ZALOG BOSNE TRAJNOM MIRU NA BALKANU – JEDINA DRŽAVA BEZ “VELIKODRŽAVNIH“ AMBICIJA

Nemiri na Balkanu koji traju preko jednog stoljeća ne mogu se riješiti jednim dokumentom, pa makar on bio i “svjetski”. Teško da bilo koja zemlja u svijetu koja je i sama imala imperijalističke ambicije u povijesti, može i sama razumjeti da takvih nema u vrtlogu sukoba između više država. Stoga je svjetska “politika pomirenja” uvijek bila na strani sile, jer se mir u svijetu teško rješavao “pružanjem dlanova”. Ali, svijet nikada nije ni mogao shvatiti zašto postoji kontinuitet sukoba na Balkanu, jer postoji jedna sasvim drugačija etiologija sukoba. Nisu to kapitalistički ili imperijalistički sukobi prisutni u sukobima poslije II Svjetskog rata, već inspirirani ili povijesnim mitovima o velikodržavlju ili stavovima o tradiocionalnim neprijateljstvima. Prvi princip je fragmentirana i iz konteksta izvučena povijest, a druga okolnost je motiv da se “nacionalno blagostanje” isključivo može ispostaviti u neutraliziranju drugoga. Otuda i ovoliko genocida na ovim prostorima.

Političke ambicije i motivi političkih preustroja u povijesti prostora Balkana nijesu bili daleko od ugledanja na svjetske imperije. Ako pogledamo povijest iza nas, srpsko-albanski i srpsko-hrvatski odnosi su se mijenjali kroz povijest i bivali su izvorima sukoba jer su postojala ili jednosmjerna ili dvosmjerna nastojanja da se jedan narod širi na račun drugog i da se teritorije jedne države proširuju na račun druge. Kobna brana izliva takvih dvosmjernih odnosa jeste nezahvalna geografija Bosne koja se nalazila između dvaju ovako burnih periodičnih politika njenih susjeda. I uopće se nije nikada mogla razumjeti suština Bosne u svjetskoj politici. Da li su Bošnjaci sa manjim dijelovima podrške drugih naroda, kao stožer zaštite Bosanske državnotvornosti i cjelovitosti bili promatrani kao neshvaćeni, jer nemaju slične ambicije ka “proširivanju na račun drugih”, velika je enigma. Jedno je jasno –  jedino Bosna nikada nije imala velikodržavne projekte. Zato oni koji su živjeli za Bosnu, a ne za velikodržavlje Bosne na račun drugih, ne nose breme tereta zločina, genocida, konc-logora i njihovo tle ne počiva na masovnim grobnicama. Ali, i taj civilizacijski zalog malo je jasan svijetu i dan danas. No, to je jedini zalog opstojnosti njene opstojnosti kao države.

Mi smo shvatili da se nijedna “velika” država nije mogla stvoriti na Balkanu. Nijesmo sigurni da ne postoje glave koje nijesu spremne da pokušaju ostvariti “nesotvareno”. Bosna takvih snova nema. Nikada ih nije imala. Nikada ih neće ni imati. Iz Bosne dolazi glas razuma koji bi ostali morali slijediti. O miru danas teško da može govoriti svijet. Teško, pogotovu iz razloga što je sve vise rata. Teško da bilo ko može na ovim prostorima predložiti model trajnog mira. Teško da iko od vinovnika međusobnih sukoba može imati tih kapaciteta da predloži model trajnog pomirenja, jer to bi definitvno značilo gašenjem pomenutih ambcija. To može samo neko lišen istih. Stoga, Bosna je jedini faktor i primjer mira.

Piše: Dženis Šaćirović, glavni i odgovorni urednik Revije Sandžak, Revija Sandžak, 188. broj

Komentariši