PRILOG IZUČAVANJU PLAVSKE DUHOVNOSTI

Nove knjige

(Autor Ibrahim Reković: “PLAVLJANI I GUSINJANI U ANEGDOTAMA”, “Almanah”, Podgorica, 2016., 195 str.)

Ime Ibrahima Rekovića, je višedimenzionalno poznato, kako u zavičaju (plavsko-gusinjskom kraju), Sandžaku, Crnoj Gori, kao i među našim zemljacima u emigraciji. Pored svojim duhovnitih slikarskih priloga iz tradicije plavsko-gusinjskog kraja, ostvario je brojne izložbe, kao i napisao značajne publikacije iz oblasti plavsko-gusinjske duhovnosti, a koje se tiču anegdota, legendi, kao i posebno poglavlje njegovog istraživačkog rada, jeste jezikoslovlja. Sve je to prilika, da se o njemu i njegovom djelu na jedan odgovoran način pristupa, zbog čega je obrađen u Enciklopediji Sandžaka.
slika np
Slovo o autoru:

Ibrahim Reković, slikar, publicist i političar, rođen je 3. marta 1941. godine u Plavu. Roditelji: Bećo i Esmana, rođena Šahmanović. Supruga Sabrija, rođena Hodžić. Djeca: Beco, Almasa i Almir. Završio Višu pedagošku likovnu akademiju. Bavi se slikarstvom. Izlagao radove u: Plavu, Peći, Prištini, Sarajevu, Škofjoj Loki /Slovenija/, Podgorici i drugim mjestima. Bio je u dva mandata Poslanik Skupštine Crne Gore. Obavljao je odgovorne funkcije na nivou Opštine: predsjednik omladine, SSRN-a, sekretar Komiteta, SR predsjednik Vijeća Sindikata, direktor SIZ-a za stambeno-komunalnu djelatnost i dr. Savjetnik je za kulturu u Organu uprave SO-e Plav.
Kao vojnik odlikovan je “Ordenom za vojničke vrline.” Za svoj rad je odlikovan i “Ordenom Zasluge za narod sa srebrenom zvijezdom.” Dobitnik je sve tri nagrade na javno raspisanom konkursu za likovno rješenje Grba Opštine Plav. Bavi se prikupljenjem starih riječi plavsko-gusinjskog kraja i dogodovština. Bojom, tušem, olovkom i perom nastoji da otrgne od zaborava, makar dio onoga što je bilo lijepo i karakteristično za Plav i Gusinje. Objavio je knjige „Plavsko-gusinjski biseri“ (anegdote, 2004.), „Izgubljeni ambijent – Plav i Gusinje nekada“ (monografija-crteži, 2004), „Rječnik plavsko-gusinjskog govora“ (2013), „Plavljani i Gusinjani u anegdotama“ (Podgorica, 2016). Sa nekoliko likovnih priloga i anegdota zastupljen je u udžbenicima „Mostovi“, čitankama za orijentalne razrede Bosanskog jezika i književnosti na Kosovu. Autor je likovnog rješenja Grba Opštine Plav. Uradio je ambleme – logoe za: „Plavsko Jezero“ Plav, Stranku Nacionalne Ravnopravnosti Crne Gore, Turističko-kulturnu manifestaciju „Dani borovnice“ Plav, Bošnjačko društvo Plavljana i Gusinjana „Behar“ u Holandiji i dr. Likovne priloge, rijeli i anegdote objavljivao je u listovima, časopisima i revijama: „Izvor“, „Sandžak“, „Sandžačke novine“, „Plavsko-Gusinjski Glas“, „Plavsko-Gusinjski Avaz“, „Glas Islama“, „Almanah“, „Pobjeda“, „Vijesti“, „Bošnjačke novine“, „Journal“, „Pan Bošnjak“,
„Fokus“, „Forum Bošnjaka“, „Republika“, „Publika“, „Avlija“ i dr. Hobi: Plivanje i vožnja čamcem na Plavskom jezeru.

Struktura knjige:

