GODINA AVDE MEĐEDOVIĆA U SARAJEVU

U povodu 150. godina od rođenja Avde Međedovića u Sarajevu je 17.11.2016.g. u Bošnjačkom institutu organiziran naučni skup.
Uvodne riječi dali su dr. Šefket Krcić i dr. Sead Šemsović, a skup je otvorio dr. Senadin Lavić, predsjednik BZK Preporod. Na ovom naučnom skupu učestvovali su: Amira Dervišević, “O pripovjedačima usmene proze u bilješkama sakupljača”, Alen Duraković, “Granice država kao granica za usmenu i pisanu književnost Bošnjaka”, Nirha Efendić, “Pregršt beranskih pjesama iz rukopisne zbirke Smaila O. Bradarića”, Rušo Hadžizuković, “Uloga i značaj pjesme Avda Međedovića”, Enver Halilović, “Etički horizonti epa Ženidba Smailagić Mehe”, Jasmin Hodžić, ,“O sintaksi infinitiva u epu Ženidba Smailagić Meha”, Dževad Jahić, “Sandžačka folklorna koine i ep Ženidba Smailagić Mehe”, Alen Kalajdžija,“Brojevi u epu Ženidba Smailagić Meha (kolokacijski, simbolički i asocijativni odnosi)”, Sanjin Kodrić, “Otkud Homer u Sandžaku? (Usmena epika Avde Međedovića, historija bošnjačke književnosti i kulturalno pamćenje Bošnjaka)”, Šefket Krcić, “Odjek pjesme od sandžackog Obrova do Univerziteta na Harvardu”, Enes Kujundžić, “Kako je došlo do objavljivanja prvog bosanskohercegovačkogh izdanja poznatog epa Ženidba Smailagić Mehe”, Mirsad Kunić, “He is our Homer”, Sead Šemsović, “Srdit govor Smailagić Meha”, Redžep Škrijelj, “Sandžački pjevači priča od Ćor Husa do Avda Međedovića” i Hakija Zoranić, “Moja sjećanja na Avda Međedovića”.
Na skupu je bio prijavljen i rad Dženisa Šaćirovića, koji zbog radnih obaveza na Univerzitetu u Novom Pazaru nije bio u mogućnosti da izlaže svoj rad na temu: “Uloga Matice Bošnjaka Sandžaka u afirmaciji pjesničkog djela Avde Međedovića”.klix

AVDO
Svi pristigli referati sa ovog naučnog skupa biće objavljeni u Preporodovom Godišnjaku 2016.
Ovoj informaciji dodajmo da je bošnjački epski pjesnik-pjevač Avdo Međedović (22. 5. 1866 – 9. 9. 1953) bio krunski dokaz harvardovim istraživačima, Milmanu Parryu i Albertu B. Lordu, u dokazivanju da je Homer kao usmenoepski aed zaista moguć. Kako su istraživači zapazili, u preko 100.000 stihova, Avdo Međedović je predstavio sasvim inovativan doživljaj bošnjačkog epskog svijeta.
Ime javnog prostora ili ustanove u Sarajevu po Avdi Međedoviću?
Ove godine navršilo se 150 godina od rođenja Avde Međedovića, bošnjačkog Homera, „pjevača priča“, kako ga je nazvao američki naučnik Albert Lord, pjevača koji je potvrdio hipotezu da jedan čovjek može biti autor epa od više hiljada stihova. U sferi usmene književnosti Avdo Međedović je ime od svjetskog značaja. S druge strane, nijedan javni prostor ili ustanova (trg, ulica, škola, institucija kulture) na području Sarajeva ne nosi ime Avde Međedovića.
Preporod je pitao predstavnike bošnjačkih institucija da li će oni predložiti Skupštini Kantona Sarajevo, i po potrebi samostalno ili zajedno sa drugima, pripremiti elaborat da se po ovom bošnjačkom velikanu imenuje konkretni javni prostor ili adekvatna ustanova u Sarajevu i šta smatraju da bi bilo najprimjerenije da ponese ime Avde Međedovića?
Do zaključenja ovog broja Preporoda nismo dobili odgovor od predsjednika ili nekog drugog iz Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca. Iz Komisije za obilježavanje, čuvanje i njegovanje historijskih događaja i ličnosti Skupštine Kantona Sarajevo kazali su nam da će narednih dana biti održana sjednica Komisije na kojoj će se razmotriti i pitanje Preporoda vezano za njihovu podršku ovoj inicijativi i prijedlog Skupštini za imenovanje.
Dr. Suad Kurtćehajić, predsjednik Foruma bošnjačkih intelektualaca je dao slijedeći odgovor: „Ja u potpunosti podržavam ideju Preporoda i smatram da Avdo Međedović treba da dobije prostor ili ulicu po kojem bi se ovjekovječila njegova ličnost. Ja mislim da bi bilo dobro da neko ko je znalac te problematike na Tribini FBI održi predavanje o liku i djelu našeg Homera, te da skrenemo pažnju medija za potrebom da se po ovom bošnjačkom velikanu nazove neka kulturna institucija ili neka važnija ulica.“
AVDODr. Senadin Lavić, predsjednik Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“, podržavši ovaj prijedlog, kratko je odgovorio i predložio: u Sarajevu jedan trg nazvati „Trg Avde Međedovića“. Moguće alternative, po njemu, su: „Amfiteatar Avde Međedovića“, „Nagrada Avde Međedovića“, ili „Institut za jezik Avdo Međedović“.

