PRILOG IZUČAVANJU PLAVSKE DUHOVNOSTI

Nove knjige

(Autor Ibrahim Reković: “PLAVLJANI I GUSINJANI U ANEGDOTAMA”, “Almanah”, Podgorica, 2016., 195 str.)

Ime Ibrahima Rekovića, je višedimenzionalno poznato, kako u zavičaju (plavsko-gusinjskom kraju), Sandžaku, Crnoj Gori, kao i među našim zemljacima u emigraciji. Pored svojim duhovnitih slikarskih priloga iz tradicije plavsko-gusinjskog kraja, ostvario je brojne izložbe, kao i napisao značajne publikacije iz oblasti plavsko-gusinjske duhovnosti, a koje se tiču anegdota, legendi, kao i posebno poglavlje njegovog istraživačkog rada, jeste jezikoslovlja. Sve je to prilika, da se o njemu i njegovom djelu na jedan odgovoran način pristupa, zbog čega je obrađen u Enciklopediji Sandžaka.
slika np
Slovo o autoru:

Ibrahim Reković, slikar, publicist i političar, rođen je 3. marta 1941. godine u Plavu. Roditelji: Bećo i Esmana, rođena Šahmanović. Supruga Sabrija, rođena Hodžić. Djeca: Beco, Almasa i Almir. Završio Višu pedagošku likovnu akademiju. Bavi se slikarstvom. Izlagao radove u: Plavu, Peći, Prištini, Sarajevu, Škofjoj Loki /Slovenija/, Podgorici i drugim mjestima. Bio je u dva mandata Poslanik Skupštine Crne Gore. Obavljao je odgovorne funkcije na nivou Opštine: predsjednik omladine, SSRN-a, sekretar Komiteta, SR predsjednik Vijeća Sindikata, direktor SIZ-a za stambeno-komunalnu djelatnost i dr. Savjetnik je za kulturu u Organu uprave SO-e Plav.
Kao vojnik odlikovan je “Ordenom za vojničke vrline.” Za svoj rad je odlikovan i “Ordenom Zasluge za narod sa srebrenom zvijezdom.” Dobitnik je sve tri nagrade na javno raspisanom konkursu za likovno rješenje Grba Opštine Plav. Bavi se prikupljenjem starih riječi plavsko-gusinjskog kraja i dogodovština. Bojom, tušem, olovkom i perom nastoji da otrgne od zaborava, makar dio onoga što je bilo lijepo i karakteristično za Plav i Gusinje. Objavio je knjige „Plavsko-gusinjski biseri“ (anegdote, 2004.), „Izgubljeni ambijent – Plav i Gusinje nekada“ (monografija-crteži, 2004), „Rječnik plavsko-gusinjskog govora“ (2013), „Plavljani i Gusinjani u anegdotama“ (Podgorica, 2016). Sa nekoliko likovnih priloga i anegdota zastupljen je u udžbenicima „Mostovi“, čitankama za orijentalne razrede Bosanskog jezika i književnosti na Kosovu. Autor je likovnog rješenja Grba Opštine Plav. Uradio je ambleme – logoe za: „Plavsko Jezero“ Plav, Stranku Nacionalne Ravnopravnosti Crne Gore, Turističko-kulturnu manifestaciju „Dani borovnice“ Plav, Bošnjačko društvo Plavljana i Gusinjana „Behar“ u Holandiji i dr. Likovne priloge, rijeli i anegdote objavljivao je u listovima, časopisima i revijama: „Izvor“, „Sandžak“, „Sandžačke novine“, „Plavsko-Gusinjski Glas“, „Plavsko-Gusinjski Avaz“, „Glas Islama“, „Almanah“, „Pobjeda“, „Vijesti“, „Bošnjačke novine“, „Journal“, „Pan Bošnjak“,
„Fokus“, „Forum Bošnjaka“, „Republika“, „Publika“, „Avlija“ i dr. Hobi: Plivanje i vožnja čamcem na Plavskom jezeru.