Pored Predgovora i bilješke o autoru, ova knjiga nosi sljedeće naslove i to: anegdote, legende, Podsećanje ne neke riječi i termine, Riječ urednik, Recenzije: A. Džogović: Humor kao mentalitet socijalne sredine i F. Dizdarević: Smijeh je jedna od najdragocjenijih vrlina čovjekove duše.
Akribijskim metodom, Reković je sakupio 280 anegdota iz plavsko-gusinjskog kraja, koje oslikavaju ovaj duhovni prostor na specifičan način. Sredina koja ima takve anegdote i viceve, zaslužuje da bude šire književno kritički obrađena. Malo je sredina u Sandžaku, koji imaju takvu duhovnost kao što je plavsko-gusinjski kraj. Primjerice radi, Reković je prikupio zapažen broj anegdota o značajnom Plavljaninu Bošnjaku Amiru Šiljkovići, koji ga on naziva Amir Šiljko. Anegdote o ovom duhovnjaku stvaraju očaravajući ambijent dosljetki u svim situacijama. Nažalost, sada je Amir Šiljko otišao za uvijek iz zavičaja i života, ali ostala je pričao o njemu. Bio je to istinski šeret od rane mladosti do zadnjeg dana života, kako na račun drugih, tako se šalio i na svoj način. Kroz portret i dosjetke Amir Šiljka, možemo razmišljati u kakvom vaktu i zemanu smo živjeli, kakav je smisao egzistencije svakog insana ponaosob.
Zatim, autor je zabilježio mnoge događaje, mada anegdotski, iz plavsko-gusinjskog kraja, kojima nedostaju naslovi. Pa je to naša jedina uputa autoru za buduće izdanje, kako bi ovjekovječio mnoge zaboravljene događaje i ličnosti iz ovog kraja ispod Prokletije, kojima mašta nikad nije nedostajala.
Na kraju, najkraće rečeno, smatramo da je ovo divna prilika da knjigu Ibrahima Rekovića, preporučimo široj javnosti, a svojim recenzijama su već to učinili akademik Alija Džogović i književnik Faruk Dizdarević.

Dr. Šefket KRCIĆ, Revija Sandžak, broj 192.

OBJAVLJENA DRUGA ZBIRKA PJESAMA AUTORA MR. NASERA BAKIĆA “DODIR SANDŽAKA”

Druga zbirka pjesama, pod nazivom ,,Dodir Sandžaka”, autora Nasera Bakića, društvenog djelatnika, pisca, publiciste, doktoranta na Univerzitetu u Novom Pazaru i sekretara Udruženja pisaca Sandžaka, iz štampe je izišla ljetos. Ova publikacija je objavljena u okviru edicije ,,Suvremena poezija Sandžaka” ispred Matice Bošnjaka Sandžaka i Kulturnog društva ,,Zambak”. Recenzenti su emnentni pisci Muvdeta Kreho i Mensur Pavica, a urednik prof. dr. Šefket Krcić. Zbirka predstavlja jedno vrijedno djelo sa 75 pjesama na 140 strana, što dovoljno govori o predanom radu autora, koji je svoje najbolje pjesme objavio pod radnim naslovom ,,Dodir Sandžaka” i one su inspirirane Sandžakom, sandžačkim gradovima, mjestima, sandžačkom biću i svemu onome što krasi duh sandžačkog čovjeka.

Izvod iz recenzije akademika prof. dr. Šefketa Krcića:
-Naser Bakić, je prvenstveno intelektualac i stvaralac, koji potiče sa Pešteri, iz lijepog Devreča, gdje je rođen jedan od najvećih bošnjačkih intelektulaca dr. Ibrahim Bakić. Kad je u pitanju Naser i njegovo pjesničko djelo, koje je pred vama, ono kao takvo najbolje govori o poeti iskrene duše, koji nosi u sebi jedno tragično osjećanje života i vremena, izazvano preranim gubitkom brata Sabahudina, na jednoj od pešterskih destinacija i manifestacija, kada je jedan mladi život na apsurdan način nestao. Takvu situaciju nitko ne može da objasni ni da osjeti, koju ni časni sudovi pravde nisu razriješili na valjan način. Takvu boljku nosi sa sobom poeta Naser. Zatim, iz njegovog života iznenada odlazi plemenita majka Sadija, koja je nakon njegovog povratka iz egzila, izdahnula dušu na njegovim rukama. U takvoj tragičnoj situaciji, Naser je ispisivao svoju patnju i svoj dodir sa sandžačkim načinom života. Čitajte Naserov „Dodir Sandžaka“. … Akademik Šefket KRCIĆ (ulomak iz dužeg rada).

Priredio: Dženis Šaćirović, Revija Sandžak, broj 192.

