Živa istina o bošnjacima u crnoj gori

Fikret Zoronjić
Fikret Zoronjić

Gostujući u emisiji „Živa istina“, 21. septembra 2012. godine, predsjednik Bošnjačke stranke Rafet Husović saopćio je nekoliko, kasnije će se ispostaviti, prilično kompromitujućih stavova i poruka.

Na samom početku, Husović sugeriše kako nije dobro podsjećati mlade generacije na ratna dešavanja ‹90-ih godina. Ovim riječima evidentno nas je želio napomenuti da nikako ne zaboravimo našu, nažalost, dugogodišnju tradiciju zaboravljanja, a kako mnogi kazaše, narodi koji ne poznaju svoju historiju, trasiraju put da se ona ponovi. Iz ovoga se da zaključiti da Husović preuzima ulogu, svjesno ili nesvjesno, trasanta za ponavljanje historije.

Na pitanje novinara: „Kako Bošnjaci vide Crnu Goru:  kao svoju matičnu državu ili kao svoju državu (u kojoj žive)“, Husović odgovara: „Kao svoju državu“, izostavljajući riječ „matična“. Da dodam da je prethodno novinar govorio da naziv Bošnjak asocira na privrženost susjednoj državi te je u kontekstu ove teme tražio odgovor na postavljeno pitanje. Dakle, odgovor Husovića bio je više nego jasan – Crna Gora je država u kojoj živimo, a Bosna nam je matična država.

Nedugo zatim potpredsjednik Bošnjačke stranke Suljo Mustafić, gostujući u emisiji „Načisto“, na televiziji „Vijesti“, iznosi suprotnu tezu da je Bošnjacima Crna Gora matična država i da su oni (valjda zbog toga) njeni lojalni građani. Napominjem da je izjava Husovića bila prije parlamentarnih izbora održanih u oktobru 2012. godine, a Mustafićeva nakon izbora. Postavlja se pitanje da li se radi o istopartijcima ili su njihovi potpuno različiti stavovi i političke poruke rezultat nehata, pa ovo pitanje tretiraju kako kad stignu, ili ovim žele zavaravati bošnjački narod? U razgovoru sa ostalim poslanicima Bošnjačke stranke u državnom parlamentu potvrdili su mi tezu da oni, također, vide Crnu Goru kao matičnu državu, što samo po sebi već daje sliku o politici njihovog predsjednika Husovića, kojom on očigledno ima namjeru zavaravati građane, držati tako kurs kretanja sa više jedara podešenih za različite vjetrove, ili što je još gore, ovom partijom upravlja neko drugi koga javnost još nije imala priliku upoznati. Za razliku od ovako smušenog višesmjernog političkog stava, Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti na čelu sa akademikom Feridom Muhićem, kao i Svjetski bošnjački kongres, stava su da je svim Bošnjacima, ma gdje oni živjeli, matična država Bosna i Hercegovina. Stiče se utisak da u ovoj stranci još uvijek nisu čuli za ove nacionalne institucije Bošnjaka.

U istoj već pomenutoj televizijskoj emisiji predsjednik Bošnjačke stranke Rafet Husović poruči: „Bošnjaci treba što više da se okrenu Podgorici.“ Ovaj stav potvrđuje i rad na terenu, gdje se mladi, obrazovani ljudi od strane Bošnjačke stranke odvode u Podgoricu da tamo obave pripravnički staž, a onda dobijaju posao na određeno vrijeme koje se stalno produžava, a koji se uvijek može izgubiti ako kojim slučajem prestanu da budu poslušni. Naravno, kadrovi se odvode iz Sandžaka stvarajući tako privid da se ostvaruje programski zadatak srazmjerne zastupljenosti u institucijama sistema, kao da te institucije stanuju samo u Podgorici, a istovremeno se Sandžak planski raseljava od bošnjačkog stanovništva. Ovakva politika je definitivno u suprotnosti sa pričom o razvoju Sandžaka, jer su osnov razvoja i prosperiteta mladi i obrazovani, a oni ih nepovratno odvode. Kada se ovakvoj politici pridoda državna politika planskog siromašenja sandžačkog područja, jasno je zbog čega se ljudi svakog dana sve više opredjeljuju da bježe iz Sandžaka trbuhom za kruhom.

Postavlja se dalje pitanje šta je Rafet Husović uradio za ovaj region u prethodne četiri godine ministrovanja i već dvije godine kao potpredsjednik Vlade? Znamo da je puno zaokupljen i da mnogo brine o Podgorici i Nikšiću, da je preokupiran južnim i središnjim regionom i njihovim problemima, kako i sam potvrdi u televizijskom intervjuu gostujući nedavno u pomenutoj  emisiji „Živa istina“, a glasove i izborni legitimitet stiče u Sandžaku.

I kada smo kod „Žive istine“, na pitanje novinara o katastrofalnom ekonomskom stanju u Sandžaku, potpredsjednik Vlade se brani skretanjem sa teme govoreći „da ipak mi imamo jedinstvo za razliku od nekih drugih, u stranim državama“. O kakvom jedinstvu se radi u uslovima kada takvo jedinstvo obezbjeđuje skoro masovno raseljavanje Sandžaka, iz kojeg, kako nedavno osvanu jedan novinski naslov: „Sela se prazne, a francuski šatori pune“. I da postoji jedinstvo naroda, kojeg evidentno nema ni na kojem polju, ako je zasnovano na siromaštvu, bijedi, potlačenosti i podaništvu, samo zato što nosi jednu njegovu karakteristiku koja se opisuje ovim pojmom, nije primarna osobenost kojom se mogu pokrivati sve njegove druge, koje se mjere, da ima ko da ih izmjeri vanrednim stanjem.

Kamo sreće da mi u Crnoj Gori imamo univerzitet, medrese, islamski fakultet, televiziju, kao što oni u „stranim državama“ tako razjedinjeni imaju. No, u tom slučaju, bilo bi mnogo više onih koji znaju ko su i šta su, ko su njihovi iskreni, a ko lažni predstavnici i za koje i kakvo se Uže trebamo držati. Iz ovakvog stava više je nego jasno da se ovakvi predstavnici Bošnjaka u Crnoj Gori svačim mogu pohvaliti, ali partnerstvom sa vlašću nikako. Oni su samo mamac obespravljenom narodu kako bi se sabirali glasovi na jedan isti „konto“. Najgore od svega toga je što su ovakav položaj dobrovoljno prihvatili, a ako nisu dobrovoljno onda je to dokaz o kakvom se jedinstvu, slozi i slobodi radi.

Ovdje konačno moram konstatovati da je „Živa istina“ potvrdila svoje ime, ali nažalost u otkrivanju naše porobljenosti, kada pomenuti predstavnik Bošnjaka u Vladi Crne Gore (jer su ga samo Bošnjaci glasali) u ovoj televizijskoj emisiji „prizna“ da bi Njegoš, da je živ, pisao hvalospjeve o današnjim Bošnjacima. Čini se da poslije ovog „priznanja“, kada je u pitanju položaj Bošnjaka u Crnoj Gori, ništa više nije ostalo nepoznato. Zato je „Živa istina“, bar u našem slučaju, potvrdila svoje ime.

Autor: Fikret Zoronjić
(revija SANDŽAK | 1. februar 2014. | br. 176 | RevijaSANDZAK.com)

Komentariši