Gusinje – varoš duge historije

Veliki praznik

dr. Šefket Krcić
dr. Šefket Krcić

Dan 26. februar 2014. godine je postao veliki dan u novije povijesti u Gusinju i Južnom Sandžaku u cjelini. Naime, konačno pred velikim pritiskom brojne gusinjske emigracije iz Amerike, Australije, Zapade Europe i Skandinavije – Zakonodavni odbor Vlade Crne Gore je u skladu sa novim Zakonom o teritorijalnoj zajednici Crne Gore predložio Skupštini Crne Gore da Gusinju, nakon skoro pet i po decenija vrati status općine. Taj dan je posebno obilježen kao veliki praznik, narodnog veselja u Gusinju ispod Prokletija, gdje su raseljeni Bošnjaci i Albanci iz Gusinja došli na poziv Udruženja Plavljana i Gusinjana iz Sarajeva na veliki miting veselja pred zgradom Općine Gusinje, gdje su okrenuli dva velika vola, jedan u centru varoši, na Trgu slobode, a drugi na Ali-pašinim izvorima. Veselje je trajlo sve do sabaha 27. 02. 2014. godine, kada su se razdragani žitelji ovog kraja povukli u svoje domove i musafirske kuće.

Da podsjetimo, pune tri decenije jedan zapažen broj Gusinjana je aktivno vodio kampanju da se povrati status općine Gusinje, koje je Vlada Crne Gore još daleke 1957. godine na diskirminatorski način ukinula. A kad nisu uspjeli da je ukinu, onda su odlučili da je zapale. Tako nam je sa bolom govorio rahmetli Mujo Deljanin, koji je bio posljednji predsjednik Općine. Vjerovao sam da kijamet u Gusinju ne može vječno da stanuje. U tom smislu, koncipirajući knjigu Bibliografija sa elementima za monografiju plavsko-gusinjskog kraja, uvrstili smo i projekat vraćanje statusa općine Gusinje. Ovaj projekat je odobrila Općina Plav, ali nije do kraja ispoštovala da se realizira po dogovoru zbog preranog odlaska na Ahiret dipl. ecc. Hakije Cecunjanina, koji se zauzimao za realizaciju ovag projekta. Međutim, mi smo nastavili sa radom bez obzira na nerazumijevanje općinskih čelnika, da afirmiramo fundamentalne i zapostavljene vrijednosti Plava i Gusinja.

Najzad, i plavska skupština općine konačno 24. avgusta 2012. godine, na svom zasijedanju je izglasala dokument o obnavljanju i davanju suglasnosti za dobijanje statusa Općine Gusinje. Isti dokument suglasnosti je upućen MUP-u Crne Gore, koji je ocijenio da su ispunjeni pravno-formalni uvjeti, da se predloži Vladi Crne Gore i Skupštini Crne Gore da zatvori ovo pitanje i donese pozitivnu odluku, što su ovi organi konačno i učinili 26. februara 2014. godine. Sada je došao vakat, da Gusinjani konačno trebaju i moraju odlučivati o sebi.

Gusinje je varoš duge historije

Gusinje je varoš duge i duge historije. Ovo mjesto slovi po imenima slavnih ličnosti u dalekoj svojoj prošlosti, gdje se od Sv. Augustina Aurelija (354-430), znamenitog rimskog filozofa i teologa (po kojem je ovo mjesto najverovatnije dobilo ime), jer je isti mislilac, prema našim saznanjima i istraživanjima, gotovo svake godine u ljetnjim mjesecima, boravio u ovom mjestu: odmarao, meditirao i pisao. Najverovatnije je da svoje životno djelo Božija država (Deci vitte rei) napisao u Gusinju između 412. i 426. godine, zato su mnogi povjesničari i Gusinje s pravom nazivali Božije mjesto.

Gusinje je poznato po brojnim ličnostima, počev od Džafer-paše, čuvenog osmanlijskog vezira, zatim Ali-paše Gusinjskog – Šabanagića, jednog od lidera Prizrenske lige, pa sve do legendarnog kompozitora Redža Mulića (1919-1982), koji je znao svojom violinom da fascinira okupatore, italijanske fašiste, čijom zaslugom su Musolinijevi bojevnici na ramenima nosili mladog skojevca kompozitora Redža Mulića, šerlučili i pjevali internancionalu i marseljezu.

Naravno, tu su i brojne ličnosti, počev od viteza Zumber-Hadže, koji je sa svojim silnim đogatom osvajao košije, pa do virtuoza Elmaza Čekića i njegove fantastične igre sa puškom i sve do znanstvenika, pisca akademika dr. Redžepa Qosije.