Tekst: Islamske informativne novine “Preporod”, Revija Sandžak, broj 188.

STOLJEĆE I POL OD ROĐENJA EPSKOG PJESNIKA AVDA MEĐEDOVIĆA

(Obrov-Akovo, 22. V 1866. – 09. IX 1953. Akovo, B. Polje)
Ove (2016.) godine Bošnjaci u Sandžaku, Bosni i Hercegovini i uopće u svijetu, trebaju obilježiti 150-tu obljetnicu od rođenja istaknutog bošnjačkog i sandžačkog Homera pjesnika, Avda Međedovića (Akovo, Bijelo Polje 1866-1953), na čijoj paradigmi (bošnjačko-sandžačkog epskog pjesništva), kazanog na bosanskom jeziku je riješeno golemo književno Homersko pitanje, o čemu smo upoznali čitatelje „Preporod“-a, u broju 1437, Sarajevo, od 01. velječe 2016. g. Dakle, tu enigmu su riješili istaknuti profesori i istraživači Univerziteta u Harvardu, početkom 30-ih godina, prošlog stoljeća, koji su istraživali, razgovarali i snimili 19 epova od pjesnika Avda Međedovića, i koji su ovog nenadmašnog “Pjevača priča” (kako ga je nazvao dr. Albert Lord), vrijednovali, da je nadmašio u svojim pjevanjima jednog legendarnog Homera. Da to nisu rekli i argumentirano potvrdili vrhunski stručnjaci sa Harvarda, to Bošnjaci danas ne bi mogli drugima dokazati i šire elaborirati, upravo zbog presije u kojoj žive u vrtlogu ralja između Srbije i Crne Gore. Zato, treba postaviti anketno pitanje, koliko učenici srednjih, osnovnih škola, medresa i islamskih fakulteta, znaju o Homerskom pitanju i o pjesniku Avdu Međedoviću? Njihovi odgovori će ukazati na činjenicu, koliko, upravo znaju njihovi nastavnici, o svojoj vjeri, znanosti i kulturi. U tom smislu, naša je namjera da podstaknemo i druge stvaraoce na razmišljanje i istraživanje. Upravo, ovaj temat više autora ima ulogu da bliže široj kulturnoj javnosti objasni i stručno tumači fenomen pjesnika Avda Međedovića, koji je po svemu sudeći jedinstven u povjesti, ne samo bošnjačke i islamske, već i svjetske literature. Stoga, iz tih razloga, ovaj prilog sam namijenio, kao opći pristup prvenstveno studentima i učenicima srednjih škola.
Književni stvaralaštvo u regiji Sandžaku je djelimično istraženo. Književni historičari su registrirali na stotine alhamijado stvaralaca, od XV do XX stoljeća, koji su stvarali počev od Plava, Gusinja, Rožaja, Akova (Bijelog Polja), Novog Pazara, Prijepolja sve do Taslidže (Pljevalja) i Užica. Mnoge ilahije i kaside fantastičnog sadržaja su obilježene u ovim krajevima, koje svjedoče o bogatom duhovnom životu Bošnjaka – muslimana, u vremenu preporoda. Na temlju tih činjenica, sandžačka duhovnost nije ni po čemu zaostajala od ostalih islamskih, i uopće europskih naroda, štaviše, sa stvaralaštvom Sabita Užičanina, Šejh Mehmeda Užičanina, Akovalija, i posebno Avda Međedovića, nadmašivala je po duhu stvaralaštvo toga vremena. Međutim, historijske okolnosti, i progone Bošnjaka sa prostora Sandžaka i uopće Balkana, učinile su svoje da se književnost ove regije marginilizira. Na sreću, sandžački stvaraoci su stoički odgovorno čuvali misao svog naroda, pa su omogućili američkim i drugim istraživačima da se istaknu u svojim poduhvatima. Tako da danas imamo, jednu mogućnost, da sa raznih aspekata slojevito istražimo strukturu sandžačke duhovnosti, a ponajprije, epsko djelo legendarnog Avda Međedovića.
