Prekogranična regija Sandžak – preduslov mira i stabilnosti

zejto rastoder
Zejto Rastoder

Poštovani, dozvolite mi da na samom početku poselamim i pozdravim sve prisutne, kao i učesnike ovog skupa. Pripala mi je  čast, a ujedno i velika odgovornost, da nešto kažem na temu “Prekogranična regija Sandžak – preduslov mira i stabilnosti”.

Sandžak ima dugu i burnu historiju u kojoj se njegova sudbina prelama kroz različite vremenske periode i događaje. Regija Sandžak se prostire na površini od 8.687 kv. km, ima bogatu historijsku prošlost o kojoj svjedoče pisani tragovi u svjetskoj literaturi, političke karte, kulturno-historijski spomenici i dokumenti. Od mnogobrojnih sandžaka iz Osmanske imperije jedino je Novopazarski sandžak zadržao svoje ime do danas. Sandžak je danas podijeljen između Crne Gore i Srbije, ali uprkos tome ostala je međusobna povezanost Sandžaklija u historijskom i kulturološkom pogledu i ta veza kroz naredno vrijeme nije jenjavala, već je naprosto jačala. Regija Sandžak je bogata prirodnim resursima, ali bi se moglo kazati da je Sandžak danas područje niskog životnog standarda, a razlog tome je, između ostalog, i pogrešna razvojna politika država kojima je podijeljena.

U novijoj historiji ovog područja posebno je značajan period Drugog svjetskog rata. Uspostavom nove Jugoslavije Sandžak nije prerastao u njenu saveznu jedinicu i otada se vode tihe rasprave o tom presedanu, ali i njegovoj budućnosti. Od uspostavljanja republičkih granica 1945. godine sandžačka teritorija podijeljena je između Crne Gore i Srbije, ali ostala je kohezija jedinstvenog prostora u histirijskom, kulturološkom, pa i privrednom pogledu. Danas, kada su granice na Balkanu konačno uspostavljene, Sandžak svoj razvoj vidi u formi “evropske regije”. To je put i način da se po evropskom modelu očuva historijski, teritorijalni i kulturološki identitet Sandžaka i obezbijedi njegova revitalizacija u punom smislu te riječi.

Dan Sandžaka je bitan datum za Sandžaklije i Bošnjake Sandžaka, kao i Bošnjake u okruženju i široj dijaspori, pa je dobra prilika da čestitaju i mubareklišu jedan drugome, te koristim i ovu priliku da poželim svim građanima Sandžaka sretan i berićetan Dan Sandžaka sa nadom da nam svaki naredni bude u bagostanju, miru i prosperitetu.

Takođe, Dan Sandžaka je znak u vremenu kada imamo priliku da sagledamo kroz šta smo prošli, gdje smo došli i gdje i kako idemo u budućnost. Možemo sa sigurnošću konstatovati da se nalazimo na raskršću puteva. Decenijama je bošnjački narod sistematski i institucionalno diskriminiran, obespravljen i maltretiran da je to moralo ostaviti posljedice po kolektivnu svijest i identitet našeg naroda. Želim da podsjetim javnost da je samo prije par mjeseci premijer Crne Gore Milo Đukanović na jednom skupu izjavio da je evropski put Crne Gore “njegoševski put”. Želimo ovom prilikom kazati da to nije i put Bošnjaka Sandžaka, pa ako nam je u interesu, a mi duboko vjerujemo da jeste, zajednički put, a to je evropski put – put jednakosti, prava, mira, slobode i dostojanstva uz najviši stepen zagarantovanosti ljudskih prava i sloboda. Mir i budućnost se mogu graditi samo na jednakosti i slobodi svih građana bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost.

Danas se u zemljama regiona pronalaze modaliteti koji bi doprinijeli razvoju nerazvijenih područja. Kao rješenje problema sve češće se spominje prekogranična saradnja. Takva saradnja u Evropskoj uniji je započela još 1990. godine kao izdvojena inicijativa Zajednice finansirane iz Evropskog fonda za regionalni razvoj. Evropska unija je kroz svoje djelovanje osmislila programe kojima pomaže razvoj nerazvijenih regija. Prekogranična saradnja država sastavni je dio regionalne razvojne politike Evropske unije. Ova politika osmišljena je upravo s ciljem unapređenja ekonomske, kulturne, socijalne, privredne i druge saradnje regija te smanjenja razlika u stepenu njihovog razvoja. U tom smislu, podrazumijeva mnoge tipove saradnje, kao što su: prekogranična saradnja (cross border cooperation), transnacionalna saradnja (transnational cooperation), međuregionalna saradnja (interregional cooperartion)… Evropska unija ovakve vidove saradnji pomaže novčanim sredstvima iz planiranih EU fondova. Regija tako unapređuje svoj razvoj projektima sadržanim u programima Evropske unije.