“DELIRIJUM” – PRVENAC ZEKERIJE ŠAĆIROVIĆA

Marta mjeseca 2017. godine, iz štampe je izašao prvenac Zekerije Šaćirovića, zbirka pjesama stvaranih u periodu 2010-2014. godine. Zbirka sadrži 52 pjesme. Pored autora, na zbirci je radio tim lektora: Aiša Bahović i Mirza Fortić. Kao tehnički urednik, potpisuje se Dženana Redžić-Šaćirović, dok dizajn potpisuje Belmin Kovačević.
Ono što je zanimljiv detalj i nesvakidašlji potez, jeste odluka autora da prije objavljivanja ovog djela, da se obrati po svom izboru određenim kulturnim stvaraocima (njih 14), koji su na kraju ove zbirke pjesama stručno iznijeli svoj sud i mišljenje o pjesmama. Pored njih, valja spomenuti da je recenzent “Delirijuma”, poznati muzičar, tekstopisac i producent, Nikola Vranjković.
Tematika ovog djela predstavlja nesumljiv piščev smisao da, kako kroz metaforu, tako i kroz otvorene distopijske elemente, prikaže svoje lično, ali i poimanje stvarnosti koje društvo kao kolektivitet, svakodnevno doživljava. U tom nedostatku izražaja, ili bolje rečeno ušutkane svijesti da govori u svoje ime, kolektivitet ima tu mogućnost da u kreativnom izražaju Zekerijinog “Delirijuma”, spozna horizonte svega što u biti doživljava. Da se radi o klasičnoj kritici društva, ne bi se moglo govoriti kada je u pitanju ovo djelo. Više bi se moglo govoriti o ukazu na stotine problema kojima smo okruženi, na koje smo navikli i sa kojima se odavno pomirili, pa nam u određenim stihovima sasvim razumske stvari mogu izgledati kao strašne istine sa ruba naše svijesti, koje pošto-poto treba vratiti u zaborav. Upravo tu i leži misija ovog djela – da nas probudi iz stanja letargije, osjećanja prepuštenosti i dekadenciji. Ukoliko je gutanje gorkih pilula u stanju boljesti ljekovito, utoliko je čitanje i analiza ovog djela svojevrstan šok uma koji se budi i razmišlja, te konačno stvara konekciju između sebe i svoje stvarnosti.
Zekerija Šaćirović, ekskluzivno za Reviju Sandžak otkriva da će uskoro održati promociju u Novom Pazaru.
O AUTORU:
Zekerija Šaćirović je rođen u Novom Pazaru 08.11.1988. godine. U Novom Pazaru završio osnovno i srednje obrazovanje. Nakon toga upisuje Fakultet za islamske studije. Tijekom posljednjih godina, bavio se društvenim i kulturno-umjetničkim radom kroz snimanje kratnih dokumentarnih filmova sa Haber Team-om, kao i sa TV Sandžak u ediciji „Hadis dana“, emitiranoj tijekom Ramazana 2015. godine. Zekerija je autor i mnogih tekstova, priča i pjesama objavljenih na portalima i onlajn časopisima. Objavljivao u Bošnjačkoj riječi, Magazinu SAFF, Horizontima, učestvovao u projektu knjige/zbirke eseja “Misli sandžačke omladine“ i knjizi grupe autora sa prostora bivše Jugoslavije i udruženja Mika Antić. Pored pisanja, profesionalno se bavi fotografijom i filmom. Trenutno priprema roman. Živi i radi u Novom Pazaru.

Priredio: Dženis Šaćirović, Revija Sandžak

MATICA BOŠNJAKA – Društvo za kulturu, znanost i umjetnost Čestitka Reisu-l-ulemi Huseinu ef. Kavazoviću u povodu doktoriranja

Visoko uvaženi reisu-l-ulema, Huseine ef. Kavazoviću, neobično nas je obradovao haber (koji smo pročitali u listu „Preporod“ od 01. marta 2017. godine), da ste uspješno odbranili doktorsku disertaciju naslovljenu „Kodifikacija šerijatskog građanskog prava na temeljima hanefijske Pravne škole u Egiptu“, na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, pred elitnom komisijom, koju su činili: prof. dr. Enes Ljevaković, predsjednik i član komisije, prof. dr. Fikret Karčić, mentor i član komisije i prof. dr. Mustafa Hasani, član komisije.
Imajući u vidu znanstveni Izvještaj spomenute Komisije, koja je istakla izuzetne domete Vašeg rada, kojim ste dali originalan metodološki i znanstveni doprinos u proučavanju ove komleksne problematike, što nas posebno raduje. Zato članovi Matice Bošnjaka – Društva za kulturu, znanost i umjetnost Sandžaka, neobično cijene Vaš čin izbora znanstvene teme i Fakulteta na kojem ste uspješno doktorirali. Vaš, ne samo znanstveni, već i moralni čin izbora Fakulteta za doktoriranje, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, je dokaz da Vi dajete izuzetnu važnost ovoj prvoj visokoškolskoj islamskoj, prosvjetnoj i znanstvenoj instituciji u Bosni i Hercegovini i na Balkanu. Ovo kažemo, zato što je dosadašnja praksa bila, da kada se izaberu naši ugledni alimi, na tako visoko mjesto, kao što je reis-l-ulema, pođu i odaberu neki od fakulteta u islamskim i drugim zemljama, kada ih ne mogu konkretno oni koji slijede pratiti i čuti. Vi to niste učinili i zato Vam pripada od nas veliki moralni imperativ, podizanja i uvažavanja naših institucija, što je omogućilo, kako saznajemo, velikom broju uleme i drugih intelektulaca i znanstvenika, da prisustvuju Vašoj odbrani. Aferim, uvaženi reis-l-ulema, kako bi se znao izraziti naš veliki duhovnjak i pisac Zulfikar Zuko – Džumhur. U tom pravcu, želimo da što prije objavite svoj doktorat, naravno sa obaveznim ekspozeom i mišljenjem Komisije.
S obzirom, da je u toku organiziranje i utemeljenje Islamskog univerziteta u Bosni i Hercegovini, Vaš čin doktoriranja će biti podsticajan, ne samo za današnje generacije na Fakultetu islamskih nauka i još mlađe, polaznike Gazi Husrev-begove medrese (koja obilježava 480 godina od svog postojanja), da motivirate, svojom paradigmom pasionirane istraživače islama, da nastave putem kojim ste vi odabrali.
Želimo Vam sreću, dobro zdravlje i uspjeh u profesionalnom i znanstvenom radu.
Es-selamu alejkum,
Novi Pazar, 05.03.2017.g. Prof. dr. Šefket KRCIĆ, vr
Predsjednik Matice Bošnjaka

