dr. Jahja Fehratović
dr. Jahja Fehratović

Stvaranjem Kraljevine SHS, a potom i Jugoslavije, dakle u periodu međuraća (1919-1941), rađa se prva generacija savremenih sandžačkobošnjačkih pisaca i rodonačelnika temeljnih žanrova u našoj književnosti. Značajnu ulogu u njihovoj pojavi odigrala je Velika medresa kralja Aleksandra u Skoplju u koju su talentirani mladi ljudi iz Sandžaka odlazili uglavnom zbog nemanja drugih alternativa, jer još uvijek nisu izgradili povjerenje u državne škole, zbog nejednakopravnog i zločinačkog odnosa režima spram njih, kao i zbog tradicije vrjednovanja znanja stečenog kroz sistem islamskih odgojnih institucija. Tako su na ovoj školi koja je osnovana 1925. godine sa svrhom pripreme muslimanske djece, prevashodno Bošnjaka i Albanaca, za visoke škole sazrijevali prvi bošnjački pisci i ljevičari. Medresa je, uz kvalitetnu široku opću naobrazbu, davala svojim štićenicima dvije mogućnosti: da postanu poslušnici kraljevskog režima, u koju svrhu je i osnovana, na uštrb interesa svog naroda ili da se izgrade u mlade buntovnike i revolucionare koji će imati značajnu ulogu ne samo u sandžačkom već i cjelokupnom jugoslavenskom narodnooslobodilačkom pokretu. Književnost je bila jako agitatorsko sredstvo za prikupljanje simpatija mladih medresanata prema radničkom pokretu, socijalističkim idejama i provijavanjima komunističkih ideoloških postulata.1 Obzirom da je Velika medresa bila jedna od škola s najelitnijim profesorskim kadrom koji je hrabrio učenike da se natječu u intelektualnim pregnućima, 1930-1931. godine osnovano je školsko udruženje mladih intelektualaca „Južna vila“ i omladinski list za književnost „Vjesnik“ u kom su se, uz „Almanah za južnu Srbiju“, prvim književnim prilozima javili Bajraktarević Haso, Bećo Bašić, Abas Redžepagić, Alija Avdović,2Rifat Burdžović Tršo, Muhamed Mule Musić, Junus Međedović, Muharem Papirović, Smajo Softić, Idriz Šahmanović, Hamdija Šahinpašić, Vehbija Hodžić, Ćamil Sijarić, Hivzija Sulejmani, Muhamed Abdagić, Edib Hasanagić, Zenun Hasković, Esad Šabović i mnogi drugi. Značajnu ulogu za podizanje mlade bošnjačkosandžačke inteligencije u Skoplju imao je i Zufer Musić Sadov, bibliotekar Vakufske biblioteke i osnivač časopisa za kulturu i ekonomsko podizanje muslimana na jugu zemlje „Naš dom“ (1938-1941).3

Nakon u većini slučajeva neuspješnog svršavanja Medrese i doškolovavanja po gimnazijama širom Kraljevine Jugoslavije, autori ove generacije su odlazili na studije u veće centre gdje su razvijali vlastite umjetničke i intelektualne poglede. U tom periodu se, pored dobijanja autentične inteligencije, događa i prvo raslojavanje sandžačkobošnjačke književnosti na sarajevski, beogradski i zagrebački centar, što je uvjetovalo i ulazak u slojevite razlikovne ideološke nijanse međuratnog jugoslavenskog intelektualnog i književnog života. Tako na primjer sarajevskom i zagrebačkom krugu pripadaju Ilijas i Hasan Dobardžić,4 Sait Orahovac,Asim Hadžić, Rizo Ramić, Mustafa Busuladžić, Teufik Čaušević, Drnda Ćamil i Vehbija Hodžić,a beogradskom Junuz Međedović, Muhamed Abdagić, Muhamed Musić, Rifat Burdžović Tršo, Hivzija Sulejmani, Zenun Hasković, Ćamil Sijarić i drugi. Ne samo po poetici, ishodištima, temama i motivima njihovih međuratnih književnih ostvarenja već i prema odabiru ekavskog ili ijekavskog narječja, periodike u kojoj sarađuju i na kraju pravca kojim kreću za vrijeme i nakon II svjetskog rata, označit će prvu polarizaciju sandžačkobošnjačke književnosti. Dok će pripadnici beogradskog kruga većinom sarađivati sa ljevičarskim, revolucionarnim časopisima gdje će prednjačiti „Student“ i uloga Rifata Burdžovića Trša u njegovom nastanku i uređivanju,5pripadnici sarajevskog i zagrebačkog kruga će se kretati od isključivo muslimanske periodike Gajret, Novi behar, Kalendar Muslimanske uzdanice preko blago izraženih ljevičarskih ideja „moralno-etičkog pokreta“ izraženim u Novom životu Miljenka Vidovića do radikalno socijalističkih pogleda u zagrebačkom muslimanskom časopisu Putokazi Hasana Kikića, Skendera Kulenovića i Riza Ramića.6

