(reakcija na tekst Timothy Lessa u Foreign Afairs-u od 20.12. pod nazivom „Dysfunction in the Balkans – Can the Post-Yugoslav Settlement Survive?“

Neki britanski “pametnjakovići”, (nazovi analitičari) predlažu cijepanje Balkanskih država koji bi se mogao ostvariti samo na principu djelovanja konc-logora, etničkog čišćenja i genocida. Van svih civilizacijskih protokola, oni bi da stvore tri velike države i naprave tri mikro države i stvore “trajni mir” na Balkanu. Oni otvoreno zagovaraju stvaranje etnički i nacionalno čistih država koje bi podrazumijevalo da se od autohtonih sredina, stvore vještačke i otvoreno pozivaju na nove progone, a tako i legaliziraju stare na ovim prostorima.
U XXI vijeku, oni predlažu da se stvori hrvatski entitet u BiH, da se entitet RS pripoji Srbiji, da se stvori entitet Albanije u Crnoj Gori, a ostatak Crne Gore pripoji Srbiji. Zatim, da se dio Makedonije pripoji Albaniji, te Preševska dolina Kosovu, a da općine sa Kosova gdje žive Srbi se pripoje Srbiji. Makedonija da ostane “pola države”, Bosna 1/3, Crna Gora da se “ugasi” i sve to lijepo “mirnim predajama”. Po njima postoji samo jedno pravilo: podrži sve koji imaju ambicije da prave veledržave. Dakle, oni priznaju i nameću jedan jedini zakon: “ZAKON SILE – SILOM DO KONAČNOG MIRA!” No, to liči na britansku diplomatiju i tijekom agresije na Bosnu, ali i kasnije. Epilog još doživljavamo.
Ono što gospodin Timothy Less, direktor agencije Nova Evropa iz Cambridgea kao vodeći analitičar / glasnogovornik i njegovi ne uzimaju u obzir jeste to da na zapadnom Balkanu ne postoji par kvadratnih kilometara gdje žive istovjetne jedinke u vjerskom i nacionalnom smislu. Dakle, velikodržavni projekti su mogući samo, i isključivo samo: na principu djelovanja konc-logora, etničkog čišćenja i genocida.
Jedini princip koji je konačni korak ka ostvarenju trajnog mira je na građanskom principu jednakosti: da je Bošnjak u Kragujevcu ravnopravan sa Srbinom u Zenici; Srbin u Prizrenu sa Albancem u Novom Sadu; Albanac u Nikšiću sa Crnogorcem u Tirani; Hrvat u Kruševcu kao Srbin u Zagrebu, itd. Najveće dvije kočnice su neimplementacija Dejtonskog Aneksa 7 i pitanje oko Kosova, koje ide u jednom smjeru, piše u raekaciji Dženis Šaćirović, glavni i odgovorni urednik Revije Sandžak.

Piše: Dženis Šaćirović, Revija Sandžak, 189. broj

Leave a comment