Dovedimo lađu do njene luke

Mersada Nuruddina Agović
Mersada Nuruddina Agović

,,Kad znamo gdje idemo, već smo na pola puta.” – vele mudri. Nakon desetak genocida nad Bošnjacima tokom jednog stoljeća, moja generacija se krajem osamdesetih godina ohrabrila da, iz sigurnosnih razloga, počne graditi svoju ‘lađu’, bošnjačku lađu, jer je bilo sve očitije da nam komšije zbog, kako su kazali, davne ”turske krivnje” spremaju još jedan pokušaj nestanka sa ovih prostora. U vrijeme agresije Srbije, Crne Gore i Hrvatske na majku Bosnu, već smo imali odlučnog kapetana bošnjačke lađe, prvog predsjednika nezavisne republike Bosne i Hercegovine, kao i odane branitelje čija se ljubav prema domovini opjevavala u stihovima poput  ovih:

,,Duga zimska noć, majko moram poć,

rodna gruda pradjedova, evo zove u pomoć!

Ako se, majko, ne vratim, nemoj me zalud čekati

pusti jednu suzu tihu i prouči mi fatihu, nek me ona isprati.

… Čuvaj  mi sestru pazi je, jer majko jednom da mi je

vidjeti iz zemlje rosne kako kćeri moje Bosne sad rađaju gazije.”

I, hvala dragom Allahu dž.š., rođena je odvažna elitna generacija elitnoga naroda koja više ne prihvata, decenijama joj nametnuti, kompleks niže vrijednosti, samouvjerena, ponosna, jaka i sposobna – naša današnja bošnjačka omladina. Dok smo joj trasirali put ka slobodi podučavali smo je poštivanju i samopoštivanju, kako bi u slučaju nekih novih haosa u zemlji znala čvrsto držati kormilo svoje lađe u svojim rukama.

Na žalost, moja, danas srednjovječna generacija je u svojim redovima imala i primjerke inferiornih ”zaleđenih komunističkih mozgova” koji su nam opstruirali svaki značajniji projekat, zatim, beskorisnih ”akademika”, prodanih bošnjačkih ministara, narodnih izdajnika, ratnih i postratnih profitera koji su našu ‘lađu spasa’ bušili gdje god su stigli. Rane zadane njihovom rukom su nas boljele više od tuđinskih. Kasnije su se pojavili i paravjerski ”lideri” i njihovi sljedbenici koji su, kao i ostali izdajnici, zagovarali nošenje režimskog jarma i pokornost njemu.

 

Dijamant u hrpi kamenja

Bilo je mnogo olujnih dana i zapljuskivanja ogromnih dušmanskih talasa sa svih strana, dok bušenje i unutrašnjosti lađe od strane poznatih bošnjačkih izdajnika nije jenjavalo. Jedan mladi kapetan je zasijao kao dijamant u hrpi kamenja i postao admiral koji je odlučio da, po cijenu života, pred vanjskim i unutarnjim neprijateljem  ne popusti.  Raspoređivao je svoje malobrojne, ali hrabre i vrsne borce na oba fronta u borbi sa oba neprijatelja.  Oni su ga slijedili u svemu, pa i spremnosti da za svoju plemenitu misiju žrtvuju svoj život. Veoma brzo je osvojio simpatije cijelog naroda i postao njegov lider – duhovni otac.

Vremenom je toliko ojačao da je osnovao brojne institucije na svojoj ponosnoj ‘lađi’: vjerske, nacionalne, obrazovne, kulturne, humanitarne, socijalne, sportske, medijske i druge koje treba da budu na usluzi generacijama koje stasavaju.  Podigao je  jake kriterije vrednovanja i standarde u svim oblastima društvenih angažmana. Bošnjačka čast je Bošnjaku konačno vraćena. Svaki putnik na njegovoj ‘lađi’ je postao svjestan svojih i tuđih ljudskih prava i reagirao bi na svako njihovo kršenje i diskriminaciju.

