OTPOR VREMENU ZLA – Tkome smeta Internacionalni Univerzitet i školovanje Bošnjaka u Srbiji i Crnoj Gori?

Pogled iz Sandžaka

Diskusija na Sveopćem Saboru Islamske zajednice
u povodu ataku na Internacionalni Univerzitet u Novom Pazaru
Akcenti iz izlaganja našeg suradnika iz Sandžaka, prof. dr. Šefketa Krcića.

Uvaženi glavni muftija, uvaženi narodni poslanici, poštovana ulemo, koleginice i kolege, neka je selam i mir na sve vas. Zahvaljujem na ljubaznom pozivu, da sudjelujem na Sveopćem Saboru Islamske zajednice, što je za mene kao filozofa i profesora univerziteta, posebna čast.
Došao sam sa na ovaj častan skup, da iznesem svoj stav, kao najstariji profesor univerziteta i društveni djelatnik, da otvorim nekoliko pitanja, koja svojevremeno potencirao filozof Rasim Muminović o otriježnjenju Bošnjaka, kao i o stavu narodnog poslanika M. Zukorlića, o porobljenoj svijesti Bošnjaka, koji ravnodušno promatraju sve probleme sa kojima se naš narod sučeljava. Jasno, ne mogu biti ravnodušan, a da ne kažem sljedeće:

Udar bezumnika na autornomiju
Univerziteta u Novom Pazaru

Ovo je vrijeme velike hajke na autonomiju univerziteta, presija na bošnjačkog čovjeka i sandžačku viziju humanizma, kako se znao izraziti naš rahmetli filozof Muminović. Režim nemilosrdno urada bez ikakvog osnova na mlade ljude, koji studiraju na našem Univerzitetu kao i njihove porodice. Takav postupak je jasan znak, da ljudi žive u strahu i da se moraju iseljavati. Sjetimo se samo Ničeovog stava, da dobronamjerni ljudi postaju bezopasni. Izgleda, da Zukorlićeva teza i stavovi o velikom pomirenju, koja dolazi od naroda koji je doživio velike žrtve, koje nikad nisu pravno procesuirane i adekvatno sancionirane, izgleda da se to vraća, kao bumerang za dobronamjernost. Podsjećam, profesor i sociolog i filozof društva dr. Esad Ćimić je znao podići poklič i reči: Trebamo se baviti politikom, kako se politika ne bi bavila nama! Zacijelo, naši studenti posjeduju svijest i savjest i bilo bi interesantno da sa svojim besjedama nastupe na nekom od beogradskih televizija, na način kako to govore na našem Univerzitetu, što redovno prenosi TV Sandžak.
Međutim, Bošnjaci Sandžaka, posebno kritički intelektualci (to nisu oni koji su svoju glavu stavili u pijesak i služe prljavim režimima Beograda i Podgorice), već oni koji do najvećih visina uzdižu ljudski ideal slobode i pravde, i u tom smislu se moraju oduprijeti vremenu zla, kao što su to znali veliki pisci Meša Selimović, Mak Dizdar, Nusret Idrizović, Ćamil Sijarić, Muhamed Abdagić iz redova Bošnjaka i usamljeni pisac Mihailo Lalić iz redova Crnogoraca, Esad Mekuli, Redžeć Qosija, Ismail Kadare i Ibrahim Rugova iz redova Albanaca, koji su se jedino mogli približiti kritičkom i humanističkom duhu velikog M. Krleže.
U tom smislu, ja sam nošen vizijama ideala slobode i pravde, koji su najavili, narodni heroj i pjesnik, Rifat Burdžović, te spomenuti pisci Selimović i Lalić i drugi, pa smo sa grupom bošnjačkih intelektualaca, na čelu sa akademikom M. Filipovićem, mudrim i prodornim internacionalncem Adil-begom Zulfikarpašićem, te filozofom dr. Hasanom Sušićem i drugima, još 1989. kada smo u Sarajevu osnovali Forum za individulanu, kolektivnu i tradicijsku zaštitu Bošnjaka – muslimana. Na dalje, osnivanjem institucija u Sandžaku, SDA (1990), Bošnjačko nacionalno vijeće Sandžaka (1991), Matice Bošnjaka Sandžaka (1991), posebno Mešihata Sandžaka (1992), Internacionalnog Univerziteta (2002) i drugih političkih, kulturnih i humanitarnih organizacija, s ciljem da izgradimo ideal sandžačkog društva, slobodu i pravdu za Bošnjake i sve druge građane naše regije, kako bi mogli raditi na kritičkom potiskivanju nemilosrdne hajke i kamanje, koje se vode iz centara moći, prema vodećim institucijama Sandžaka. Te činjenice su svjesni istinski vjernici, da je atak na bošnjačke insitucije, tj. atak na Internacionalni univerzitet, koji se bavi proizvodnjom znanja. Jer, Islamska zajednica je stožer jedinstva i osjećaja za zajednicu Bošnjaka. Ako je tu udar izvršen, onda se udar širi na sve druge institucije, grupe i ljude, a posebno na vodeću instituciju Internacionalni Univerzitet u Novom Pazaru, kao edukativni i znanstveni centar javnog djelovanja i njegovog utjecaja na progres i emancipaciju Bošnjaka Sandžaka.
Jasno, svi oni eksperti iz zemlje i svijeta, koji su posjetili Internacionalni Univerzitet, mogli su da se uvjere u njegovu integralnu autonomiju. Na ovaj univerzitet, ne može bez najave doći ni načelnik Opštine, ni predsjednik Republike. Zatim, da se uvjere u jedan izuzetno lijepo sređen objekat, sa perfekcionističkim programima, za svaku studijsku grupu, kao i elitni nastavnički, suradnički kadar i uljudnu i pristojnu administraciju. Zacijelo, za djevojke nejma boljeg i sigurnijeg univerziteta u regionu. Na svima njima je da sada javno kažu svoju istinu i da stanu u odbranu Univerziteta i njegovog dostojanstva.
Helem, Bošnjaci u Srbiji i Crnoj Gori postaju, po svemu sudeći, Peregrini, kako bi se srati Rimljani izrazili, tj. narod van zakona. Iz dana u dan, permanentno se ukidaju i dovode u pitanju njihove vjerske, edukativne, znanstvene i nacionalne institucije. Zato smo začuđeni, zašto registrirane političke partije iz Sandžaka, i one koji imaju svoje zastupnike u općine, šute pred ovom velikom kampanjom i hajkom, koju je lansirao Nacionalni savjet za visoko obrazovanje (smatram, da i njihove diplome mogu biti probelmatične, ako se sagledaju kritički, i koje stavove u nauci zastupaju, pa bi to bio pravni osnov, da se oni pozabave samim sobom) i sa veoma zlonamjernom i tendencioznom tzv. Akreditacionom komisijom, koju nadam se, da ćemo ovim našim stavom pozvati ih na crtu sučeljavanja. Mi, redovni profesori Univerziteta za takav dijalog smo spremni. Sve to jasno ukazuje na rat protiv Bošnjaka i bošnjačkih institucija, čak i onih koji imaju internacionalno obilježje, kao što je Univerzitet. Dakle, nad Bošnjacima, Srbije i Crne Gore se proizdovi državni teror, a državni teror je i danas kada je opozicija u Crnoj Gori ponudila Bošnjacima premijersko mjesto, oni zbog sluganstva, poltronizma i primitivizma nisu to prihvatili, bez obzira što u našem narodu ima više kvalitetnih pojedinaca, koji tu funkciju mogu sa uspjehom obnašati. Takvo stanje stvari ugrožava egzistencijalnu, tj. biološku supstancu Bošnjaka, kojim se i narušava očuvanje moralnih običajnih vrijednosti, a time i opstanak Bošnjaka.

