Potreba za upoznavanjem sa brojnim etičkim kodeksima, u kojima studenti se edukuju mnogim principima, posebno opreznošću, pristojnošću i odgovornošću, nameće se pitanje, da razmotrimo Deklaraciju o svjetskoj etici.
Na skupu u Čikagu 1993. godine, vjerski i duhovni lideri u Parlamentu svjetskih religija, predložili su Deklaraciju o svjetskoj etici.
Ova deklaracija predstavlja skup moralnih pravila i principa ponašanja u odnosima čovjeka prema čovjeku i svijetu oko njega kao ključni pojam i najvažniji sadržaj za razvoj i suživot ljudske vrste u budućnosti.
Organizatori su teologu i teozofu Hansu Kingu povjerili važan zadatak da zajedno sa svojim suradnicima izradi Nacrt Deklaracije o svjetskoj etici. Nakon toga su drugi stručnjaci dorađivali njegov prijedlog dvije godine, a on ga je u skladu s primjedbama preradio i dao mu konačni oblik. Načela svjetske etike podrazumijevaju konsenzus među religijama u obaveznim vrijednostima, neopozivim mjerilima i temeljnim moralnim stavovima.
Deklaracija govori o četiri načela:
Prvo načelo kaže: svi smo odgovorni za bolji ljudski poredak.
Drugo načelo: apsolutno je nužno zauzimati se za ljudska prava, slobodu, pravdu, mir i očuvanje zemlje.
Treće načelo: različite religije i kulturne tradicije ne smiju nas spriječiti da se zajedno suprotstavimo svim oblicima nečovječnosti i da se zalažemo za veću čovječnost.
Četvrto načelo glasi: mi kao ljudi koji smo religijski i duhovno usmjereni posebno smo odgovorni za dobrobit cijelog čovječanstva i očuvanja Zemlje.
Uz ovo idu četiri neopozive smjernice za daljnje djelovanje: a) obaveza da njegujemo kulturu nenasilja i da poštujemo živa bića, b) obaveza njegovanja kulture solidarnosti i pravednog ekonomskog poretka, c) obavezni smo njegovati toleranciju i živjeti u istini, d) obaveza da njegujemo ravnopravnost i partnerstvo između muškaraca i žena.
(Tekst „Deklaracija o svjetskoj etici“, zastupljen je u priručniku „Praktikum iz etike“, autora prof. dr. Šefketa Krcića (predavanja, dokumenti, bilješke studenata), Forum univerzitetskih nastavnika, Novi Pazar, 2007.)

Prof. dr. Šefket Krcić, Revija Sandžak 184.

Leave a comment