Stav Matice Bošnjaka – Povodom vrijeđanja pripadnika islama i studenata Sandžaka od strane tzv. „zaštitnika građanina“ Saše Jankovića

Matica Bošnjaka – Društvo za kulturu, znanost i umjetnost Sandžaka, prati sva aktualna zbivanja u regionu, a posebno sagledava stavove i kritički procjenjuje predrasude službenog Beograda i službene Podgorice prema Bošnjacima i građanima Sandžaka.
Ovaj stav i reagiranje donosimo, na temelju široke rasprave, analitičkog istraživanja i demokratske diskusije, hladne glave i vrućeg srca. Ovim prilogom, javno želimo upoznati sa našim stvarnim stanjem i tom prilikom izražavamo veliku zabrinutost za svoj dalji opstanak na ovim surovim balkanskim prostorima. U tom smislu, veoma smo iznenađeni stavovima zaštitnika građana Saše Jankovića, koji se bezsmisleno upustio u jednu nemilosrdnu kampanju protiv Islamske zajednice u Srbiji, kao i protiv studenata i nastavnika Fakulteta za islamske studije, zbog čega ne možemo ostati ravnodušni.
Nama koji živimo na sandžačkom prostoru, uopće nam nije poznato, kada je tzv. zaštitnik građana vidio Novi Pazar, i razgovarao sa prestavnicima relevantnih institucija, kako bi znali za njegovu namjeru, da od islamskih institucija u Novom Pazaru napravi vandalističko čudo, poput one koji su njegovi sljedbenici uradili sa „Savamahalom“ u Beogradu. Zato nam nije jasno, zašto se Janković ostrvio na nezaštićene mlade ljude, a preskače Beograd i druge velike gradove (kako bi se reklo, da od drveta ne vidi šumu), pa mu je palo na oko na zdanije Fakulteta za islamske studije, koji je sagrađen prije jednog stoljeća, i to na vakufskom zemljištu (pa valjda je svakom normalnom poznato, da je vjera odvojena od države). Danas, ta mala nadogradnja ne remeti saobraćaj niti ugrožava bilo kojeg građanina ili instituciju. Da podsjetimo, na nekoliko stotina metara od FIS-a (Fakulteta za islamske studije), godine 1971. prilikom pripreme za Brozov dolazak u Novi Pazar, tadašnje vlasti su srušile čuvenu „Tijesnu čaršiju“, koja je bila remek djelo islamske i uopće balkanske arhitekture u ovom kraju.
Da je netko od naših članova, uglednih pravnika, umjesto Jankovića bio „zaštitnik građana“, koji iza sebe imaju izuzetne znanstvene rezultate, primjera radi, poput prof. dr. Sefera Međedovića, istaknutog pisca brojnih pravnih djela, zatim istaknutih advokata Kadriju Kolića, dr. Izeta Laličića, Mehmeda Hota i drugih naših renomiranih stručnjaka, nikad se ne bi nitko od nas usudio da zatraži od vlasti u Beogradu, a još manje da ruše nadogradnju Pravoslavnog teološkog fakulteta, ili bilo koje druge hrišćanske bogomolje, niti da ruše zgradu Skupštine Jugoslavije, odnosno, danas Skupštine R. Srbije. To bi bio apsurd! S druge strane, po Jankovićevoj „logici“, to bi bilo normalno! Da podsjetimo, na tom mjestu (gdje je sada Skupština) bila je, kako kaže historija Grada Beograda, najpoznatija džamija na Balkanu, čuvena „Batal džamija“, sa četiri munare.
U tom smislu, nikada nitko od nas ne bi savjetovao poslanike bošnjačke nacionalnosti, niti bilo koje druge poslanike, da traže rušenje zgrade Skupštine (gdje je nekad bila džamija). S druge strane, bilo bi normalno, da Vlada R. Srbije, dodijeli adekvanto zemljište u centru Beograda (blizu Kalemegdana) za izgradnju velikog Islamskog centra, po ugledu na Islamski centar u Zagrebu (Hrvatska), ali ne manje površine od zgrade današnje Skupštine R. Srbije.
Dalje, s obzirom da je zaštitnik građana ušao u pred-predsjedničku kampanju (koja još nije oficijelno raspisana), za predsjednika Srbije, i navodno da su ga za tu akciju podržali apelom sto intelektulaca (!!!???), bilo bi nam interesantno, da potpisnici (tog apela) ako imaju imalo etike, dostojanstva i odgovornosti, da dođu u Novi Pazar, pa da podrže građanina i pseudopravnika Sašu Jankovića, u rušenju zdanija Fakulteta za islamske studije. Jasno, među potpisnicima tzv. apela, postoje i neki časni pojedinci, koji vjerujem, nisu upoznati sa prljavim angažmanom tzv. pravnika (ne)zaštitnika građana Saše Jankovića, čije postupke sa prezirom pratimo.
Članovi Matice Bošnjaka, nitkom ne mogu i ne žele zabraniti da ispolje svoju kandidaturu, pa ni ovu najavljenu Saše Jankovića, nejćemo ometati. Moguće je da kandidat Janković, postane i predsjednik „Savamahale“, ako ista proglasi autonomiju na nivou Beograda i Srbije. Ali, ako je R. Srbija i njene najveće znanstvene, kulturne i političke institucije su došle na nivo jednog kontraverznog Saše Jankovića, koji zagovara otvorenu mržnju i sije predrasude i druge stereotipe protiv islama i studenata bošnjačke nacionalnosti, možemo konstatovati, da je pod uticajem jedne bezobzirne i nedefinirane alapače (bivše poslanice iz /ne/demokratske stranke), iz pazarske tzv. šejtan mahale, čije djelovanje dolazi pod zapaženim uticajem ateističkog kruga (ili klana) Gradske uprave Novog Pazara, koji orkestrirano djeluju protiv vlastitog naroda, a posebno pitanje Islamske zajednice u Srbiji, izazivajući pri tome, neslogu i nepotrebne sporove među vjernicima i građanima. Sve je to u interesu, da se Sandžak i građani ove regije drže u izolaciji i da se podstaknu na iseljavanja, koja traju čitavog XX stoljeća, a i danas su prisutna.
Smatramo, da tim činom, državne insistucije ne smiju spadati na tako niske grane, jer demokratski svijet cijeni društveno uređenje jedne zemlje, kakva su u biti, prava manjinskih naroda. Upravo zahvaljujući takvim pojedincima, kao što je Saša Janković i ini, slobodni smo konstatovati i predočiti javnosti, da su Bošnjaci u Sandžaku, postali Peregrini, tj. narod van zakona. U tom smislu smo izazvani da ne pristajemo na šutnju i da „gledamo svog posla“, kako bi se žargonski izrazili. Zato smo spremni, da odgovorimo na Jankovićevu izraženu mržnju, ali istovremeno ne uzvraćamo mržnjom, već želimo da svim zvaničnim insitutcijama uspostavimo suradnju i dijalog u skladu sa etičkim kodeksom i zvaničnim zakonskim propisima.

Zahvaljujemo svim medijima i urednicima, na ustupljenom prostoru, koji imaju hrabrosti da objave ovaj naš stav, koji dolazi od intelektualaca obespravljenog bošnjačkog naroda, koji su spremni na dalji demokratski dijalog. Bujrum!

S poštovanjem,

PREDSJEDNIK
Akademik, dr. Šefket KRCIĆ, v.r. Revija Sandžak, 188. broj

Leave a comment