Izlizali se

Alen Duraković
Alen Duraković

Danas nimalo nije lahko iskazati stav o sredini u kojoj živimo, društvu sa kojim dijelimo životni prostor, nije lahko jer „slonove uši“ naših političara i posljednji atom snage troše nekoliko dana pred izbore ne bi li osjetili puls naroda, ne bi li saznali što narodu treba i što će ubrati koji glas. A kada dođu lokalni izbori, počinje premotavanje čega su se sve naslušali i poravnjanje računa, na njihov način.

Izbori koji nam dolaze za nekoliko dana, u suštini bi mogli biti od velike važnosti za nacionalne manjine koje žive na prostoru Srbije, pa tako za i nas Bošnjake, koji evo već više od deceniju imamo svoje političke predstavnike koji u parlamentu Srbije uredno „ravnaju“ stolice, „deru“ skupa odijela i narodu se preko javnih servisa smiju u oči, i za sve to budu plaćeni od poreza naroda koji ih je glasao, ali i onih koji ih nisu glasali.

Pisati naučno-istraživačke tekstove i objavljivati ih u pokušaju dokazivanja raznih malverzacija političkih predstavnika koji se sada utrkuju za „mjesto više“ u parlementu, lično, mislim da ne bi urodilo rezultatom. Jer, zašto pisati i dokazivati da smo najnerazvijenija regija u Srbiji, koja je Srbiji dala dva uma iz redova Bošnjaka, koji nas razumski ostaviše bez „išta“, a to „išta“ za nas obične smrtnike je „nešto“ oličeno u poštivanju prava i građanskih sloboda, prava na slobodno opredjeljenje i udruživanje, prava na sigurnu ekonomsku budućnost, prava na rad, obrazovanje, zdravstvo, prava na partijsku sterilnost, prava na mišljenje i njegovo iskazivanje…

Ako je gospodin Vučić mogao da promijeni svoju politiku koju je više od decenije zagovarao javno, a koja je u nekim momentima bila kobna i pogubna za sve one koji nisu dijelili stavove većine i vojvode Šešelja, i pređe na suprotnu stranu, u ovom slučaju stranu normalnih razumskih zaključaka i djelanja od kojih današnji narod pozdravlja prije svega borbu protiv kriminala i korupcije i pokušaj revitalizacije privrede i ekonomskog osnaživanja, šta treba da se dogodi da naši politički predstavnici pređu na ovu nazovi razumsku stranu pa da se zalažu za borbu protiv korupcije, stranačkog zapošljavanja, političkog nasilja i ostalih problema sa kojima se današnji narod Sandžaka susreće.

Juče je bila subota, pijačni dan u Prijepolju, za političke stranke u kampanji to je bio „švedski sto“. Toliko naroda na jednom mjestu i svima je trebalo podijeliti olovke, flajere, sveske, po koju “lijepu riječ“ kazati i to istim onim ljudima koji su dobrim dijelom zbog partija koje su imale svoje štandove ostali bez posla, omladini koja svojom diplomom može da se hladi u vrućim ljetnjim danima, i svima ostalima koji su kroz zube s pravom upućivali ne baš prijatne komentare.

Onako uz kahvu razmišljajući o svoj priči i kampanji, zaključim da je narod Srbije a i Sandžaka do sada više puta zapošljavan i da je ova nezaposlenost samo priča pred izbore, jer ko pominje nezaposlenost u drugim mjesecima i godinama (kada nema izbora) od tih istih političara? Niko! Ko govori o zapošljavanju i otvaranju radnih mjesta (samo u godinama kada su izbori)? Svi govore! I čudo jedno, odakle 7000 nezaposlenih u Prijepolju kada je do sada „zapošljeno“ bar 15000 u posljednjih nekoliko godina.

Sadašnja kampanja svih političkih trkača koji već odavno trče po glibavom terenu koji se zove Srbija podsjeća me na traktor ili kamion sa izlizanim gumama na blatnjavom seoskom putu. I pored nade onoga koji je unajmio prijevoznika i platio za uslugu da će se izvući iz blata, ovaj vozač svoje gume nije mijenjao godinama, on ni po suhom nema kud sem po ravnom i asfaltu.

Poruka je jasna, tražite onog sa novim gumama, pa i ako je mlad i sa malo iskustva, ima mašinu koja će blato pregaziti, i za ono što ste platili uslugu ćete dobiti. Ovako sa onim starim i „iskusnim“ ostadoste u blatu ko i mi evo već deset godina. Sve nam se nameću neki iskusni sa lošim mašinama i ćelavim gumama, bez trunke šare, koji zbog poznanstva sa policijom još gaze silne asfaltne drumove, gledajući u nebo i moleći Boga da ne bude kiše, u suprotnom…

(Autor: Alen Duraković | revija SANDŽAK | 1. mart  2014. | br. 177 | RevijaSANDZAK.com)

Komentariši