Ako je Crna Gora ne moraju biti i ljudi

Piše: Mithad R. Ćeman
Piše: Mithad R. Ćeman

Moje porijeklo vodi iz Južnog Sandžaka, sadašnje Crne Gore, rođen sam na Kosovu a živim u Bosni. Raspad Jugoslavije od mene je napravio putnika na međunarodnom nivou. Ovom prilikom želim spomenuti neka svoja zapažanja sa jednog putovanja u Crnu Goru, ali ne želim tretirati način na koji se odnose graničari i pun tretman dobrodošlice koju svaki put okusim i zbog koje se uvijek osjetim važnim, već želim tretirati neke detalje iz unutrašnjosti.

Padom komunizma na našim prostorima dolazi do skidanja okova jednoumlja i samonegiranja tako da se otvaraju mnoga udruženja, biblioteke, kulturološke inicijative. Na poziv Islamskog kulturnog centra Podgorica i Nevladine organizacije Orijent Bar održao sam predavanja u spomenutim gradovima i evo nekih mojih zapažanja.

 

Negiranje ili prisvajanje islamske ostavštine – Želja za pokrštavanjem

O odnosu muslimana Bošnjaka prema stvaranju trenutne države Crne Gore suvišno je i nepotrebno pisati, ali mislim da je jako interesantno pogledati kakav je odnos vladajuće strukture Crne Gore prema historijskoj ostavštini muslimana u toj državi. Navest ćemo samo dva primjera: Sahat-kula u Podgorici i Stara tvrđava u Baru ili Stari Bar.

Sahat-kula u Podgorici je građevina koja se nalazi na Trgu Bećir-bega Osmanagića u naselju Stara Varoš u Podgorici. Sagrađena je 1667. godine od strane turskog vezira Hadži-paše Osmanagića. Znači, ovaj dio ostavštine simbolizira arhitekturu iz Osmanskog perioda čiju gradnju su osmislili, platili i izgadili muslimani da bi se danas na njoj nalazio krst.

Ne želim optuživati sadašnju vladajuću garnituru, ali želim napomenuti da od desetak džamija, koliko je nekada imala Podgorica, danas postoje samo dvije (Osmanagića i Doganjska).

Stari Bar ili Antibaris smješten je na vrhu uzvišenja pod Rumijom, udaljeno samo 4 km od mora. Zauzima površinu od 4,5 hektara, i u njemu se nalaze ostaci od preko 600 javnih građevina u kojima bi se trebale naći ostaci svih etapa koje bi svjedočile o svim kulturnim i arhitektonskim periodima historije Bara. Nalazimo ostatke starog rimskog grada, tzv. Antivarium, vidni su romanički, gotski i renesansni stilovi u gradnji. Obnovljene su, označene i natpismom opisane crkve, jedna kapela je u stalnoj funkciji dok su ostaci džamija i objekata iz doba Turskog carstva u potpunosti zanemarene i bačene u zaborav. Tek se mogu više naslućivati nego li primjećivati tragovi islamske arhitekture bez ikakvih pisanih tabli i objašnjenja a da ne spominjemo potpune rekonstrukcije kao što to na istom lokalitetu uspjeva kršćanskoj zajednici.

Sve u svemu jasno je prisutno zanemartivanje i bacanje u zaborav svega onoga što predstavlja islamsko-muslimansku tradiciju i ostavštinu. Crnogorci bi najradije da izbrišu osmanski period a oni starosjedioci (Bošnjaci i Albanci) koji dijele iste duhovne vrijednosti sa Osmanlijama za sada im to šutnjom dopuštaju.

 

Džematsko samoorganiziranje sve izraženije

Tokom višednevnog boravka u ova dva grada nemoguće je ne zapaziti određeni napredak u kvalitetu vjerskog života i objekata za vjersku namjenu, barem u onim dijelovima gdje je prisustvo muslimana nemoguće zanemariti ili gdje ih je nemoguće uplašiti. Medresa i par džamija u Tuzima (podgoričko predgrađe), pronalazak starih temelja porušenih džamija u Podgorici, sve glasniji vapaji o izgradnji džamije u Koniku (podgoričko naselje sa većinskim muslimanskim življem) pokazatelj je da se nešto dešava.

