Piše: Kemal Džemić
Piše: Kemal Džemić

Savremana sandžačko-bošnjačka književnost, na sreću, uporno, mudro i znalački gradi jedan osoben i originalan književni izraz, koji ljubomorno i nostalgično čuva svijet tradicionalnog, patrijarhalnog, folklorističkog kulturnog miljea. Ta mlada i poletna književnost hrabro ulazi u tokove modernističkih  književno-umjetničkih tokova bošnjačke i evropske literature. Kulturni i slobodni evropski narodi su još poodavno, počev od renesanse, pa preko prosvjetiteljstva i romantizma, svoj jezik i kulturu, reklo bi se, skoro pobožno uzimali kao osnovni credo i fundament svog  naciona. Taj sveopći kulturni, prosvjetiteljski i nacionalni preporod  sandžačkih Bošnjaka, evo, dešava se sa zakašnjenjem od nekoliko stoljeća, te naša mudra književna riječ u izuzetno kratkom vremenskom periodu proživljava evoluciju pisane riječi od renesanse do moderne. Nacionalni i kulturni pokret koncem prošloga stoljeća za sandžačkog Bošnjaka su renesansa i romantizam. Lijepa posljedica tog našeg  nacionalnog i duhovnog uzdignuća  su, evo, naši moderni književni pregaoci: Enes Halilović, Zehnija Bulić, Bisera Suljić-Boškailo, Hazir Derdemez, Hodo Katal, Jahja Fehratović, Kemal Musić, Nadija Rebronja, Enes Dazdarević, Samir Hanuša, Refik Ličina, Sinan Gudžević, Redžep Nurović, Hanka Hamzagić, Hasna Binjoš, Šaban Šarenkapić, Mevluda Melajac, Šerif Šabović i mnogi drugi. Ovi baštinici sandžačko-bošnjačke kniževne riječi dostojno nastavljaju književno-prosvjetiteljsku misiju naših literarnih bardova: Ćamila Sijarića, Avda Međedovića, Huseina Bašića, Muhameda Abdagića, Ismeta Rebronje i drugih.

Zarobljena sandžačka misao napokon izlazi iz krutih ideoloških okova i zabluda i daruje nam autentičnu našku riječ, koju  najbolje razumijemo i najviše volimo.

Naša Hasna nam, evo, daruje zbirku pjesama “Iz sehare”, koju je dovršila svega nekoliko mjeseci prije preseljenja na drugi svijet. Ovim stihovima ona sebi obezbjeđuje mjesto u savremenoj bošnjačkoj književnosti, a nama čitaocima daruje iz duše tople i nježne pjesme, emancipovane, ponosne sandžačke djevojke, koju je Bog fizičkom pojavom i duhovnim postignućima izdvojio iz poretka prosječnosti i vinuo do “opasnih visina”, koje su predodređene samo za izabrane, ali, po nepisanom pravilu, to je i boravište neshvaćenih i nesretnih duhova za koje prozaična i siva prosječnost ne mari.

Vrhovni princip Hasninog života i djelanja jeste moralnost prije svega, poštovanje tradicionalnih i patrijarhalnih vrijednosti, islamske duhovnosti, čovjekoljublja, pravde. Njena lirska sehara je posvećena njenim roditeljima Zuku i Hediji. U njihovom toplom roditeljskom gnijezdu stasavalo je radoznalo crnomanjasto djevojče sa kujrukom do pasa, koje se još iz djetinjstva izdvajalo ljupkošću i blistavim razborom. Stasavalo djevojče i sanjarilo iz starinske djedove avlije o životnim radostima, ljepoti, nauci, humanijem svijetu. Iz djedove avlije taj svijet bijaše tako dalek i nedokučiv, ali izazovan za malu, lijepu i radoznalu Hasnu. Stasala u pravu sandžačku vilu, te i kolo zaigrala:

Sva ponosna kat obuče,

Ali kolan velik joj je,

Vrti joj se oko pasa,

Te ga mače, šta će bona.

Skoro u svim pjesmama ove zbirke predstavljen je sandžački folkloristički kolorit: narodna nošnja, narodna izvorna igra, pjesma, vjerovanja, sujevjerja, ljepota sela, izvori, veseli djevojački kikot,  teferiči, svadbe, stare kuće, babine, sijela, epski poj uz gusle, nanina sehara.

