Pusto Tursko

Piše: glavni i odgovorni urednik "revije Sandžak" Hazbija Kalač
Piše: glavni i odgovorni urednik “revije Sandžak” Hazbija Kalač

Razgovor koji se vodio iza zatvorenih vrata između „državnika“ i „autentičnih“ bošnjačkih političara, ponaosob, niti smo čuli niti smo snimili kakvim špijunskim sredstvima i tehnologijama, a do nas je stigao, nekako misteriozno, talasima života, ušetao među nas, postao naša stvarnost koju gledamo, čudeći se kao da nam se priviđa, i to što vidimo i što nam se čini kao priviđenje prenosimo u cijelosti.

Sve je propalo. Mi nemamo rješenja ni za jedno važno državno pitanje. Država je, kao što vidite, u opasnosti i ako se ovako nastavi nema nam spasa. Sve što je vrijedilo mi smo opljačkali i već proćerdali. Dok je rat trajao pljačkali smo tuđe, a danas, naviknuti na pljačku, kada tuđeg nema, pljačkamo svoje. I to nas satrije. Jedini nam je spas da nas uzme ko od ovih Velikih. Normalno, mislili smo da je Rusija tu i da će nas podržati, ali oni su još gori od nas. Evropa nas ucjenjuje, davi. Moramo joj se pokoravati, ali znamo da nam ona neće donijeti nikakvo dobro. Ona više ni sebi ne može pomoći. Izgleda da moramo priznati da nam danas samo Turska može biti od pomoći i spas od potpunog nestanka.

Ovo je neka šala?

Neee! Sve naše političke i ekonomske analize idu u tom pravcu. Ovo je krajnje ozbiljna stvar. Država je u pitanju. Vi Bošnjaci ste, kako god bilo, a bilo je mnogo grešaka sa naše strane, jer taj Milošević je bio naša najveća zabluda, dakle naša braća i Vi nam morate pomoći. Zapravo, pomoći ćemo jedni drugima. Država mora imati ozbiljnog i jakog političkog partnera na strani Bošnjaka. Mi smo u vama prepoznali takvog partnera.

Ali šta ako dođe do promjene vlasti…?

Ma dajte molim Vas!? Kako to mislite?

Oprostite.

U redu je. Dakle, naša i Vaša partija će napraviti jedan tajni dokumenat o saradnji. Vi ćete u budućnosti postati jedan od stubova opstanka naše države. Vi se na taj način ugrađujete u same temelje države i postajete njeni čuvari. Vaša partija će biti najjača, a ubrzo i jedina partija kao autentični predstavnik Bošnjaka. I Vi lično će te biti najbogatiji… Znate, nije u redu da prvi čovjek najjače bošnjačke partije ne bude obezbijeđen.

Baš sam na tu temu htio…

Ma znam za to, ništa ne brinite, to je već sređeno.

Ali ovi novinari…

Ne brinite, sve je to pod kontrolom.

Da, ali ovaj Muftija…

Imamo plan za njega. Bez brige. To ćemo zajedničkim snagama odraditi. Iznenadit ćete se kada saznate koga sve tamo imamo. Budite strpljivi i čekajte.

Da, ali on je svakog dana jači…

Znam sve. Vi morate imati kontrolu nad Islamskom zajednicom. Radimo na tome. Tu je Vaše biračko tijelo. Istina, taj Muftija je baš žilav i potrošio nam je već nekoliko planova, ali ništa se Vi ne brinite. I nama odgovara da je Islamska zajednica pod Vašom kontrolom, jer narodu se usta ne mogu zatvoriti…

Znate, nije to baš tako jednostavno …

Ma šta Vi uobražavate. To je nama lako. Pitanje je samo izbora najboljeg trenutka. Imamo mi kod tog Vašeg Muftije svoje spavače. Budilnik je navijen i oni čekaju zvono. I ne vidim šta je tu problem? Nego, da se mi vratimo važnim pitanjima. Kako da Vi dovedete turske investitore? To je glavno pitanje?