DVA VUKA

Nekada davno u jednoj čudnoj zemlji življahu dva vuka i jedno stado. Vukovi su bili jako halapljivi i ne mogahu da se dogovore ko je glavni. I tako oni odlučiše da se razdvoje i podijele u dve grupe… Ovaca je bilo puno pa su oba vuka lahko dolazila do sveze krvi i mesa. Ali kako su bili nezasiti i halapljivi ovaca je bilo sve manje i manje i sve teže i teže da se ulove. A i ovce Božijom voljom, dobiše svoga čuvara Vučijaka koji ih je uspešno branio od vukova.
I jednog hladnog i gladnog dana odlučiše vukovi da se ponovo ujedine…
Ali ovaj put prećutno i svaki za sebe se proglasiše za alfa mužjaka… I tako je onaj prvi čekao onog drugog, a onaj drugi ovog prvog da ga prati i sluša u lovu na ovčice.
Mada sada ovce poučene iskustvom i vidjevši da bez Vučijaka nemaju budućnosti odlučiše čvrsto da ih u odbrani od vukova predvodi Vučijak.
Vučijak videvši da su vukovi neodlučni i iznemogli jednog po jednog savlada i donese mir i blagostanje ovcama.

Autor: prof. Senadin Halitović, Revija Sandžak, broj 189.

USKORO: KNJIGA “KNJIŽEVNI PORTRET ZAIMA AZEMOVIĆA”

Sandžački filozof i pisac, dr. Šefket Krcić (1953), profesor Univerziteta u Novom Pazaru i Univerziteta u Tuzli, poznat po brojnim filozofskim i književnim djelima, za štampu je pripremio studijsku monografiju, pod nazivom “Književni portret Zaima Azemovića” (1935-2015), a u povodu prve obljetnice od preseljenja na Ahiret ovog Sandžačkog pisca.
U ovoj studijskoj monografiji, autor sa estetsko-poetičkih i etičkih pozicija, analizira Azemovićevo poetsko i prozno djelo, kao i njegov znanstveni i društveni angažman, koji je tijekom svog života i rada u rožajskom kraju, sabirao, te okupljao književne, znanstvene i kulturne stvaraoce.
Cilj ove monografske studije, prema mišljenju autora, jeste da pruži opći uvid studentima i istraživačima u Azemovićevu književnu i znanstvenu misao.
Zacijelo, ovom studijom, prof. Krcić, je značajno doprinio rasvjetljavanju suvremene sandžačke i opće bošnjačke literature. Poželjno bi bilo, da Krcićev primjer, slijede i drugi kritičari i istraživači i late se ozbiljnog pristupa u proučavanju starih i novih Sandžačkih stvaralaca. Zasigurno, rijetki su primjeri, da će netko iz Beograda ili Podgorice, proučavati sandžačku i bošnjačku duhovnost, upravo zbog sveprisutnije diskriminacije i netolerancije, koje šire centri moći i obrazovne institucije na Balkanu, koji ne mogu da prebole jednu historijsku i književnu činjenicu, da upravo u Sandžaku je rođen najveći poeta svijeta Avdo Međedović (1866-1953), koji je svojim dugim epovina nadmašio legendarnog Homera. Upravo na voe činjenice, ukazivao je u brojnim radovima dr. Krcić.
Jasno, autor je u ovoj studijskoj monografiji o Azemovićevom književnom stvaralaštvu, objedinio i razvio svoje tekstove o ovom piscu, koje je svojevremeno objavljivao u sljedećim glasilima: Revija “Sandžak”, “Rožajski zbornik”, “Preporod”, “Glas islama”, “Avlija”, “Sandžakpress”, “Godišnjak Preporoda” i u drugim medijima.
Urednik ove jedinstvene monografije je prof. dr Sefer Međedović. Recezenti su: akademik dr. Dževad Jahić i Doc. dr. Jahja Fehratović, koji su pozdravili ovaj istraživački i izdavački poduhvat profesora Krcića, koji je svojim ukupnim angažmanom i sadržajima doprinio očuvanju sjećanja na Azemovića, sjajnog pisca i čovjeka.
Na ovoj publikaciji sudjeluje i tim Matice Bošnjaka Sandžaka: MSc Dženis Šaćirović (tehnički urednik) i a Azra Jejna (kompjuterski slog).