Nažalost, u posljednje dvije decenije, sa književne scene su u vječnost otišli broji znalci Avdovog djela, kao što su: Alija Isaković, dr. Muhsin Rizvić, dr. Mehmedalija Bojić, dr. Rasim Muminović, akademik Alija Džogović, akademik Jašar Redžepagić, književnik Zaim Azemović, dr. Munib Maglajlić, koji su iza sebe ostavili značajne rasprave i studije o ovom stvaraocu, ali nažalost, one su rasute po brojnim časopisima i zbornicima. Neophodno je, da profesori, ne samo narodne književnosti, već i uopće bošnjačke književnosti, da se što cjelovitije istraži i javnosti prezentira kompleksno Avdovo epsko stvaralaštvo, od 19 epova, koliko su američki istraživači, za skoro pet godina sistematskog rada, snimili. Ovom prigodom, u ovoj kraćoj raspravi, naša je namjera, da ukažemo na neke osnovne dimenzije i crte Avdovog stvaralaštva, posebno, u njegovoj etičko-estetskoj i identiteskoj dimenziji.
Književnik Ćamil Sijarić, je u svojoj mladosti dobro poznavao pjesnika Avda Međedovića, sa kojim je preko majke, bio u srodstvu. Znao je za sve njegove vrline i nedaće. Upravo, zahvaljujući Avdovim pjesmama, kao i pjesmama drugih sandžačkih guslara, koje je pomno slušao, bilježio, pamtio i objavljivao, na osnovu čega je sticao honorar za studiranje, za prvo učenje Medrese u Skopju, a zatim studiranje prava na Univerzitetu u Beogradu. Međutim, bez obzira što je objavio skroman prilog o Avdovom pjesničkom umijeću, nije mogao za života presudno uticati i na njegovu afirmaciju u drugoj Jugoslaviji, u kojem su Bošnjaci bili nepriznati narod, jer u Avdovo pjesništvo su bili upućeni akademici SANU, kao i za druge pjesnike poput Ćor Husa Husovića, Saliha Ugljanina, Kasuma Rebronju, Muratage Kurtagića i druge sandžačke velikane, ali njihovo eventualno objavljivanje, značajno bi utjecalo na emancipaciju Bošnjaka, što nije bio cilj komunističke Jugoslavije do 1971. godine.
Zato, prilog o Avdovom pjesništvu, predstavlja jedan svojevrsni sažetak dugogodišnjih promišljanja i istraživanja ove kompleksne književno-kritičke problematike za potrebe edukacije stvaralaca mlađih generacija. U odnosu na autorov raniji rad “Etičke i književne vrijednosti epa Ženidba Smailagić Meha Avda Međedovića” ovaj rad donosi i svojevrsna sažimanja i osmišljavanja rješavanja Homerskog pitanja, koje su američki autori riješili na primjeru epskog pjesništva Avda Međedovića.Avdo Međedović