Nažalost, Gusinje više nije grad mladosti kao što je to bilo nekad. Taj dan mladosti jedino traje od 30. jula do 3. avgusta, kada se Gusinjanke i Gusinjani vraćaju na Aliđun (2. avgusta), kada je ovo mjesto centar svijeta i mode. Vrijeme je pokazalo kroz razne nepogode, da od 14. jula 1878. godine pođu u bijeli svijet. Danas je najviše u New Yorku, u Astoriji, gdje smo mislili da će prvo ostvariti svoju općinu Gusinje u emigraciji, gdje su se oni obreli pod pritiskom surovih diktatorskih Miloševićevih i Đukanovićevih režima. Gusinje je puno stoljeće ponižavano od strane karadačkog režima, čije okupacije se stanovništvo ovog kraja raselilo diljem svijeta. Namjera je bila da se time uguši stečeni preporod u vaktu procvata kulture i trgovine od XV do XVIII stoljeća, kada je ovo mjesto imalo više škola, medresa i ruždija. Okupatorski režim je imao strategiju, da od Gusinja napravi krparu! Bezbeli, Gusinjani imaju svoj gospodski kultni ćilim, koji je govoto na nivou perzijskih umjetnina. Diktatorska vlast privatne države je od Gusinja napravila rezervat. Podsjećamo, u XIX stoljeću u odnosu na broj stanovnika, Gusinje je bilo poznati grad u Europi, sa velikim brojem knjižara, kahvana i mesara. To potvrđuje činjenica da je u XVII stoljeću francuski putopisac A. Boe zapisao da je zapravo najljepše bašče i cvjetnjake vidio u Gusinju, ljepše nego bilo kojem mjestu u Europi.

Najzad, kad su stvoreni svi proceduralni uvjeti, da se Gusinje vrati svojoj povijesti i da učine i podsjete javnost da je ovo mjesto bilo sjedište kapetanije, da je daleke 1912. godine bilo brojnije nego Podgorica u tom vremenu, a da je bratstvo iz tog vakta Radončić bilo brojnije od Prijestolnice.

Međutim, karadačkom okupacijom nad Gusinjem 1912. godine, počinje involucija ovog mjesta. Prvo likvidacijom čuvenih prvaka, a zatim sprovođenje 860 Bošnjaka i Albanaca svezanih, žednih i strijeljanih na Previji, nedaleko od Plava. Time su se posebno bavili bošnjački historičari dr. Mustafa Memić (1918-2009), kao i akademik dr. Smail Čekić (1953).

Oni koji će se baviti podrobnijom novijoj historijom Gusinja, neće moći da zaobiđu činjenice da je ovo mjesto za vrijeme Berlinskog kongresa (1878) imalo preko 25 hiljada stanovnika, zatim 1913. godine, marta mjeseca, okupatorske karadačke vlasti su za nekoliko dana nasilno pokrstile preko 12 i po hiljada Gusinjana. To znači da je tada Gusinje bilo dvostruko brojnije od tadašnje Podgorice. I još jedna statistička paradigma: jedno bratstvo u Gusinju Radončići bilo je brojnije bratstvenicima od prijestolnice Cetinja žiteljima. Uporedite samo kakva je paradoksalna sudbina ovog mjesta pod okupacijom Kraljevine Crne Gore i današnje privatne države, zvane Đunakistan!

Ipak je jedna nova generacija angažiranih Gusinjana oličena u imenima dr. Rusmira Laličića, društvenog djelatnika Suada Ibrahimagića, prof. Osmana Demjanovića, biznismen Refka Radončića, politologa Ragipa Deljanina, prof. Ismeta Brdakića, čuvenog ugostitelja i stočara Asima Koljenovića i drugih, koji zaslužuju veliku pažnju. Da tragedija bude veća, neko je iz Plavske općine uništio glavno djelo koji je napisao publicist Čedo Ćulafić, veliki pregalac i prosvjetni djelatnik, kome, politbiro SK CG nije dozvolio da objavi svoje životno monografsko djelo Plav i Gusinje.

Odlazimo iz šeher Gusinja, sa ushićenjem nade. Aferim Gusinjani, izdržali ste velike nepravde. Danas bi Vam Ali-paša čvrsto stegao desnicu i čestitao na svemu, posebno strpljenju, što ste svijetu pokazali da ste neuništivi. Ostade nam u srcu pjesma koja dolazi iz daljine: “Ali-paša, mole te djevojke / puštaj nama momčad Gusinjane / i plavske sive sokolove / upuhljaše s medom gurabije / ostadosmo mlade neudate (…)”.

Na kraju, bezbeli, Gusinjani zaslužuju da imaju svoju akademiju, koja bi bila zacijelo jača i pristojanija, sa časnim izuzecima, od režimskih DANU i CANU. Zato su u pravu istraživači sa Fekulteta za saobraćaj i komunikacije iz Berana, koji su došli do interesantnog podatka da je Gusinje centar dunjaluka. Ko god pođe u Gusinje u to će se i uvjeriti!

Gusinje – Novi Pazar,

27. 02. 2014. g.

(Autor: dr. Šefket Krcić | revija SANDŽAK | 1. mart  2014. | br. 177 | RevijaSANDZAK.com)

Komentariši