Bošnjaci pred novim egzodusom

Prema tome, atak na Internacionalni Univerzitet, jeste novi pritisak na Bošnjake, da krenu u nova iseljavanja, tj. nove egzoduse, koji smo vidjeli svake subote, a i drugim danima, da između 10 i 20 autobusa, mladi ljudi ispod 40 godina putuju prema Zapadu, što bi poremetilo etničku strukturu Sandžaka, a što je strategija Srbije i Crne Gore što lahkše izoliraju Bošnjake u ovoj vještačkoj podjeljenoj regiji.
Na kraju, Bošnjaci Sandžaka, tj. u Crnoj Gori i Srbiji, ne žele da žive pod hipotekom, “turske krivice”, tzv. tuđe krivnje, dakle, ne žele da žive u strahu koju raspiruju i rasturaju karadački i beogradski mediji. Zato, neka zvaničnici Beograda i Podgorice objasne aktulnom turskom režimu, sa kojima imaju dobru suradnju, kad im treba, zašto nam podmeću kukavičije jaje turske krivce, da li ovim činom psuju našu ili Erdoganovu “majku”, nek objasne oni psi rata, koji danas vode politiku Srbije i Crne Gore. Bošnjaci ne žele da žive pod presijom straha. S druge strane, onima kojima je dobro, uvjetno dobro, koji su izabrali beogradizaciju islama, da upotrijebim formulaciju poslanika Zukorlića, oni su pristali na poltronstvo i pohlepu, kako bi se izrazio naš beogradski prijatelj, prof. Čedomir Čupić, čije riječi podrške našem Univerzitetu ne prestaju i čiji stavovi, saopćeni i na ovogodišnjem Sajmu knjiga, da Islamska zajednica svesrdno i dosljedno treba stati u zaštitu dostojnastva i digniteta Univerziteta kao Vakufa, i sandžačkog čovjeka, uopće.
Cijenjeni skupe, moj konkretni prijedlog, upućujem Sveopćem Saboru Islamske zajednice u Srbiji, da usvoji prijedlog Matice Bošnjaka Sandžaka, koji se sastoji u sljedećem: da o svim ovim problemima, sa kojima se sučeljava Intenracionalni Univerzitet u Novom Pazaru i Islamska zajednica u Srbiji, da se u najskorije vrijeme u Sarajevu i Novom Pazaru organizira Svjetski bošnjački kongres i da se isti u svim kapacitetima, posveti ovim pitanjima, kako bi svi Bošnjaci i javnost svijeta bila upoznata sa našim stanjem problema, koje imamo u Srbiji i Crnoj Gori. Cilj Kongresa jeste, da donese odluke, koje ličnosti ne mogu da se bave javnim poslom. Evo paradigme: Ako se kojim slučajem pisac i profesor Šefket Krcić ogriješio o etički kodeks Bošnjaka, treba jasno da se kaže, da li treba ubuduće da se bavi javnim poslom ili ne. Nedopustivo je, da netko od građana donije mandat od Bošnjaka, a da njegovo dalje djelovanje kada se udalji od Sandžaka, pridruži agresorskoj politici protiv Bosne i Hercegovine i Sandžaka. Takvu lustraciju i stavove treba da se zauzmu prama svakom pojedincu, a ne kad Bošnjaci odu u Beograd, onda pucaju na svoj narod, čast izuzecima dvojici naših sadašnjih poslanika. Selam za sve vas.
Nema kraja.

(Ulomak iz šireg izlaganja)

Piše: Prof. dr. Šefket KRCIĆ, Revija Sandžak, 188. broj

Komentariši