Do sada je zahvaljujući, izvanrednom sluhu tadašnjeg urednika za bošnjačku tradiciju, književniku rahmetli Aliji Isakovića sarajevska “Svjetlost”, kultrna izdavačka kuća, objavila (1987), Avdov ep “Ženidba Smailagić Meha” i što se tiče Bosne se gotovo na tome stalo. A kada je u pitanju izdavačka djelatnost za kulturu u Sandžaku (čime se ova regija može najviše ponositi) ima najmanje sredstava. Na taj način svjetlost dana očekuje još osamnaest Avdovih epova, koji se specijalno čuvaju u zbirci biblioteke na Univeriztetu u Harvardu (USA) i očekuju stručnu i kritičku obradu, a među njima i ep “Osmanbeg Delibegović i Pavićević Luka” (koji ima 13.331 stihova, čije se objavljivanje, kako saznajemo očekuje uskoro), koji profesori i stručnjaci iz Amerike smatraju uspješnijim od epa “Ženidba Smailagić Meha” (koji ima 12.311 stihova).
Bez obzira na svjetski renome ovog pjesnika, u Srbiji i Crnoj Gori u oficijalnim publikacijama (enciklopedijama i udžbenicima) nije napisano ni jednog redka o sandžačkom Homeru Avdu Međedoviću, pošto sa na engleskom jeziku malo prati što je objavljeno o ovom velikanu bošnjačkog duha, upravo samo zato što pripada bošnjačkoj kulturnoj tradiciji, upravo zbog vođenja permanentne diskriminatorske i denacionalizirajuće kulturne politike prema Bošnjacima i njihovom umjetničnom stvaralaštvu. Zato autor ovih redova, sa zadovoljstvom upućuje čitateljsku publiku na ovu neistraženu i nepoznatu (na našim sadašnjim prostorima) problematiku, koja po svom dosegu spada u sam vrh svjetskog epskog pjesništva i upoće stvaralaštva.
Globalno gledano, ovaj rad donosi jedan opći pristup i pregled unutrašnje strukture kompleksnog stvaralaštva Avda Međedovića. Izuzimajući epohalno djelo “Pjevač priča” harvardskog profesora dr Alberta Lorda, od strane bošnjačkih i drugih autora, bez obzira na više usješnih pokušaja, ne postoji cjelovit pristup tumačenja ovog epa, kojeg svjetski stručnjaci smatraju neprevaziđenim u ovom vidu ljudskog stvaralaštva pa ga s punim pravom smatraju da je nadmašio starog grčkog pjesnika Homera. U vezi ove problematike konsultirali smo se sa kolegom prof. dr Zlatkom Čolakovićem (koji je svojevremeno predavao na Univerzitetu u Bostonu, USA), koji nas je ljubazno uputio na kolegu prof. dr Davida Elemra na Harvardu, koji vodi brigu o Međedovićvoj duhovnoj ostavštini, koju su američki profesori u vremenu od 1933-35 i 1950. brižljivo sakupili i snimili, kada su istraživali pjesnčko stvaralaštvo sandžačkog Homera Avda Međedovića.
U svjetskoj literaturi ep, kao književna vrsta, je gotovo iščeznuo koncem XIX stoljeća, međutim, ep, kao stvaralačka forma, u bošnjačkoj književnoj tradiciji Sandžaka (na prekograničnom dijelu izemđu republika Crne Gore i Srbije) se zadržao do kraja XX stoljeća (o čemu govore epovi Muratage Kurtagića 1908-1999, kao jednog od najvećih izdanaka i pedesetih godina XX stoljeća i to u svom najsveobuhvatnijem i jedinstvenom narativnom obliku.
Međedovićevim epom, američki profesori su riješili tzv. Homersko pitanje. Avdo je posjedovao sjećanje i stvaralački duh, na osnovu čega su relevantni stručnjaci prosudili da je, ipak velika književna enigma riješena: Homer je postojao! Do Avda, znanstvenici su bili podijeljeni po ovom pitanja. Oni su bili podijeljeni da li je u situaciji da sveobuhvatno pjeva povjesnu dramu koja se dogodila šest i više vijekova prije njegovog rođenja. Zato, Međedovićev ep “Ženidba Smailagić Meha” u sebi sadrži kompleksna svojstva, od Gilgameša, Pjesme o osvajanju Jopea, Ilijade i Odiseje, Mahabharate, Pjesme o Rolandu, pa sve do Gundulićevog “Osmana” i Mažuranićevog “Smrt Smail age Čengića.” Prema važećoj književno-teriojskoj klasifikaciji epova, Međedovićev spjev “Ženidba Samilagić Meha” predstavlja vrhunac u svijetu povijesno-junačkog epa u svjetskoj literaturi.