(Informativna služba Matice Bošnjaka Sandžaka) Revija Sandžak 189. broj

EDICIJA “DOBRI BOŠNJANI” KNJIŽEVNIK DR. MUHSIN RIZVIĆ

Muhsin Rizvić (14. april 1930. – 9. juni 1994.) rodom je iz Mostara, mada mu je očeva porodična loza vezana za Konjic. Od djetinjstva živi u Sarajevu, gdje mu je otac bio muderis u Gazi Husrevbegovoj medresi i slovio kao jedan od najboljih kaligrafa svoga vremena.
Kao omladinac, pridružio se djelovanju grupe “Mladi muslimani“, te je zbog toga uhapšen i osuđen. U zatvoru je teško obolio od tuberkuloze.
Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Rizvić je diplomirao na studijskoj grupi za južnoslavenske književnosti i maternji jezik, a jedanaest godina kasnije na istom je fakultetu odbranio doktorsku disertaciju ”Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine”. Bio je to pionirski književnohistorijski zahvat i jedan od najvećih književnoistraživačkih podviga unutar bošnjačke književne tradicije u ovom stoljeću.
Nagovorom prof. dr. Midhata Begića, Rizvić kasnije prelazi za profesora na katedru južnoslavenskih književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je radio sve do svoje iznenadne smrti juna 1994. godine. Uoči agresije na BiH 1992. i sve vrijeme svoga života bio je vidno angažiran u fundamentalnim bošnjackim nacionalnim projektima. Prije svega, obavljao je funkciju predsjednika Kulturnog društva Bošnjaka ”Preporod” nakon njegove Obnoviteljske skupštine oktobra 1990., a smrt ga je zatekla na mjestu predsjednika Savjeta KDB ”Preporod”.
Akademske djelatnosti:
-Rad na Institutu za izučavanje jugoslavenskih književnosti u Sarajevu
-Profesor historije jugoslavenskih književnosti XVIII i XIX vijeka na Filozofskom fakultetu u Sarajevu
-Profesor Metodologije i tehnike naucnog rada na postdiplomskom studiju knjizevnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu
-Gost predavač na Univerzitetima na području bivše Jugoslavije (Dubrovnik, Novi Sad, Zagreb, Skoplje, Beograd)
Ostale djelatnosti, funkcije i angažmani:
-Sekretar saveza slavističkih društava bivše Jugoslavije
-Urednik bigrafsko-bibliografskog leksikona Jugoslavenskih pisaca
-Član komisije za izradu historije književnosti BiH u Akademiji nauka i umjetnosti BiH
-Član u organima upravljanja različitih značajnih naučnih institucija u Sarajevu (Institut za jezik i književnost, Orijentalni institut, Seminar za strane slaviste, Muzej književnosti BiH itd.)
Nagrade:
1. Republička nagrada za naučni rad “Veselin Masleša” (1973) za knjigu Behar
2. 27-Julska nagrada (1975) za disertaciju
BIBLIOGRAFIJA
Knjige:
1. IZNAD I ISPOD TEKSTA. OGLEDI I KRITIKE, Svjetlost, Sarajevo, 1969., lat., p.215
2. BEHAR. KNJIŽEVNOISTORIJSKA MONOGRAFIJA, Svjetlost, Sarajevo, 1971.
3. KNJIŽEVNO STVARANJE MUSLIMANSKIH PISACA U BOSNI I HERCEGOVINI U DOBA AUSTROUGARSKE VLADAVINE. (Akademija nauka i umjetnosti BiH, Djela, XLVI/1-2), Sarajevo, 1973. – II izd.: BOSANSKO-MUSLIMANSKA KNJIZEVNOST U DOBA PREPORODA 1887.-1918., Mešihat islamske zajednice BiH, El-Kalem, Izdavačka djelatnost, (Biblioteka: Kulturna baština), Sarajevo, 1990., lat., p. 581
4. INTERPRETACIJE IZ ROMANTIZMA, Svjetlost, Zavod za uđbenike, Sarajevo, 1976, lat., p. 254