Program prekogranične saradnje koji podrazumijeva uspostavljanje neke evropske prekogranične regije mora biti jasno formulisan. On mora imati utvrđenu strategiju regionalnog razvoja koja se proglašava evropskom prekograničnom regijom. Izrađuju se lokalne šeme za planirana područja. Izrađuju se i jačaju kapaciteti za pripremu i realizaciju planiranih razvojnih projekata. U projekte se uključuju jedinice lokalne i regionalne samouprave, institucije za zaštitu kulturne baštine, ustanove zdravstvene zaštite, turističke zajednice, poljoprivredne i druge organizacije regije, angažuju se i regionalni koordinatiri. Projekti za razvoj regije uključuju razvoj privrednih resursa, infrastrukture, izgradnju puteva, razvoj sistema telekomunikacije, zaštitu prirodnih bogatstava itd. U Evropi postoje i prekogranične regije sa većim stepenom autonomije, kao što je Južni Tirol u sjeveroistočnoj Italiji. Ovu autonomiju čine dva područja: područje Trentina u kojoj stanovnici govore italijanski jezik i područije Južnog Tirola u kojem stanovnici govore njemački jezik. Svoju autonomiju Južni Tirol je dobio 1971. godine, a ulaskom Austrije u Evropsku uniju 1995. godine još više se poboljšala ova regionalna međugranična saradnja.

Kako mi vidimo rješavanje sandžačkog problema? Kako sada stvari stoje, u realizaciji ideje o Sandžaku kao evropskoj prekograničnoj ideji ne bi trebalo biti prepreka i ona postaje sve jasnija i realnija. U martu 2006. godine, dva mjeseca uoči referenduma za nezavisnost Crne Gore, predsjednik DPS Milo Đukanović i predsjednik Bošnjačke stranke Rafet Husović potpisali sporazum koji tretira Sandžak kao prekograničnu regiju. U tom kontekstu, baš zahvaljujući bošnjačkim glasovima, Crna Gora je i dobila svoju nezavisnost. Bošnjaci, u najmanju ruku, očekuju od aktuelne vlasti u Crnoj Gori da otpočnu pregovore sa najkompetentnijim predstavnicima Bošnjaka u Sandžaku, ali ne onih po mišljenju predstavnika vlasti u Crnoj Gori, pa makar to bili predstavnici BS-e u Crnoj Gori ili bilo koje druge partije ili institucije koja nema kredibilitet kod bošnjačkog naroda Sandžaka, bar ne ovog dijela naroda kojeg zastupa i predstavlja Sandžak EU regija.

Uvjereni smo da će vlasti razumjeti važnost historijskog trenutka u kojem se nalazimo, kao i spremnost Crnogoraca i Bošnjaka da otpočnu novu stranicu bez predrasuda, diskriminacija i nesloboda drugih naroda. Vjerujem da možemo živjeti u suživotu sa drugim dijeleći zajednički nam prostor uz obostrano uvažavanje osobenosti kulture, vjere i tradicije drugih naroda. Samo to je garancija opstanka i uspjeha kao trajne stabilnosti i blagostanja svih koji žive na ovim prostorima. U suprotnom, odlaganje i ignorisanje stvarnih potreba za dijalogom i razgovorom dovodi do pogoršavanja gore navedenih pojava, što u najmanju ruku izaziva depresiju i raseljavanje građana sa ovih prostora, kao i podizanja negativnih tenzija. Pregovori bi ujedno bili dobar početak, a i signal Bošnjacima da je Crna Gora spremna da otpočne novu stranicu historije ne zaboravljajući prošlost kao učiteljicu života, ali sa nadom i vjerom u sigurniju i perspektivniju budućnost za dobrobit svih građana ma iz kojeg naroda oni poticali. Bošnjaci kao lojalni građani ove države ovako nešto očekuju od svojih predstavnika u vlasti i od države u kojoj žive, jer to vodi putu koji nema alternativu, a to je put jednakosti i prava svih naroda, put slobode mira i stabilnosti regije, a u skladu sa evropskim poveljama o zaštiti i unapređenju ljudskih prava i sloboda, što zasigurno vodi prosperitetu i sigurnijoj budućnosti nas i naše djece. Hvala.

Autor: Zejto Rastoder
revija SANDŽAK | 1. decembar 2013. | br. 174 | RevijaSANDZAK.com
Autor teksta je predsjednik Nevladine organizacije “Sandžak EU Regija”

Komentariši