Ep: „Ženidba Smailagić Meha” Avdo je ispjevao u periodu 5-12. jula 1933. godine. Ovaj ep se nalazi pod brojem 6840 u istraživačkoj kolekciji “Milman Perry” na Harvardu. “Ženidba…” je na našem jeziku prvi prut objavljena 1974. godine (Centar za studije usmene književnosti na Harvardskom univerzitetu).
Avdo MeđedovićAvdo opjeva događaje, jedne velike drame, s početka XVII stoljeća. U prvom dijelu epa Avdo osmišljava lik junaka Meha, a u drugom Tala. Radnja se odvija na dosta širokom rasponu i prostoru od Kanjiže do Budima. Pjesnik opisuje familiju čuvenog Meha (Mehmeda), Smailagina sina iz Kanjiže. Ovaj junak je bio poznat po izuzetnom ugledu, jer je u porodičnoj tradiciji držao položaj alajbega.
Interesantno, mladi Meho je bio zanimljiv momak. Rastao je kao ambiciozan i manje odgovoran čovjek, osjećajući izvjesnu krivnju u sebi. On je u tim godinama želio izvršiti pobunu. Ali, u tom činu, u izvjesnom smislu, smetao mu je očev autoritet. Zatim, mladi Meho ide sa bajraktarom Osamnom u Budim, gdje od vezira prima visok položaj. Meho na putu susreće grupu vojnika koji su ukrali ljepoticu Fatimu, koju su namjeravali udati protiv njene volje za generala Petra iz Karabogdana. Takvu situaciju je režirala Fatimina familija da bi se na taj način stvorio savezništvo sa Petrom, što je bilo protiv interesa Bosne. Zbog takve igre djevojka se usprortivila i pripremila je samoubistvo!
Meho u stilu velikog junaka oslobađa Fatimu i sa svojim pratiocima ubija Kapetana. Zatim, bošnjačku ljepoticu Fatimu, Meho vodi za Budim. Iz Budima on se vraća sa titulom alajbega, a oca iznenada izvještava haberom o svojoj ženidbi.
Međutim, prije toga dolazi do bitke između Bosanaca i izdajničkog vezira. U svatove se zovu najveće ličnosti Bosne, Krajine i Like. Međutim, nešto se iza leda kuhalo. To je osjetio Budalina Tale, koji je zahtijevao da se ubrza povratak.
Nakon toga, dolazi do bitke gdje Tale uspjeva da uhvati generala i budimskog vezira, zatim oslobađaju Fatiminog oca. Na taj način tema “Ženidba…” dobija novu dimenziju razvojom situacije u rekonstrukciji povijesnih događaja.
Dalje, u epu je prisutan blagi estetski humor, posebno kada je Tale u pitanju, kome je na kraju Fatima obećana. Dakle, humor se javlja kao osjećanje dinamičke reakcije posebno nadahnuto vedrinom i ljepotom Talavog lica. Na taj način, ep “Ženidba…” je postala vrhunska muslimansko-bošnjačka pjesma, pjesma koja se pamti i ne zaboravlja. Historijska identifikacija likova i glorifikavija naziva je posebna tema kojom se mogu baviti istraživači iz oblasti historiografije i etnologije.
Ako čitatelj hoće da sazna, kakva je osobenost Avdovog stiha, onda on mora pažljivo da prati ritam kazivanja pjesnika. Avdov stih je borba! A, poznato je da je borba pravilo postojanja. Njegove pjesme nas vežu za misiju Osmanlija i za muslimansku renesansu na Balkanu. Svaki lik njegovog epa je duboko individualiziran i manifestuje se kroz sukob različitih pogleda na svijet, kao i kroz sjećanja. Nad njima stoji um, tajna sila i borba sa simbolima, Naravno, sva se borba odvija kroz interese velikih sila toga vremena, koje pjesnik provodi kroz kosmogonijske ravni.
“Ženidba…” je drama po sudbini, a po stilu je nenadmašena lirika u kojoj svi elementi funkcionišu besprijekorno kao sistem. Dakle, u pitanju je nevjerovatno dramatično djelo narodne mudrosti, jedinstveno na Balkanu. U Avdovom epu je data jedna cjelovita etika u kojoj se doista veliča muslimanski narod, a isto tako s puno poštovanja i brige pjeva se i o svakom drugom narodu. U tome se bitno razlikuje Avdov ep od drugih poznatih djela iste vrste. Na taj način naš pjesnik je stvorio besmrtnu poeziju s kojom, bez sumnje, ulazi u najuži izbor najsuptilinije muslimanske klasične poezije na svijetu.