5. BOSANSKOHERCEGOVAČKE KNJIŽEVNE STUDIJE; IRO Veselin Masleša, OO Izdavačka djelatnost, Sarajevo, 1980., lat., p. 424
6. INTERPRETACIJE IZ ROMANTIZMA II, Svjetlost, Sarajevo, Zavod za uđbenike i nastavna sredstva, Nastavna biblioteka, knj. 104., Sarajevo, 1984., lat., 215
7. PREGLED KNJIŽEVNOSTI NARODA BOSNE I HERCEGOVINE, SOUR Veselin Masleša, IRO Sarajevo, OOUR Izdavačka djelatnost, Sarajevo, 1985., lat., p. 215
8. TOKOVI I STVARAOCI KNJIŽEVNE BOSNE, Univerzal, Tuzla, 1986., lat., p. 315
9. KROZ GORSKI VIJENAC INTERPRETACIJA I TEKSTUALNO-KOMPARATIVNA STUDIJA O STRUKTURI, Svjetlost, Izdavačka djelatnost, Sarajevo, 1989., lat., p. 444
10. IZMEDJU VUKA I GAJA, Izdavačka djelatnost NIPRO Oslobodjenje, Sarajevo, 1989., lat., p. 384
11. PANORAMA BOŠNJAČKE KNJIŽEVNOSTI, NIPP Ljiljan, Sarajevo, 1994., lat., p. 447
12. BOSANSKI MUSLIMANI U ANDRICEVU SVIJETU, NIPP Ljiljan, Sarajevo, 1995., lat., p. 686
13. BOSNA I BOŠNJACI, JEZIK I PISMO, Bošnjacka zajednica kulture Preporod, Sarajevo, 1999., lat., p. 68
14. KNJIŽEVNE STUDIJE, Bošnjacka zajednica kulture Preporod, Sarajevo, 2005., lat., p. 548
Kritički Tekstovi:
1. Mihovil Kombol o književnosti naroda Bosne i Hercegovine, Izraz, 1982., 5-6, 468-485.
2. Estetski arhaizam Matije Divkovića, Literat…zbor, 1982., 5, 33-54; Zbornik radova o Matiji Divkoviću, Institut za jezik i književnost u Sarajevu, 1982., 145-162.
3. Ekspoze o unutarnjem kontinuitetu, Odjek, 1971., 5, 10; 6, 18.
4. Satirični mehanizam u Jazavcu pred sudom, Život, 1983., 7-8, 78-88.
5. Šantićeva antologija, Izraz, 1983., 5, 361-367.
6. Buntovno-aktivistički Kranjčević, Pregled, 1965., 7-8, 43-72.
7. Meditativno-pesimistički Kranjčević, Život, 1965., 6, 3-20, 7-8, 68-83.
8. Jevrejska književnost između dva rata, Izraz, 1980., 6, 538-563, 7, 47-66, Pe’Amim, 1982., 14, 107–131.
9. Prohod kroz djelo Maka Dizdara, Odjek, 1981., 4.
10. Relativizam kao struktura i poetika romana Derviš i smrt, Život, 1984., 3-4, 294-300.
11. Ogled o Begićevu eseju, Život, 1981., 7-8, 100-106.
12. Književna kritika u “Bosanskoj vili”, – Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, II/1964., 337-403.
13. Traume djetinjstva i zavičaja u poeziji Anđelka Vuletića, – Odjek, 25/1972., 13, 11, od 1. do 15. jula.
14. Teze za pristup izučavanju bosanskohercegovačke književnosti i neki primjeri koji ih učvršćuju, Godišnjak Instituta za književnost, III-IV, 1975., 227–231.
15. Socijalna problematika u književnom stvaranju muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini krajem XIX. i početkom XX. stoljeća, Referat na Drugoj naučnoj konferenciji seminara za makedonski jazik, literatura i kultura, Ohrid, 1975.
16. Turski folklor u bosanskohercegovačkim časopisima i njegovi tragovi u djelima nekih bosansko–muslimanskih pisaca, Referat na Prvom internacionalnom kongresu turskog folklora, Istanbul, 1975.
17. “Komšije”– vezivna odredba proze Svetozara Ćorovića, Most, 1975., 5-6, 13-22.
18. Pisma muslimanskih krajišnika pisana bosančicom od XVI. do sredine XIX. stoljeća kao oblik stare epistolarne književnosti, Godišnjak Instituta za jezik i književnost, 1976., V, 217-264.
19. Stvaralački doživljaj i čitalačka recepcija u književnosti Muslimana na orijentalnim jezicima, Književna istorija, 10/1977., 37, 3-12.
Revija Sandžak, 189. broj

