadnoj Evropi i moram kazati da nije nimalo lahko biti imam u dijaspori. Kao imam morate razumjeti vrijeme u kojem žive vaši džematlije, kao i probleme sa kojim se suočavaju. Trebate biti izvor motivacije, kao i izvor informacija, te liječnik koji postepeno i bezbolno operiše i uklanja sve nedostatke svojih džematlija. Zatim, morate širiti ljubav među svojim narodom i jačati jedinstvo safa. Sve to zahtijeva ogromnu energiju i izuzetno naporan rad.

Redovno držite predavanja u drugim bošnjačkim udruženjima. Recite nam nešto o tome.

U Beču imamo nekoliko udruženja koja imaju korisne programe za omladinu i studente. Jednom mjesečno držim predavanje u Institutu za dijalog „Friede“. Zatim, dva puta u mjesecu održavam seminare iz oblasti psihologije studentima u organizaciji Bošnjačke omladine Austrije. Jednom mjesečno organizujem seminare za odrasle u okviru projekta „Škola roditeljstva“, kao i sedmične seminare za grupu od dvadesetak tinejdžera u ime tek novoosnovanog Centra za lični razvoj TAGYIR. Često govorim da su naša bošnjačka udruženja u Beču poput velikog broja aviona na nebu, ali nema sudaranja zato što je nebo prostrano, a putanje precizne i isplanirane.

Završili ste fakultet u Libanu, a sada pohađate postdiplomske studije u Beču i Beogradu. Zašto baš ta dva odsjeka? 

Završio sam Fakultet islamskih nauka u Libanu. Znati arapski jezik i imati temeljna znanja iz islamskih nauka je zaista velika blagodat. No, kada završite fakultet i dođete na teren, suočavajući se sa brojnim izazovima društva u kojem živite, shvatite da vam nedostaje puno toga. Shvatite da je potrebno ući u dubinu teorija koje ste izučavali. Raskorak između ispričanih i naučenih lekcija u našem narodu je ogroman. Jaz između priče i prakse je još veći. Glavni razlozi leže u neznanju, nepoznavanju i neiskorištavanju sopstvenih potencijala, kao i u davanju prednosti forme nad suštinom, te površnosti nad dubinom shvatanja. Tragajući za odgovorima završio sam dvogodišnji studij racionalno-emotivne psihoterapije u Beogradu, privodim kraju master studije iz psiho-socijalnog savjetovanja na Institutu ARGE u Beču, kao i master na religijskoj pedagogiji na Bečkom univerzitetu. Mislim da svi moramo raditi na sebi, na produbljivanju znanja o našim emocijama, načinu razmišljanja, strahovima, odgojnim konceptima i općenito o filozofiji života.

Šta želite da poručite čitaocima revije „Sandžak“?

Dragim i vrijednim čitaocima bih prvenstveno zahvalio što kupuju reviju „Sandžak“ i time učestvuju u projektu buđenja vjerske, kulturne i nacionalne svijesti kod Bošnjaka. Smatram jako važnim čitanje Revije u krugu naših familija, upoznavanje naše djece sa našom historijom, običajima i kulturom. Revija „Sandžak“ zaista kreira novu mrežu svjesnih aktivista u dijaspori. Preporučio bih čitaocima da šire poruku o panbošnjačkom buđenju, da aktueliziraju među svojim prijateljima i poznanicima značajne teme iz Revije koje, bez sumnje, tretiraju najvažnija pitanja našeg opstanka. Nadam se da ćemo ubrzo nastaviti sa štampanjem značajnih brošura uz reviju „Sandžak“ koja će dodatno obogatiti naša znanja iz raznih naučnih oblasti.

Šta želite poručiti onima koji ne čitaju Reviju?

A onima koji je ne čitaju poručio bih da je naš opstanak u realizaciji kur’anskog imperativa „Ikre – uči“. Put ka svim životnim uspjesima vodi preko učenja. Doba u kojem živimo zahtijeva brzinu razmišljanja, svakodnevno osvježavanje novim informacijama, praćenje situacije na lokalnom i globalnom nivou, te intenzivno jačanje sopstvenih intelektualnih i emocionalnih potencijala. Moramo proširiti krug naših svakodnevnih tema, unijeti više informacija u naše domove, povećati broj knjiga u našim kućnim bibliotekama, jačati interesovanje za plodne diskusije i razmjenu mišljenja i svi zajedno učestvovati više na terenu, a manje na tribinama. Apelujem na sve koji do sada nisu čitaoci revije „Sandžak“: Čitajte Reviju, jer ona će sigurno obogatiti vaša znanja i ukloniti maglu sa vašeg životnog puta!

revija SANDŽAK | 10. april 2013. | br. 172-173 

Komentariši