Polariziranjem sandžačkobošnjačkih autora na dominantne književne centre dolazi i do prvog značajnijeg dodira između do tada međusobno nepoznatih poetika sandžakobošnjačke i sandžačkosrpske/crnogorske književnosti, prije svih Rista Ratkovića, Milovana Đilasa i Sretena Vukosavljevića. Značajnost tih dodira, naročito s posljednjom dvojicom, u toliko je veća što ideja o zasebnom sandžačkom bošnjačko-srpsko-crnogorsko-albanskom identitetu počinje dobijati na značaju. Formiraju se prve zajedničke institucije s izraženim osjećajem za regionalnu posebnost kakva je bio List za kulturno i ekonomsko podizanje Sandžaka „Sandžak“ koji je počeo izlaziti u Prijepolju 1. februara 1932. godine i, suočen s raznim vidovima pritisaka, zabrana i cenzura, o čemu svjedoči njegov osnivač, urednik i vlasnik Milivoje Žugić, traje sve do 1938. godine. List Sandžak nije bio samo susret međusandžačkih intelektualnih i književnih dodira, već i sublimatum progresivnih ideja i misli univerzitetskih profesora, uglavnom iz Beograda, umjetnika, aktera političke scene i svih drugih sfera kulturnog i javnog života. Značajno glasilo bilo je već spominjani časopis za kulturu i ekonomsko podizanje muslimana na jugu zemlje „Naš dom“ Plavljanina Zufera Musića Sadovog koji je izlazio u Skoplju u periodu 1938-1941.

Najplodniji autori tog perioda bili su Rizo Ramić, utemeljitelj književne kritike ne samo sandžačkobošnjačke već općenito bošnjačke književnosti svojim znakovitim tekstom objavljenim u zagrebačkim Putokazima „Tri generacija muslimanskih književnika“, Bećo Bašić7 koji se, uz Aliju Avdovića i Hasa Bajraktarevića, smatra prvim pjesnikom savremene sandžačkobošnjačke književnosti, Rifat Burdžović Tršo, rodonačelnik pripovijetke, pjesnik, esejist i publicista, Sait Orahovac pjesnik i začetnik sandžačkobošnjačke folkloristike, Abas Redžepagić vjerovatno utemeljitelj dramskog žanra, Asim Hadžić jedan od najstarijih savremenih publicista i urednik časopisa „Glas Sandžaka“ koji je izlazio u Sarajevo 1920., te pjesnici s objavljenim zbirkama poezije Ilijas Dobardžić i Nazif Šehović, dok će se prvim pjesmama, raspravama, novinskim tekstovima na različite teme javljati Sulejman Mašović, Kasim Hadžić,Ćamil Sijarić, Vehbija Hodžić i Junuz Međedović.

Naporedo sa začecima savremene pisane sandžačkobošnjačke književnosti u periodu međuraća intenzivno nastaje i sandžačkobošnjačka usmena književnost, pogotovu epika s posebnom sandžačkom guslarskom školom i pjevačima-pripovjedačima koji uznose ovu književnost u sami epicentar svjetskih književnih i naučnih interesiranja. To je period boravka u ove krajeve američkih istraživača Alberta Lorda i Milmana Pariya, te njihovog otkrića Avda Međedovića i drugih guslarskih velikana.8

_______________________________________________________

1  Detaljnije: HADŽIĆ, Kasim: Pedeseta obljetnica Velike medrese u Skoplju, Takvim, 1975, Udruženje ilmije Islamske zajednice u SR BiH, Sarajevo 1975; Još neki podaci o Velikoj medresi, Takvim, 1977, Udruženje ilmije Islamske zajednice u SR BiH, Sarajevo 1975.