MI NE VOLIMO SVOJU DJECU

Prvi je radni dan za škole u mom gradu posle produženog zimskog raspusta. Svi znamo i zašto je taj raspust i produžen.
Stižem po običaju malo ranije ispred predškolske ustanove na Hađžetu, da uzmem svoje dijete. Hladno je. Mrak je. Snijeg tiho pada.
Sjetih se svojeg školovanja. Sjetih se zbog toga što dva roditelja glasno razgovaraju o tome kako im je dijete kazalo da mu je jutros bilo hladno u školi. Nema grijanja. Da su ozebli. Ja slušajući to, u redu gdje zajedno čekamo naše najmilije, okrećem se ka njima i kažem im, glasno, “Vi ne volite svoju djecu”. I to ponovim nekoliko puta. Svi se okreću ka meni. Svi su to čuli, a ja ponavljam “Vi ne volite svoju djecu”. Čovjek poblijede. Kaže: “Da, upravu je, mi ne volimo svoju djecu”. Njegov sagovornik, dodaje: “Pa šta da radimo, nemaju za grijanje”. Ja odgovaram: ” Novac za škole stiže gradovima i općinama iz državnog buđžeta. Imaju novca za pjevače, a nemaju za osnovne uvjete, za normalo školovanje naše djece. Kako šta da radite, borite se za svoje dijete i ne čekajte da se neko drugi bori za vas”.
Vidim da sam se i ja, a i ostali roditelji uzbudili. Odlučujem da se ušutim. Dosta sam kazao. Ali u sebi nešto razmišljam, zašto taj roditelj nije ušao u školu sa svojim djetetom, škola je javna ustanova, pa da se i sam uvjeri, pa da i sam vidi gdje šalje svoje dijete, kome i gdje ga ostavlja. Valjda smo tako “dresirani” da ne smijemo ništa da znamo, pitamo, učinimo…
I tako dok se smirujem sjetih se restrikcije struje, mraka u školi, sjetih se da je i meni bilo hladno kad sam išao u školu. Sjetih se i ovih ratova. Svašta nešto se sjetih. To u trenutku prekide glas neke druge učiteljice, jer je “naša” u bolnici. “Mehmed” – ja se trgoh i javih. Preuzeh dijete. Vratih se u realnost.
Stigosmo kući, i kao po običaju, pregledah razne infomativne internet portale. Zapazih, za naš grad udarnu vijest, sliku, nekih vojnih oklopnih vozila koja su prošla gradom. I svatih da ni ja ne volim svoje dijete. Svatih da i njega čeka neka sudbina slična mojoj. Neki novi ratovi. Svatih da sam trebao i ja, kao što su moji drugovi koji su odavno otišli, da odem… Ali gdje?

Piše: Senadin Halitović, Revija Sandžak 189. broj

GODINA AVDE MEĐEDOVIĆA U SARAJEVU

U povodu 150. godina od rođenja Avde Međedovića u Sarajevu je 17.11.2016.g. u Bošnjačkom institutu organiziran naučni skup.
Uvodne riječi dali su dr. Šefket Krcić i dr. Sead Šemsović, a skup je otvorio dr. Senadin Lavić, predsjednik BZK Preporod. Na ovom naučnom skupu učestvovali su: Amira Dervišević, “O pripovjedačima usmene proze u bilješkama sakupljača”, Alen Duraković, “Granice država kao granica za usmenu i pisanu književnost Bošnjaka”, Nirha Efendić, “Pregršt beranskih pjesama iz rukopisne zbirke Smaila O. Bradarića”, Rušo Hadžizuković, “Uloga i značaj pjesme Avda Međedovića”, Enver Halilović, “Etički horizonti epa Ženidba Smailagić Mehe”, Jasmin Hodžić, ,“O sintaksi infinitiva u epu Ženidba Smailagić Meha”, Dževad Jahić, “Sandžačka folklorna koine i ep Ženidba Smailagić Mehe”, Alen Kalajdžija,“Brojevi u epu Ženidba Smailagić Meha (kolokacijski, simbolički i asocijativni odnosi)”, Sanjin Kodrić, “Otkud Homer u Sandžaku? (Usmena epika Avde Međedovića, historija bošnjačke književnosti i kulturalno pamćenje Bošnjaka)”, Šefket Krcić, “Odjek pjesme od sandžackog Obrova do Univerziteta na Harvardu”, Enes Kujundžić, “Kako je došlo do objavljivanja prvog bosanskohercegovačkogh izdanja poznatog epa Ženidba Smailagić Mehe”, Mirsad Kunić, “He is our Homer”, Sead Šemsović, “Srdit govor Smailagić Meha”, Redžep Škrijelj, “Sandžački pjevači priča od Ćor Husa do Avda Međedovića” i Hakija Zoranić, “Moja sjećanja na Avda Međedovića”.
Na skupu je bio prijavljen i rad Dženisa Šaćirovića, koji zbog radnih obaveza na Univerzitetu u Novom Pazaru nije bio u mogućnosti da izlaže svoj rad na temu: “Uloga Matice Bošnjaka Sandžaka u afirmaciji pjesničkog djela Avde Međedovića”.klix

