Preselio na Ahiret književnik akademik Alija Džogović

Njegova djela će uvijek podsjećati na njegovu originalnost, koja je nosila u sebi izuzetnu humanu ljudsku poruku ljubavi i tolerancije među ljudima. Bez sumnje, bio je izuzetan kosmopolita čiju dušu je krasilo merhametsko držanje u svakom obliku ljudskog rada i življenja.

dr. Šefket Krcić
dr. Šefket Krcić

Početkom januara ove godine, priča nam prof. dr. Sefer Međedović, sa grupom profesora i intelektualaca iz Peći imao je zadovoljsvo da sjedi i razgovara u ovom gradu sa književnikom akademikom Alijom Džogovićem. Tom prilikom pisac ih je impresionirao svojim svježim dosjetkama, kao i manirima otmjenog intelektualaca, bez obzira što je sa godinama bio duboko zašao u devetu deceniju. Svojim sugovornicima govorio je o svojim projektima i putovanjima kroz Sandžak i Bosnu, te o pripremi referata za predstojeće skupove Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti i susrete sandžačkih pisaca. Kada nam je u kasno popodne 22. januara 2014. književnik Zaim Azemović saopćio da je preselio naš dragi prijatelj i pisac Alija Džogović, taj haber sam primio sa dubokim bolom, jer dragog pisca znam još iz rane mladosti i bio sam za njega duboko vezan. Zato je u ovom trenutku teško pisati i govoriti o prijatelju i piscu Aliji Džogoviću. 

Književnik akademik Alija Džogović preselio je na Ahiret u Peći na svjetski Dan zagrljaja, 21. januara 2014. godine, kada njegova duša ide ka Svevišnjem Gospodaru svjetova. Ukopan je sutradan, nakon džume namaza, u svom zavičaju. Na Ahiret su ga ispratili najbliži srodnici i prijatelji.

Pjesnik i znanstveni istraživač iz onomastike i dijalektologije rođen je 16.12.1929. godine u Laholu kod Bijelog Polja u Sandžaku. Osnovnu školu završio je u Zatonu, a gimnaziju u Peći. Studije jezika i književnosti završio je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Bavio se istraživanjem iz oblasti onomastike. Prve stihove objavio je 1950. godine. Autor je knjiga stihova: “Cvijet i rana” (Priština, 1976.), “Materidža” (Matica Bošnjaka, Novi Pazar, 1993.), “Aragonistički nakit”, “Sarajevo Guernica”, “Iste oči”, “Bošnjaci Vitomarice” (Peć, 2001.). Autor je antologije “Bijel behar” (sandžačkih i kosovskih pjesnika), Prizren 2002. Radio je kao profesor književnosti u srednjim školama u Peći. Bavio se profesionalnim književnim i znanstvenim radom. Bio je član Udruženja pisaca Sandžaka, Matice Bošnjaka Sandžaka i Društva pisaca Kosova, a obavljao je i funkciju predsjednika Foruma Bošnjaka Kosova. Na Plavskim književnim susretima 2005. godine, jula mjeseca u Plavu, predstavljen mu je književni i znanstveni portret. Bio je član redakcije revije “Selam” (Prizren).

U Novom Pazaru, kada sam početkom 1992. godine počeo novi intelektualni angažman sa uređivanjem revije “Sandžak”, pozvao sam Aliju Džogovića da mi bude jedan od bliskih suradnika u rubrici kulture. Ubrzo sam mu štampao zbirku pjesama “Materidža”, koja je izuzetno bila lijepo primljena od kulturne javnosti Sandžaka i šire, za koju je dobio književnu nagradu “Sabit Užičanin”.

Vjerujemo da će istraživači imati pune ruke posla ispitujući obimno Džogovićevo književno i znanstveno djelo. Bez sumnje, bio je neumorni istraživač svoga zavičaja, kako Bijelog Polja, tako i Peći, posebno varošice Vitomirice (o kojoj je napisao monografiju), te je dalje ispitivao toponimiju i onomastiku gotovo svih sandžačkih krajeva, a posebno kapitalnu publikaciju objavio je o onamastici plavsko-gusinjskog kraja.

Rahmetli Alija Džogović bio je živo prisutan na osnivanju Književnih susreta u Plavu, te Književnih susreta “Avdo Međedović”, Književnih susreta “Muhamed Abdagić” u Sjenici, Tutinu i drugim sandžačkim krajevima, gdje je ostavljao utisak prefinjenog pisca i iskrenog sagovornika.

Bez sumnje, život i djelo akademika Alije Džogovića vjerujemo da će biti predmet intenzivnog izučavanja bošnjačkih institucija. Do sada su o njegovom djelu napisane brojne studije, ali ne toliko obimne koliko ovaj stvaralac zaslužuje. Posebno se družio sa rahmetli akademikom dr. Jašarom Redžepagićem, filozofom akademikom dr. Feridom Muhićem i drugim bošnjačkim velikanima. Najzad, ostalo mi je u sjećanju jedno predivno putovanje iz Sandžaka za Tursku, kada smo sa grupom univerzitetskih profesora, nakon pokretanja inicijative u BNVS-u za osnivanje Univerziteta u Sandžaku, ljeta 1992. godine, septembra i oktobra iste godine posjetili više univerziteta u Turskoj, na kojima su počeli studirati studenti iz Sandžaka, kojima je zbog agresije na Bosnu i Hercegovinu bilo prekinuto školovanje na Univerzitetu u Sarajevu i drugim fakultetima. Na tim putovanjima i javnim istupanjima pred najvećom univerzitetskom elitom Turske, književnik Alija Džogović je posebno zračio svojom pristojnošću i suptilnom estetskom i pjesničkom preciznošću i ostavljao dojam vrhunskog stvaraoca i intelektualca.

U tom kontekstu, pozivam sjećanje u susret te iznosim mišljenje filozofa dr. Slobodana Tomovića, koji nam je jednom prilikom u Podgorici izrekao stav: “Studirao sam na Univerzitetu u Beogradu i posebno sam zapamtio dva književna stvaraoca, koji su bili moje kolege iz generacije, a to su Alija Džogović i Žarko Đurović. Nikada neću zaboraviti njihova sjajna istupanja pred radoznalom studentskom omladinom u Beogradu, a plijenili su pažnju i interesovanja širih pasioniranih ljubitelja poezije…”

Na kraju, opraštajući se od ovog velikog književnog velikana i mog prijatelja riječi nisu dovoljne da iskažu svu moju bol. Njegov odlazak u vječiti svijet ostavlja veliku prazninu u kulturnom i književnom životu Sandžaka i Kosova. Njegova djela će uvijek podsjećati na njegovu originalnost, koja je nosila u sebi izuzetnu humanu ljudsku poruku ljubavi i tolerancije među ljudima. Bez sumnje, bio je izuzetan kosmopolita čiju dušu je krasilo merhametsko držanje u svakom obliku ljudskog rada i življenja. Spisateljica Suada Džogović, inače kćerka pisca, prije nekoliko godina napisala je i objavila knjigu “Bibliografija i biografija Alije Džogovića”. Na taj način pružila osnovne podatke o ovom književniku. Jasno, piščev stvaralački rad, posebno na polju poezije i onomastike, zaslužuje daleko širu valorizaciju.

Neka mu je vječni rahmet i da mu duša počiva u džennetskim baščama.

Autor: dr. Šefket Krcić
(revija SANDŽAK | 1. februar 2014. | br. 176 | RevijaSANDZAK.com)

Komentariši