Potrebe, izazovi, problemi i rešenja, obrazovog sistema u Novom Pazaru

Želim našim čitaocima da prikažem stanje u obrazovno-vaspitnim ustanovama u Novom Pazaru, radi poboljšanja istih. Svi smo svjesni da obrazovni sistem nije na zavidnom nivou.
U Novom Pazaru je nedovoljan broj obdaništa i predškolskih ustanova. Potrebno je izgraditi najmanje jos 3 nove predškolske ustanove. Program je potrebno prilagoditi bošnjačkoj kulturi i tradiciji.
U Novom Pazaru osnovne škole su prepune. Što i nije tako loše, ali nije ni produktivno, a to nam i pokazju rezultani minule mala mature. Puno faktora je tu. Samo neke ćemo navesti. Odjeljena u osnovnim školama dostizžu cifru i do 40 učenika po odjeljenju, što je jako loše po produktivnost i stečena znanja i vještine naše djece. Po zakonu je maksimalno 30, mada zbog tog sto smo MANJINA, odeljenja mogu da idu i do 28. E sad vidite, saberite, oduzmite, podijelite i vidite koliko bi smo imali još odjeljenja, a samim tim i još novih osnovnih skola, najmanje 3 i to velike skole koje su potrebne da se izgrade u Novom Pazaru. Izgradnjom 3 osnovne škole otvorilo bi se najmanje 200 novih radnih mjesta.
Imamo i problem implementacije bosanskog jezika u osnovnim i srednjim školama. Uglavnom zbog slabe i pogrešne informisanosti roditelja, a i zbog toga sto se direktori izvlače od nastave na bosanskom jeziku pod izgovorom da nemaju dovoljno učionica i prostora. I ovaj problem se rješava izgradnjom novih osnovnih i srednjih škola, a i boljom informisanošću šire javnosti.
Potrebna je veća kontrola prosvetnih inspektora u osnovnim i srednjim školama, jer javna je tajna da mnogi profesori zloupotrebljavaju učenike primoravajuči ih da dolaze kod njih na privatne casove. Ti časovi nisu nimalo jeftini, a što je još gore nista ih i ne nauče. Jedno od rješenja bilo bi da se Novi Pazar, Tutin i Sjenica osamostale od školske uprave iz Kraljeva i na taj način bismo imali česte i jednostavne posjete inspektora osnovnim i srednjim školama.
Bezbjednost učenika je na jako niskom nivou. Šta više, tako je obeshrabrujuća, jer učenici su često svjedoci i/ili akteri u nekom vršnjačkom nasilju kao što su tuča, vrijeđanje, ubistvo, a u poslednje vrijeme i sajber nasilje. Ovakvih situacija je sve više u i van naših škola. Da bi se ovaj problem, koji uopšte nije mali, riješio, u najmanjem slučaju, umanjio, potrebno je uključiti širu zajednicu. Prvo pomoći djeci, raznim radionicama i seminarima za prevenciju nasilja, pa onda roditeljima i starateljima, i naravno i nastavnicima koji su bitan faktor u vaspitanju i obrazovanju djece. Potrebni su besplatni seminari za sve nastavnike o prevenciji nasilja kod djece i svi drugi seminari kako bi se nivo znanja i vještina kod nastavnika, a i kod djece podigao na viši nivo.
Bitan faktor u vaspitanju djece jeste i posredna i neposredna okolina u kojoj djeca odrastaju i provode slobodno vrijeme. Jedan od negativnih faktora su kladionice, kockarnice i kaifici u kojima se služi alkohol, a koje se nalaze u blizini vaspitno obrazovnih ustanova. Ovi faktori su glavni izvori nasilja i problema i kod djece, a i kod šire zajednice. Zato je potrebno zakonskim sredstvma ograničiti domet i rad ovakvih objekata u blizini vaspitno obrazvnih ustanova. Moje je mišljenje da ovakve lokale treba zabraniti u krugu škole, čiji je prečnik najmanje 1000m.
Ulice koje vode do škola su izrazito nebezbedne iz više razloga. Prvo trotoari su nepropisno zauzeti što automobilima što tezgama i robom iz prodavnica. Drugo, djeca koja žive dalje od škole moraju na nekoliko mjesta prelaziti lokalne i regionalne puteve, kao sto je magistrala koja je jako nebezbedna. Jedno od rješenja jeste izgradnja novih škola i izgradnja nadvožnjaka iznad magistalnih puteva.

U srednjim skolama imamo dodatne probleme. Srednje stručne škole zbog nebrige države, lokalne samouprave i direktora imaju veliki problem u organizaciji praktične nastave. Praktična nastava zbog nedostatka materijalnih sredstava se i ne izvodi ili se izvodi po jako siromašnom programu. Danas je 21. vijek, to je vijek znanja, vještina i umijeća, i u ovom vijeku pogubno je da jedan učenik koji pohadja srednju stručnu školu, nju kada završi nije osposobljen da praktično primenjuje teorijska znanja. Ovaj gorući problem je potrebno pod hitno riješavati.
Novom Pazaru su potrebne savremene srednje stručne škole da bismo vratili stari industrijski sjaj, da bismo oziveli zanatsku djelanost, mala i srednja preduzeća.
Mnoge srednje i osnovne škole nemaju salu za izvođenje fizičkog vaspitanja. Ovaj problem ima jake posledice na pravilan psihofizički razvoj djece. I ovo je jedan od gorućih problema.
Vrijeme je da Bošnjaci dobiju prvu bošnjačku gimnaziju, u kojoj bi se nastava izvodila na bosanskom jeziku i čiji bi plan i program sadržao elemente bošnjačke kulture.
Poznato je da su Sandžaklije veliki građevinski graditelji zapadne Evrope, a i šire. Zato je potrebno izgraditi srednju građevinsku školu u Novom Pazaru.
Izgradnjom novih srednjih škola stvorilo bi se još 200 novih radnih mjesta. Poznato je široj javnosti da je Novi Pazar u samom vrhu po nezaposlenosti.
Nadam se da će ova analiza stanja u obrazovnim ustanovama u Novom Pazaru pomoći vlastodršcima kako na lokalnom tako i na državnom nivou, a i običnim građanima, da shvate potrebe i probleme s kojima se susreću učenici, nastavnici i roditelji.

Halitović Senadin, Revija Sandžak, broj 185.

Komentariši