AVDO
Svi pristigli referati sa ovog naučnog skupa biće objavljeni u Preporodovom Godišnjaku 2016.
Ovoj informaciji dodajmo da je bošnjački epski pjesnik-pjevač Avdo Međedović (22. 5. 1866 – 9. 9. 1953) bio krunski dokaz harvardovim istraživačima, Milmanu Parryu i Albertu B. Lordu, u dokazivanju da je Homer kao usmenoepski aed zaista moguć. Kako su istraživači zapazili, u preko 100.000 stihova, Avdo Međedović je predstavio sasvim inovativan doživljaj bošnjačkog epskog svijeta.
Ime javnog prostora ili ustanove u Sarajevu po Avdi Međedoviću?
Ove godine navršilo se 150 godina od rođenja Avde Međedovića, bošnjačkog Homera, „pjevača priča“, kako ga je nazvao američki naučnik Albert Lord, pjevača koji je potvrdio hipotezu da jedan čovjek može biti autor epa od više hiljada stihova. U sferi usmene književnosti Avdo Međedović je ime od svjetskog značaja. S druge strane, nijedan javni prostor ili ustanova (trg, ulica, škola, institucija kulture) na području Sarajeva ne nosi ime Avde Međedovića.
Preporod je pitao predstavnike bošnjačkih institucija da li će oni predložiti Skupštini Kantona Sarajevo, i po potrebi samostalno ili zajedno sa drugima, pripremiti elaborat da se po ovom bošnjačkom velikanu imenuje konkretni javni prostor ili adekvatna ustanova u Sarajevu i šta smatraju da bi bilo najprimjerenije da ponese ime Avde Međedovića?
Do zaključenja ovog broja Preporoda nismo dobili odgovor od predsjednika ili nekog drugog iz Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca. Iz Komisije za obilježavanje, čuvanje i njegovanje historijskih događaja i ličnosti Skupštine Kantona Sarajevo kazali su nam da će narednih dana biti održana sjednica Komisije na kojoj će se razmotriti i pitanje Preporoda vezano za njihovu podršku ovoj inicijativi i prijedlog Skupštini za imenovanje.
Dr. Suad Kurtćehajić, predsjednik Foruma bošnjačkih intelektualaca je dao slijedeći odgovor: „Ja u potpunosti podržavam ideju Preporoda i smatram da Avdo Međedović treba da dobije prostor ili ulicu po kojem bi se ovjekovječila njegova ličnost. Ja mislim da bi bilo dobro da neko ko je znalac te problematike na Tribini FBI održi predavanje o liku i djelu našeg Homera, te da skrenemo pažnju medija za potrebom da se po ovom bošnjačkom velikanu nazove neka kulturna institucija ili neka važnija ulica.“
AVDODr. Senadin Lavić, predsjednik Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“, podržavši ovaj prijedlog, kratko je odgovorio i predložio: u Sarajevu jedan trg nazvati „Trg Avde Međedovića“. Moguće alternative, po njemu, su: „Amfiteatar Avde Međedovića“, „Nagrada Avde Međedovića“, ili „Institut za jezik Avdo Međedović“.

Tekst: Islamske informativne novine “Preporod”, Revija Sandžak, broj 188.

BESJEDA O DANU UNIVERZITETA

Bolje biti prosjak, nego neobrazovan;
Ovome nedostaje novac, onome čovječnost.

Tačno je da znanje može imati granice i okvire, ali čovjekova volja da uči, stvara, čita može samo da ga uputi na Pravi put.
Život je pun uspona i padova, ali po završetku studija shvatite da je to sve bila priprema za neke nove početke. Priprema za pronalaženje sebe. Priprema za život. Pravi intelektualac je, prije svega, pravi vjernik, humanista, idealista, individualista, kreativac; vođen mišlju da se čovjek jedino može odbraniti znanjem.
U ovim teškim vremenima znanje je poput svjetlosti u mračnom tunelu poteškoća. Internacionalni Univerzitet je naša svjetlost i ta svjetlost budi našu svijest da nam se necenzurisane misli ne mogu nametnuti i kao takve se sprovesti u djelo, jer ne može zlo postati dobro samo zato što ga kolektivtet prihvata. Ovaj najsavremeniji Univerzitet je naš pokretač i proces sticanja znanja, ogledalo nas samih. Mi smo ovde, da bismo širli istinu.
Studije su poput knjige, načitan čovjek zna da napravi razliku između kvalitetne i manje kvalitetne knjige, tako i dobar student zna da naparavi razliku i prepozna taj kvalitet, to jest da prepozna vrijednost institucije kojoj poklanja povjerenje i koja je vrijednost naspram neubjedljivih kopija.
Ako hoćete da budete lijepi i nasmijani – čitajte, jer će se unutrašnja ljepota samo reflektovati na Vašem licu; ako hoćete da budete zdravi – čitajte – knjige su poput lijeka; ako hoćete da proživite više sudbina i života – čitajte više knjiga.
Zaključiću umnom izjavom našeg predsjednika Univerziteta: „Dijamant ne gubi svoju vrijednost, ako ti ne znaš da li je to dijamant ili običan kamen; na gubitku si jedino ti, jer znaš kakvo bogastvo poseduješ!“
AUTOR: Emina Kurtović, Revija Sandžak, 188. broj