Piše: Prof. dr Šefket Krcić, Revija Sandžak, broj 185.

MANIFESTACIJE U NOVOM PAZARU I BIJELOM POLJU U POVODU 150. OBLJETNICE OD ROĐENJA AVDA MEĐEDOVIĆA

U znak poštovanja djela i sjećanja na sandžačkog i svjetskog velikana
Matica Bošnjaka Sandžaka i Revija Sandžak, u suradnji sa Univerzitetom u Novom Pazaru, ovu godinu obilježavju kao godinu 150. obljetnice od rođenja najvećeg epskog pjesnika Sandžaka, ali i Evrope i svijeta.”
U višedesetljetnom kulturnom i duhovnom ubijanju Bošnjaka, „Sandžački Homer“ ili “čovjek koji je nadmašio Homera”, također nije dobio mjesto koje zaslužuje, a osim krugova književnika koju je pokrenula katedra za Bosanski jezik Univerziteta u Novom Pazaru, gotovo da se i ne govori o Avdu i Avdovom djelu. Na inicijativu Bošnjačkog Nacionalnog Vijeća u tehničkom mandatu, osnovna škola u naselju Selakovac u Novom Pazaru dobila je 2013. godine ime po Avdu Međedoviću. Dvije godine ranije, za Sandžak televiziju, Sulejman Zatrić je režirao film „Avdo Međedović balkanski Homer“. Ima Avdo i svoju ulicu u rodnom Akovu (Bijelom Polju), ali još uvijek nema bistu u Parku pjesnika. Plemenito pjevanje i “Ženidba Smailagić Mehe”, tokom prošlog vijeka manje su bili poznati i priznati od ostalih pjevanja sa prizvucima fašizma na ovim prostorima. Na pokušaje afirmacije Avdovog djela, svaki pokušaj da se afirmira bio je da se prekrsti u “Avro”, čemu svjedoče naši profesori koji su pokretali tihe inicijative osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Avdu Bošnjaci ne čuvaju samo za sebe. Avdo je balkanski i svjetski. Gusle sa akovskog Obrova, čule su se do Harvarda. Avdo je jedan od onih prvaka, jedne doista male nacije u svijetu, male o odnosu na velike koje su imale i brojnost i kulturni kontinuitet. Bošnjaci su u dobu kada je živio i pjevao Avdo bili izvan svih kulturnih tokova i mogućnosti da svoje velikane afimirmiraju kroz svoj obazovni sistem sve do početka devedesetih godina kada je se pojavljuju prvi književni susreti u kojima se pominju važna Bošnjačka imena.
S tim u vezi, Institut za etiku i estetiku, Debatni klub i Centar za retoriku Univerziteta u Novom Pazaru, Matica Bošnjaka Sandžaka i Revija Sandžak, ogrganizirali su u maju ove godine dvije manifestacije u povodu 150. obljetnice od rođenja Avda Međedovića pod nazivom: „Od sandžačkog Obrova do Univerziteta na Harvardu“ u Novom Pazaru i Bijelom Polju. Inicijativu je pokrenuo akademik, univerzitetski profesor i predsjednik Matice Bošnjaka Sandžaka, akademik prof. dr. Šefket Krcić.
Manifestacijama je prethodio prilog u Islamskim informativnim novinama “Preporod” (broj: 10/1068) u kojem su tekstove objavili: Selman Selhanović – Avdove i naše vrijednosti; Hadžem Hajdarević – Epika koja nije nacionalno klaustrofobična; Maruf Fetahović – Posljednji Homer u narodnom epskom pjesništvu; Sead Šemsović – Međedovićev doprinos svijetu bošnjačke usmene epike; Vildana Krcić – Avdova pjesma nad pjesmama (pjesma); Faruk Dizdarević – Avdo Međedović: Tragom sna; prof. dr Enes Kujundžić – Nepismeni guslar ispjeva na hiljade stihova; i prof. dr Šefket Krcić.
18.05. u velikoj sali Univerziteta u Novom Pazaru, održana je prva manifestacija ovim povodom. Na manifestaciji koju je vodio i na kojoj se obratio msc. Dženis Šaćirović, glavni odgovorni urednik Revije Sandžak i predsjednik Matice Bošnjaka Sandžaka, obratili su se univerzitetski profesori, književnici i gosti susreta: doc. dr. Šemsudin Plojović, direktor biblioteke Univerziteta u Novom Pazaru, prof. dr Mehmed Meta, mr. Avdo Nurković, direktor osnovne škole “25. Maj” u Rožajama, Haris Ibrahimović, profesor književnosti i zamjenik glavnog i odgovornog urednika Revije Sandžak, književnik Maruf Fetahović, ispred Udruženja pisaca Sandžaka i prof. dr Šefket krcić. Na manifestaciji su se čitanjima članaka iz pomenutog priloga o Avdi Međedoviću u “Preporodu” obratili studenti Univerziteta u Novom Pazaru: Hajka Huseinović, Melisa Mulamekić, Zerina Bojadžić i Binasa Ibrahimović. Ovu manifestaciju je podržala i snimila emisiju Televizija Sandžak.