To zavisi od naše pozicije u vlasti. Znate, Turci su vojnički narod i prvo što kod sagovornika gledaju jesu njegovi činovi.

Da! Razumijem! Vi hoćete da budete ministar?

Pa…

Da, da! OK. To treba tako. Mi ćemo Vama otvoriti vrata prema vrhu vlasti, a Vi treba da dovedete investitore. Naravno, razumijemo se. Mi mislimo da Vi treba da budete ministar bez portfelja. Tamo ima nekakvih fondova za vanredne situacije, a to je ono što Vama treba. Znate ono, podnesete zahtjev jer Vam je vjetar otkrio krov… i Vi postajete dobrotvor i tako stičete ugled među biračima. A nemate nikakvih odgovornosti, niti Vam tu treba neka posebna stručnost…

Aha. Odlično.

Da, da! Mislimo mi o Vama. Mi smo ozbiljna partija i nećemo dozvoliti da naši partneri gube poziciju. Naprotiv, ima tu radnih mjesta koliko hoćete. Ma Vi nećete imati ljudi koliko ćemo Vam ponuditi radnih mjesta. A kod Vas je velika nezaposlenost, čujem. Ma ljudi će u kolonama pohrliti da se upisuju kod Vas, samo kad čuju da se posao može najbolje dobiti preko Vaše partije. Ma vidjet će te Vi. Ih!

Nama treba neko potpredsjedničko mjesto…

Čega, Vlade?

Ma ne, mislio sam… Možda Parlamenta, ovih fondova…

Ma sve to može, kažem Vam… Vi nemate toliko pismenih koliko mi Vama možemo ponuditi radnih mjesta. Nego, vidjet ćemo to. Neka ide sada sa jednim ministrom, a to ste sigurno Vi, pa ćemo vidjeti kasnije. Znate, nama Turska može mnogo pomoći. Mi ćemo Vas i Vašu partiju ovlastiti da budete spona sa Turskom. Naravno, u tom paketu ide i Islamska zajednica. Turska je, kako ste i sami čuli, već najavila dolazak na Balkan. To je naša šansa, naša i Vaša, ustvari naše države. Razumijemo se, naravno. Vidite, mi smo uspjeli da promijenimo retoriku i zahtjeve. To je nova politička realnost. Svijet se mijenja, dan na dan ne liči. I Vi morate mijenjati i retoriku i zahtjeve. No, naravno, morate držati politički kurs koji Vam donosi poene kod Vaših birača, ali nikada nemojte zaboraviti da je interes države ispred svih nas.

Mi očekujemo veliko interesovanje turskih investitora. Naša privreda je u teškom stanju, imamo veliki broj nezaposlenih…

Ma znam to. Naravno, sve ćemo to mi da odradimo… Vidite, toliki resursi, šume, rude, vodno blago, stočarstvo, zdrava hrana. Ma, to je potencijal. Vaš kraj će da procvjeta… Naravno, sve to zavisi od Vas. Dobro, ja sada imam zakazan sastanak sa još jednim mladim političarem. Mi ćemo ostati na vezi. Vjerujem da ste razumjeli naše namjere i da će naša saradnja biti u službi države i naroda. Doviđenja!

Doviđenja…!

Nakon samo pet minuta u istoj kancelariji „državnik“ je započeo razgovor sa još jednim, ovog puta, mladim političarem.

Sve je propalo. Mi nemamo rješenja ni za jedno važno državno pitanje. Država je, kao što vidite u opasnosti i ako se ovako nastavi nema nam spasa. Sve što je vrijedilo mi smo opljačkali i već proćerdali. Dok je rat trajao pljačkali smo tuđe, a danas, naviknuti na pljačku…

A nakon ovog skoro identičnog razgovora „državnik“, ostavši sam u svojoj kancelariji, onako za svoju dušu, progovori:

Da, lijepo. E baš su ovi Bošnjaci ništarije. Sto puta smo ih prevarili i evo kako lako to ponovo činimo!

revija SANDŽAK | 10. april 2013. | br. 172-173 

Komentariši