2 Alija Avdović rođen je u Sinđelićima kod Skoplja u porodici sandžačkobošnjačkih nikšićkih muhažera. jedan je od osnivača medresantskog književnog udruženja „Južna vila“ i prvih pisaca ove generacije. Zbog revolucionarnog rada pred rat je osuđen na robiju. Nakon odležane robije, rukovodi NOP-om u Sinđelićima, biva uhapšen i strijeljan 1941.

3  Zufer Sadov Musić rođen je 5.3.1911. godine u Plavu, umro 25. 12 1967. godine u Beogradu. Njegov otac Mula Sado, imam plavske džamije, prva je žrtva genocida nad Bošnjacima Plava i Gusinja 1912-1913. godine jer je odbio staviti crnogorsku kapu na glavu. Zufer Musić je bio rukovodilac Vakufske biblioteke u Skoplju. Bio je kandidat Musić za narodnog poslanika u Crnoj Gori 1938. godine. Bio je revolucionar i slavni komandant prve Kosovske udarne partizanske brigade. Nakon rata ostao je u vojnoj službi, i do kraja života stekao čin general-majora JNA. U zaostavštini mu je ostala monografija o plavsko-gusinjskom kraju. Detaljnije: MEMIĆ, Mustafa: Velika medresa i njeni učenici u revolucionarnom pokretu, Fonografija, Skopje 1984.

4  Ilijas Dobardžić  rođen je 1909. godine u Bijelome Polju. Književnim radom se počeo baviti kao đak sarajevske Trgovačke škole. Zbirku Pesme niz dolove objavio je 1930. godine. Objavljuje u svim tadašnjim jugoslavenskim glasilima. Stradao je netom poslije rata 1945. godine. Jedan je od općenito rijetkih bošnjačkih pjesnika i prvih sandžačkobošnjačkih lirika koji objavljuje zasebnu zbirku poezije. 2001. godine Ismet Rebronja i faruk Dizdarević objavili su knjigu njegove izabrane lirike i ispravili historijsku nepravdu prema ovom pjesniku.

5  Rifat Burdžović Tršo rođen  je 11. 2. 1913. godine u Bijelom Polju. 1925-1933. pohađao je Veliku medresu ”Kralj Aleksandar Prvi” u Skoplju. Pravni fakultet u Beogradu, upisuje 1933. godine, i tu se uključuje u revolucionarni studentski pokret. Član KPJ od 1934. godine. Bio je veoma aktivan u studentskim demonstracijama i drugim akcijama. U jesen 1937. godine postaje sekretar Univerzitetskog komiteta. Jedan je inicijatora i organizatora ilegalnog udruženja sandžačkih studenata ”Zlatar”. Od 1937. godine u više navrata je pokretao list “Glas Sandžaka” Po početku rata, odlazi u Bijelo Polje, gdje formira Okružni komitet KPJ za Sandžak i rukovodi pripremama za ustanak. Predvodi oslobođenje Bijelog Polja jula 1941. godine. Učestvuje i drugim oružanim akcijama, stvara partizanske odrede i udarne grupe. Kao partijski rukovodilac učestvuje u razradi direktiva i proglasa, bori se za učvršćivanje bratstva među narodima Sandžaka. Dva puta odlazi u CK KPJ u Foču, 25. februara i 29. marta 1942. godine, i podnosio izvještaje o radu i stanju u Sandžaku. Nakon povlačenja partizana iz Sandžaka maja 1942. g., po odluci Okružnog komiteta KPJ napušta Sandžak. Učestvuje u formiranju Treće proleterske sandžačke udarne brigade i postaje zamjenik političkog komesara. Uz Sretena Vukosavljevića, najzaslužniji je za formiranje ZAVNO i Autonomije Sandžaka. Zajedno sa Vladimirom Kneževićem Volođom i Tomašem Žižićem, u selu Trnovu kod Mrkonjić Grada u noći između 2. i 3. oktobra 1942. na prijevaru je napadnut od četnika i zvjerski ubijen. Ukazom Predsjedništva AVNOJ-a, 25. 9. 1944., među prvim borcima NOB-a, proglašen je za narodnog heroja. 1957.  posmrtni ostaci su mu sahranjeni u grobnicu narodnih heroja u Titogradu. Bio je jedan od osnivača literarne družine ,,Južna vila’’ i pokretač časopisa ,,Pomol’’. Pisao je poeziju, prozu, besjede i eseje natopljene idejom slobodnog, buntovnog i revolucionarnog Sandžaka. Tridesetih godina organizira i učestvuje na mitinzima poezije u Makedoniji i Sandžaku. 1931. sa grupom naprednih mladih ljudi iz Sandžaka traži javno da Sandžak postane banovina u ondašnjoj Kraljevini Jugoslaviji. Tokom studija intenzivno piše publicističke tekstove i rasprave o položaju Sandžaka i Bošnjaka u Kraljevini Jugoslaviji, zbog čega biva nekoliko puta hapšen i osuđivan. Osnivač je časopisa kultnog „Student“, ali je za njegovog prvog urednika postavio Ivu Lolu Ribara. Od 1937. godine u više navrata pokreće list „Glas Sandžaka“. Detaljnije: KRCIĆ, Šefket: Burdžovićeve vizije Sandžaka,Matica Bošnjaka/Bošnjačka nacionalna zajednica u CG, Novi Pazar/Bijelo Polje 2003.

