PRILOG IZUČAVANJU PLAVSKE DUHOVNOSTI

Nove knjige

(Autor Ibrahim Reković: “PLAVLJANI I GUSINJANI U ANEGDOTAMA”, “Almanah”, Podgorica, 2016., 195 str.)

Ime Ibrahima Rekovića, je višedimenzionalno poznato, kako u zavičaju (plavsko-gusinjskom kraju), Sandžaku, Crnoj Gori, kao i među našim zemljacima u emigraciji. Pored svojim duhovnitih slikarskih priloga iz tradicije plavsko-gusinjskog kraja, ostvario je brojne izložbe, kao i napisao značajne publikacije iz oblasti plavsko-gusinjske duhovnosti, a koje se tiču anegdota, legendi, kao i posebno poglavlje njegovog istraživačkog rada, jeste jezikoslovlja. Sve je to prilika, da se o njemu i njegovom djelu na jedan odgovoran način pristupa, zbog čega je obrađen u Enciklopediji Sandžaka.
slika np
Slovo o autoru:

Ibrahim Reković, slikar, publicist i političar, rođen je 3. marta 1941. godine u Plavu. Roditelji: Bećo i Esmana, rođena Šahmanović. Supruga Sabrija, rođena Hodžić. Djeca: Beco, Almasa i Almir. Završio Višu pedagošku likovnu akademiju. Bavi se slikarstvom. Izlagao radove u: Plavu, Peći, Prištini, Sarajevu, Škofjoj Loki /Slovenija/, Podgorici i drugim mjestima. Bio je u dva mandata Poslanik Skupštine Crne Gore. Obavljao je odgovorne funkcije na nivou Opštine: predsjednik omladine, SSRN-a, sekretar Komiteta, SR predsjednik Vijeća Sindikata, direktor SIZ-a za stambeno-komunalnu djelatnost i dr. Savjetnik je za kulturu u Organu uprave SO-e Plav.
Kao vojnik odlikovan je “Ordenom za vojničke vrline.” Za svoj rad je odlikovan i “Ordenom Zasluge za narod sa srebrenom zvijezdom.” Dobitnik je sve tri nagrade na javno raspisanom konkursu za likovno rješenje Grba Opštine Plav. Bavi se prikupljenjem starih riječi plavsko-gusinjskog kraja i dogodovština. Bojom, tušem, olovkom i perom nastoji da otrgne od zaborava, makar dio onoga što je bilo lijepo i karakteristično za Plav i Gusinje. Objavio je knjige „Plavsko-gusinjski biseri“ (anegdote, 2004.), „Izgubljeni ambijent – Plav i Gusinje nekada“ (monografija-crteži, 2004), „Rječnik plavsko-gusinjskog govora“ (2013), „Plavljani i Gusinjani u anegdotama“ (Podgorica, 2016). Sa nekoliko likovnih priloga i anegdota zastupljen je u udžbenicima „Mostovi“, čitankama za orijentalne razrede Bosanskog jezika i književnosti na Kosovu. Autor je likovnog rješenja Grba Opštine Plav. Uradio je ambleme – logoe za: „Plavsko Jezero“ Plav, Stranku Nacionalne Ravnopravnosti Crne Gore, Turističko-kulturnu manifestaciju „Dani borovnice“ Plav, Bošnjačko društvo Plavljana i Gusinjana „Behar“ u Holandiji i dr. Likovne priloge, rijeli i anegdote objavljivao je u listovima, časopisima i revijama: „Izvor“, „Sandžak“, „Sandžačke novine“, „Plavsko-Gusinjski Glas“, „Plavsko-Gusinjski Avaz“, „Glas Islama“, „Almanah“, „Pobjeda“, „Vijesti“, „Bošnjačke novine“, „Journal“, „Pan Bošnjak“,
„Fokus“, „Forum Bošnjaka“, „Republika“, „Publika“, „Avlija“ i dr. Hobi: Plivanje i vožnja čamcem na Plavskom jezeru.

Struktura knjige:

Pored Predgovora i bilješke o autoru, ova knjiga nosi sljedeće naslove i to: anegdote, legende, Podsećanje ne neke riječi i termine, Riječ urednik, Recenzije: A. Džogović: Humor kao mentalitet socijalne sredine i F. Dizdarević: Smijeh je jedna od najdragocjenijih vrlina čovjekove duše.
Akribijskim metodom, Reković je sakupio 280 anegdota iz plavsko-gusinjskog kraja, koje oslikavaju ovaj duhovni prostor na specifičan način. Sredina koja ima takve anegdote i viceve, zaslužuje da bude šire književno kritički obrađena. Malo je sredina u Sandžaku, koji imaju takvu duhovnost kao što je plavsko-gusinjski kraj. Primjerice radi, Reković je prikupio zapažen broj anegdota o značajnom Plavljaninu Bošnjaku Amiru Šiljkovići, koji ga on naziva Amir Šiljko. Anegdote o ovom duhovnjaku stvaraju očaravajući ambijent dosljetki u svim situacijama. Nažalost, sada je Amir Šiljko otišao za uvijek iz zavičaja i života, ali ostala je pričao o njemu. Bio je to istinski šeret od rane mladosti do zadnjeg dana života, kako na račun drugih, tako se šalio i na svoj način. Kroz portret i dosjetke Amir Šiljka, možemo razmišljati u kakvom vaktu i zemanu smo živjeli, kakav je smisao egzistencije svakog insana ponaosob.
Zatim, autor je zabilježio mnoge događaje, mada anegdotski, iz plavsko-gusinjskog kraja, kojima nedostaju naslovi. Pa je to naša jedina uputa autoru za buduće izdanje, kako bi ovjekovječio mnoge zaboravljene događaje i ličnosti iz ovog kraja ispod Prokletije, kojima mašta nikad nije nedostajala.
Na kraju, najkraće rečeno, smatramo da je ovo divna prilika da knjigu Ibrahima Rekovića, preporučimo široj javnosti, a svojim recenzijama su već to učinili akademik Alija Džogović i književnik Faruk Dizdarević.

Dr. Šefket KRCIĆ, Revija Sandžak, broj 192.