Nekada davno u jednoj čudnoj zemlji življahu dva vuka i jedno stado. Vukovi su bili jako halapljivi i ne mogahu da se dogovore ko je glavni. I tako oni odlučiše da se razdvoje i podijele u dve grupe… Ovaca je bilo puno pa su oba vuka lahko dolazila do sveze krvi i mesa. Ali kako su bili nezasiti i halapljivi ovaca je bilo sve manje i manje i sve teže i teže da se ulove. A i ovce Božijom voljom, dobiše svoga čuvara Vučijaka koji ih je uspešno branio od vukova.
I jednog hladnog i gladnog dana odlučiše vukovi da se ponovo ujedine…
Ali ovaj put prećutno i svaki za sebe se proglasiše za alfa mužjaka… I tako je onaj prvi čekao onog drugog, a onaj drugi ovog prvog da ga prati i sluša u lovu na ovčice.
Mada sada ovce poučene iskustvom i vidjevši da bez Vučijaka nemaju budućnosti odlučiše čvrsto da ih u odbrani od vukova predvodi Vučijak.
Vučijak videvši da su vukovi neodlučni i iznemogli jednog po jednog savlada i donese mir i blagostanje ovcama.

Autor: prof. Senadin Halitović, Revija Sandžak, broj 189.

Leave a comment