6 Rizo Ramić rođen je u Beranama 1907., a umro je u Sarajevu 1981. godine. Osnovnu školu završio u Herceg-Novom, a zatim se preselio najprije u Zagreb i konačno u Sarajevo. U početku je pisao poeziji ljevičarske orijentacije, učestvovao je u projektu Knjige drugova iz 1929. godine, da bi se kasnije opredijelio za književnu kritiku na temeljima marksizma. Njegov članak tri generacije Muslimanskih književnika prvi je sintetski književnokritički tekst o novijoj bošnjačkoj književnosti. Šezdesetih godina objavio je značajnu studiju Budna Bosna (1966.).

7 Bećo Bašić rođen je u Plavu. Pohađao je Veliku medresu od 1930-1938. Nakon medrese, studirao je književnost u Beogradu, Skoplju i Zagrebu. Organizator je studentskog štrajka u Skoplju. Bio je član SKOJ-a za Makedoniju i Komiteta KPJ za Skoplje. Jedan je od osnivača medresantskog književnog kluba „Južna vila“. Poeziju je objavljivao u tadašnjim časopisima. 1941. godine vratio se iz Zagreba u rodni kraj i kao rukovodeći partijski organ radi na organiziranju NOP-a u Plavu, Gusinju, Andrijevici i Beranama. Poginuo u borbi 2. 8. 1944. godine. U narodu priznat kao heroj oslobodilačkog rata. Njegovo ime nosi plavska gimnazija.

8  Vidjeti detaljnije: PARRY, Milman: Srpskohrvatske junačke pjesme / skupio Milman Parry; uredio Albert Bates Lord. Knj. 2, Novi Pazar: srpskohrvatski tekstovi, Srpska akademija nauka; Harvard University Press (SAD), Beograd/Kembridž 1953.; Serbocroatian heroic songs / collected by Milman Parry; edited and translated by Albert Bates Lord. Vol. 1, Novi Pazar: English translations / with musical transcriptions by Béla Bartók, ; and prefaces by John H. Finley, Jr. and Roman Jacobson, The Harvard University Press/Serbian Academy of Sciences, Cambridge/Belgrade 1954.;Serbo-Croatian heroic songs / collected by Milman Parry. Vol. 3, The wedding of Smailagić Meho / Avdo Međedović ; translated with introduction, notes, and commentary by Albert B. Lord ; with a translation of conversations concerning the Singer’s life and times by David E. Bynum, Harvard University Press, Cambridge 1974.;Serbo-Croatian heroic songs / collected by Milman Parry. Vol. 6, Ženidba Vlahinjić Alije, Osmanbeg Delibegović i Pavičević Luka / kazivao i pjevao Avdo Međedović ; edited with prolegomena and notes by David E. Bynum, Harvard University Press, Cambridge 1980.

Autor: dr. Jahja Fehratović
revija SANDŽAK | 1. maj  2014. | br. 179 | RevijaSANDZAK.com

Leave a comment