Prof. dr Šefket Krcić na izlaganju na Univerzitetu u Novom Pazaru
Prof. dr Šefket Krcić na izlaganju na Univerzitetu u Novom Pazaru

22.05. organizirana je studijska posjeta i manifestacija delegacije književnika i predstavnika institucija Univerziteta u Novom Pazaru koju su podržali predstavnici Matice Bošnjaka Sandžaka, Revije Sandžak i Udruženja pisaca Sandžaka. Organizator i incijator manifestacije, akademik prof. dr. Šefket Krcić sa svojim suradnicima, Dženisom Šaćirovićem, Harisom Ibrahimovićem i Semirom Džigalom, sa delegacijom posjetili su Rožaje, Berane i Bijelo Polje. Manifestaciju je pomogao ugledni novopazarski privrednik Ismet Ahmetović. U Bijelom Polju u svojstvu vodiča, podršku je pružio i efendija Asmir Ćatović.
Manifestacije je počela obraćanjem prof. Krcića džematu Gušmirske džamije u centru Bijelog Polja, obilaskom mezara Avda Međedovića učenjem dove i fatihe te obraćanjem prof. Krcića, te obilaskom familije Međedović. Zatim se delegacija uputila u Park Pjesnika gdje je održana manifestacija koju su medijski propratili i podržale Crnogorske dnevne novine Dan i televizija Sandžak iz Novog Pazara koja je snimila i emitirala manifestaciju.
Medijator manifestacije MSc Dženis Šaćirović, obratio se i najavio otvaranje manifestacije na kojoj su govorili: prof. Šefket Krcić, Šućro Nurković, epski pjesnik iz Rožaja koji je uljepsao manifestaciju pjevanjem Avdovih odlomaka uz gusle, pisac Ramiz Nani Šaćirović, professor književnosti i istaknuti društvenik djelatnik iz južnog Sandžaka Rifat Vesković, profesor književnosti i zamjenik glavnog i odgovornog urednika Revije Sandžak Haris Ibrahimović, profesor umjetnosti i šef Resora za umjetnost Matice Bošnjaka Sandžaka MSc Semir Džigal.
Prilog o ovoj manifestaciji, objavljen je u islamskim informativnim novinama, bosanskom Preporodu (1. Juni, broj: 11/1069) sa naslovom “Književni karavan kroz Sandžak”. O održanoj manifestaciji su, također, pisali i mnogi regionalni portali.
Ove manifestacije jedine su dvije manifestacije koje su održane sa izrazima volje i hrabosti inicijatora prof. Krcića, sa namjerama da se ime Avda Međedovića vječito ukleše u sjećanju svakog Bošnjaka i da se djela naših velikana reafirmišu i budu poznata široj javnosti kao što su poznata u svijetu.
Profesor književnosti i društveni djelatnik Rifat Vesković u Bijelom Polju
Profesor književnosti i društveni djelatnik Rifat Vesković u Bijelom Polju

Guslar i epski pjesnik Šućro Nurković na manifestaciji u Bijelom Polju
Guslar i epski pjesnik Šućro Nurković na manifestaciji u Bijelom Polju

Dženis Šaćirović, Revija Sandžak, broj 185.