Nevladine organizacije su se u velikoj mjeri počele uključivati u kreiranje javne politike. Vrijednim i požrtvovanim pojedincima je data šansa za iskazivanje umijeća, vještina i sposobnosti, dok je ljudima štetnim po prosperitet zajednice zaustavljeno njihovo štetno djelovanje, jer se ova vrsta ljudi kao i druge brodske štetočine-miševi, prvi guraju na siguran brod koji isplovljava, a prvi ga napuštaju kada dođe do bilo kakve nedaće.

 

Odvažna bošnjačka omladina

Naša omladina se, u međuvremenu, osposobila da prepozna dvostruke aršine tretmana vrijednosti u društvu lažnog sjaja, poput, na primjer, dvostrukih aršina koje je Francuska kao moderna zemlja nedavno pokazala prema slobodi govora. Naime, Francuska, kako smo se uvjerili, osuđuje i kažnjava građane koji vrijeđaju jevreje, a ne osuđuje i ne kažnjava građane koji vrijeđaju muslimane i Božijeg Poslanika Muhammeda s.a.v.s.

Naša mlada snaga se postavila spram tog problema tako da je osudila nedavni poznati atentat na novinare koji su vrijeđali Poslanika s.a.v.s., ali osudila je i licemjerstvo države koja mjeri stvari i pojave pomenutim dvostrukim aršinima. U tom cilju, organizirala je mirne proteste dostojanstveno braneći svoje svetinje i time pokazala svijetu da nije i ne smije biti samo pasivni posmatrač u toku dešavanja značajnih društvenih promjena.

Posada i putnici naše bošnjačke lađe spasa educirani su da čuvaju svoje porodice od propasti, jer znaju da je jaka i uspješna porodica najjači stub društva. Harmonija koja se uspostavi u porodici može da se prenese dalje na društvo, ali od ‘glave porodice’ koja nije uspostavila red u svojoj vlastitoj porodici, ne očekuje se da uspije zavesti taj red van porodice. Zato se mladi budući bračni parovi u našim obrazovnim institucijama, kao i u svojim primarnim porodicama, educiraju o  pravima i dužnostima, primjerima životnih uspona i padova, uzornih i uspješnih brakova, značaju posvećivanja pažnje članovima porodice, opasnostima od međusobnog otuđenja u savremenom dobu itd.

Mi našu djecu učimo da je ‘dobro’ najveća moralna vrijednost. Učimo ih da činjenje grijeha izaziva tjeskobu u duši, jer smo stvoreni s jednom posebnom vrijednošću koja se zove ‘savjest’, učimo ih, zatim, značaju dove, lijepom postupanju prema svemu stvorenome, primjerima dobročinstava iz naše bliže i dalje povijesti i drugim značajnim vrijednostima.

 

Povijest sve bilježa

Moja generacija je ona koja je izbacila marksizam iz obrazovnog sistema, ubacila vjeronauku u školski sistem,  vratila Bošnjacima oduzeti maternji jezik, etničku, nacionalnu pripadnost, oslobodila vjeru iz zidova džamija i kuća i izvela je u sve sfere života, odbranila domovinu, kućni prag i osigurala mehanizme zaštite prava i sloboda zatečenih kod prijašnjih generacija, kao i onih nedavno stečenih. Uz svu nadljudsku žrtvu i borbu, iznjedrila je i generaciju kojoj mirne duše, danas, može predati vrijedne emanete na čuvanje.

Naša olujna plovidba se polahko bliži svom kraju. Talasi su sve manji, a mirna luka sve više na vidiku. Uplovit ćemo u nju poput Nuha a.s. i diviti se uspjehu koji smo postigli Allahovom Pomoći i Njegovom neizmjernom Milošću. Bez sumnje, naša će djeca, s dužnim poštovanjem i zahvalnošću, znati čuvati i unaprijediti velike blagodati koje su im dodijeljene. Neka će biti tužna zbog toga po čemu im je narod upamtio pretke i povijest zabilježila, ali nek im za utjehu bude činjenica da će na Sudnjem Danu svako samo svoje breme nositi.

Komentariši