Pjesnikinja Hasna Binjoš je veliki zaljubljenik u ljepotu patrijarhalnog života, u kome se znao red i imalo se poštovanja za prave vrijednosti. Ona rado zaigra kolo na sandžačkim teferičima, odjene nacionalnu nošnju i ode činit ibadeta, radoznalo zaviri u naninu seharu koja pobuđuje nostalgična  osjećanja  i djevojačka  čežnjiva nadanja prebirajući po djevojačkoj spremi, kojoj se nije dalo da ukrasi dvore đuveglije.

Svojom umjetničkom ljepotom, leksikom i folklorističkom potkom ističe se pjesma «Iz sehare». Pjesnikinja prikazuje motiv nanine sehare u koju je stala čitava historija djevojačke radinosti, čežnje, nade. Nana, a i pjesnikinja, uzdižu seharu sandžačke djevojke do visine kulta. Mentalitet, duhovnost, čast i moralnost naše djevojke nemjerljivo su blago, koje se brižno čuva u   sandžačko-bošnjačkom kulturno-povijesnom miljeu.

Nema blaga, kćeri moja,

Koje može to kupiti.

Djevojačka sprema to je,

Djevojaluk koštala je.

iz_sehare_3d copy

Hasnin lirski izraz je jednostavan, tik uz granicu usmenog narodnog stvaralaštva, pa otuda i lakoća pjevanja, nama razumljiva leksika, simbolika, metaforika.

Njeni stihovi imaju i didaktičko-poučnu dimenziju. Ona ističe vrijednosti obrazovanja, knjige, duhovnih i svjetovnih instituta. Sa ljubavlju pjeva o Dobrom Dubu, Tutinu, Novom Pazaru, Sarajevu, Beogradu.

U tim je mjestima sanjarila, bezbrižno djetinje se zabavljala, drugovala sa dragim osobama, učila škole.

Česti motivi Hasninog pjesništva jesu i nesretna ljubav, prolaznost života, neshvaćenost, tabut, dženaza, preseljenje na Ahiret. Naša Hasna je u pjesmi predosjetila skoro preseljenje na drugi svijet:

Vijek ovaj kratko traje – opominje Hasna ovim stihom.

Njeno pjesništvo je sjetna ispovijest neshvaćene osjećajne prirode u svijetu ljudske prizemne zavidnosti, zlobe i bezgraničnog malograđanskog spletkarenja.

Golub crni mi slijeće,

Na kanate od pendžera.

Ovo mudro predosjećanje smrti Hasna inkorporira u pjesničku sliku u kojoj dominira motiv mrtve ljepotice Hajre:

Hajra kršna opružena na tabutu od dasaka,

Obukli joj ćefin bijeli mjesto kata.

Udes mlade, plahe i lijepe Hajre u pjesmi zapravo je umjetnička projekcija sudbinske kobi naše Hasne, čija se sudbina i nadanja časne, iskrene, mudre djevojke, vile sandžačke, kreću između dvije sasvim suprotne datosti: životna ljepota i prerana smrt, koja često uzima u svoja njedra  najmudrije, najljepše, najčovječnije ovozemaljske darove. Nevjestački kat simbolizira čistotu djevojačkog sna, a tabut ugasnuće snova i zlu kob sandžačke vile, Hajre u pjesmi, Hasne u stvarnom sandžačkom životnom bezizlazu.

Hasna se preseljenjem izbavila iz zemaljskih nepravdi, jada i zala, baš kao što je i legendarna ljepotica Fata u romanu  “Na Drini ćuprija” skočila sa mosta i spas za svoje dostojanstvo našla u talasima nabujale rijeke Drine. Ovakve izdvojene ljepotice i moralne  bošnjačke heroine svojom veličinom uđu u narodno pamćenje i pjesmu koja ovjekovječuje njihovo trajanje. Naša Hasna  je ovom lijepom knjigom stihova sebi obezbijedila trajno mjesto u našem sandžačkom kulturno-povijesnom krugu, a nas čitaoce svojim usudom  opominje i podsjeća da su oni naši izdanci što se vinuše do “opasnih visina”, naš ponos i ljepota, za koju sandžačka njedra bijahu hladna i tjeskobna, a ona svu toplinu, ljepotu, iskrenost i duhovna postignuća nesebično ostavi u emanet rodu svome sandžačkome.

Kemal DŽEMIĆ
revija SANDŽAK | 10. april 2013. | br. 172-173

Leave a comment