Postojanje 3 gradske i 8 seoskih džamija u Baru, sve jača inicijativa o izgradnji džamije u novom dijelu grada pokazatelji su prisustva muslimana u ovom gradu. Tokom prošle godine u Baru je otvorena prelijepa džamija sa fenomenalnim pomoćnim prostorom i islamskim centrom koji je u velikoj mjeri doprinio kvalitetu vjerskog života u Baru.

 

Kadrovski nedostaci

Ono što je konstantna potreba rastućih džemata u ovim gradovima i česta zamjerka od strane aktivista jeste da ovaj napredak u infrastrukturi ne prati adekvatan napredak u kvalitetu uposlenika u IZ-u. Potreba za fakultetsko obrazovanim kadrom, mali broj poznavaoca arapskog jezika, mali broj onih koji znaju da odgovore na potrebe i zahtjeve mladih, nerijetko izazivanje problema i podjela radi očuvanja svog radnog mjesta a kao odgovor na zahtjeve mladih džematlija i neupitna lojalnost vladajućoj strukturi neke su od zamjerki na uposlenike unutar IZ-a. Stalni problem državne administracije, a nažalost prisutan problem kod vjerskog kadra, jeste da su oni osmišljeni i na radna mjesta postavljeni radi potrebe naroda a nije narod tu radi njihovih potreba. Kada se u ovom smislu stvari postavena svoje mjesto doći će i do poboljšanja kadrovske politike a samim tim bolje će se zadovoljiti potrebe džemata i džematija.

 

Slobodoumnost, kreativnost i radinost nevladinog sektora

Svijest da apeli i iščekivanja o promjeni i poboljšanjima često bivaju gubljenje vremena entuzijaste ovih gradova je natjeralo da se samoorganiziraju. Koristeći mogućnosti udruživanja i osnivanja nevladinog sektora došlo je do otvaranja više produktivnih i obećavajućih organizacija koje se bave promoviranjem pozitivnih kultoroloških i duhovnih vrijednosti među stanovnicima a pogotovo među omladinom.

U Podgorici se izdvaja Islamski kulturni centar sa gospodinom Džihadom Ramovićem na čelu koji, između ostalog, neumorno iz godine u godinu u domu kulture organizira javne tribine na kojima se tretiraju aktuelne društvene teme i na kojima mogu prisustvovati svi zainteresirani građani bez obzira na pol, godine ili ideološku orijentaciju. Do sada je organizirano preko 50 javnih tribina tokom kojih je učešće uzeo veliki broj eminentih profesora i intelektualaca iz Južnog i Sjevernog Sandžaka, Bosne, Kosova, Albanije… Obezbjeđivanje na desetine hiljada Kur’ana za džemate i pojedince kao i osnivanje mnogih biblioteka samo su neke od vidljivih ostvarenja ovog Udruženja sa gospodinom Ramovićem na čelu. Njegova zauzetost svojim poslom i posvećenost svojoj porodici nisu ga omeli da dobrovoljno, bez ikakve dunjalučke nadoknade, čak ulažući sopstvena sredsva, od rada za boljitak svih muslimana. Ovaj neumorni rad i angažman primijetili su svi dobronamjerni građani tako da Islamski kulturni centar Podgorica ima potpisan ugovor o saradnji sa Mešihatom Crne Gore i Rijasetom Bosne i Hercegovine.

Nevladina organizacija Orijent u Baru sa Ervinom Hadžiburićem na čelu takođe daje svoj doprinos u širenje dobra i prosperiteta u tom gradu. Javnim tribinama u gradskoj sali omogućavaju svim stanovnicima da nauče ili da obnove svoja saznanja o našoj kulturi i duhovnosti. Ovakva okupljanja imaju svoje prednosti u odnosu na tradicionalna predavanja u džamijama iz razloga što oni koji ne poznaju džamijski bonton i norme ponašanja u vjerskim objektima bez sustezanja mogu doći na druženja u sali sa mogućnošću da na kraju postave pitanja ili uzmu učešća u tretiranoj temi.

Ovakvim projektima i inicijativama može se popuniti slobodan prostor i vakuum koji je konstantno prisutan u ovakvim društvima i zbog toga aktivisti zaslužuju svaki vid pohvale i podrške te ih ne treba kočiti i osporavati.

Muslimani su bili i bit će sastavni dio tog životnog prostora, ali zlatnu budućnost koja nam, ako Bog da, predstoji moramo obezbijediti radom na vjerskom i kulturološkom planu i kontinuitetom sjećanja o sebi.

Autor: Mithat R. Ćeman

Revija Sandžak, 183, april 2015. godine

Komentariši