Struktura knjige:

Pored Predgovora i bilješke o autoru, ova knjiga nosi sljedeće naslove i to: anegdote, legende, Podsećanje ne neke riječi i termine, Riječ urednik, Recenzije: A. Džogović: Humor kao mentalitet socijalne sredine i F. Dizdarević: Smijeh je jedna od najdragocjenijih vrlina čovjekove duše.
Akribijskim metodom, Reković je sakupio 280 anegdota iz plavsko-gusinjskog kraja, koje oslikavaju ovaj duhovni prostor na specifičan način. Sredina koja ima takve anegdote i viceve, zaslužuje da bude šire književno kritički obrađena. Malo je sredina u Sandžaku, koji imaju takvu duhovnost kao što je plavsko-gusinjski kraj. Primjerice radi, Reković je prikupio zapažen broj anegdota o značajnom Plavljaninu Bošnjaku Amiru Šiljkovići, koji ga on naziva Amir Šiljko. Anegdote o ovom duhovnjaku stvaraju očaravajući ambijent dosljetki u svim situacijama. Nažalost, sada je Amir Šiljko otišao za uvijek iz zavičaja i života, ali ostala je pričao o njemu. Bio je to istinski šeret od rane mladosti do zadnjeg dana života, kako na račun drugih, tako se šalio i na svoj način. Kroz portret i dosjetke Amir Šiljka, možemo razmišljati u kakvom vaktu i zemanu smo živjeli, kakav je smisao egzistencije svakog insana ponaosob.
Zatim, autor je zabilježio mnoge događaje, mada anegdotski, iz plavsko-gusinjskog kraja, kojima nedostaju naslovi. Pa je to naša jedina uputa autoru za buduće izdanje, kako bi ovjekovječio mnoge zaboravljene događaje i ličnosti iz ovog kraja ispod Prokletije, kojima mašta nikad nije nedostajala.
Na kraju, najkraće rečeno, smatramo da je ovo divna prilika da knjigu Ibrahima Rekovića, preporučimo široj javnosti, a svojim recenzijama su već to učinili akademik Alija Džogović i književnik Faruk Dizdarević.

Dr. Šefket KRCIĆ, Revija Sandžak, broj 192.

USKORO: KNJIGA “KNJIŽEVNI PORTRET ZAIMA AZEMOVIĆA”

Sandžački filozof i pisac, dr. Šefket Krcić (1953), profesor Univerziteta u Novom Pazaru i Univerziteta u Tuzli, poznat po brojnim filozofskim i književnim djelima, za štampu je pripremio studijsku monografiju, pod nazivom “Književni portret Zaima Azemovića” (1935-2015), a u povodu prve obljetnice od preseljenja na Ahiret ovog Sandžačkog pisca.
U ovoj studijskoj monografiji, autor sa estetsko-poetičkih i etičkih pozicija, analizira Azemovićevo poetsko i prozno djelo, kao i njegov znanstveni i društveni angažman, koji je tijekom svog života i rada u rožajskom kraju, sabirao, te okupljao književne, znanstvene i kulturne stvaraoce.
Cilj ove monografske studije, prema mišljenju autora, jeste da pruži opći uvid studentima i istraživačima u Azemovićevu književnu i znanstvenu misao.
Zacijelo, ovom studijom, prof. Krcić, je značajno doprinio rasvjetljavanju suvremene sandžačke i opće bošnjačke literature. Poželjno bi bilo, da Krcićev primjer, slijede i drugi kritičari i istraživači i late se ozbiljnog pristupa u proučavanju starih i novih Sandžačkih stvaralaca. Zasigurno, rijetki su primjeri, da će netko iz Beograda ili Podgorice, proučavati sandžačku i bošnjačku duhovnost, upravo zbog sveprisutnije diskriminacije i netolerancije, koje šire centri moći i obrazovne institucije na Balkanu, koji ne mogu da prebole jednu historijsku i književnu činjenicu, da upravo u Sandžaku je rođen najveći poeta svijeta Avdo Međedović (1866-1953), koji je svojim dugim epovina nadmašio legendarnog Homera. Upravo na voe činjenice, ukazivao je u brojnim radovima dr. Krcić.
Jasno, autor je u ovoj studijskoj monografiji o Azemovićevom književnom stvaralaštvu, objedinio i razvio svoje tekstove o ovom piscu, koje je svojevremeno objavljivao u sljedećim glasilima: Revija “Sandžak”, “Rožajski zbornik”, “Preporod”, “Glas islama”, “Avlija”, “Sandžakpress”, “Godišnjak Preporoda” i u drugim medijima.
Urednik ove jedinstvene monografije je prof. dr Sefer Međedović. Recezenti su: akademik dr. Dževad Jahić i Doc. dr. Jahja Fehratović, koji su pozdravili ovaj istraživački i izdavački poduhvat profesora Krcića, koji je svojim ukupnim angažmanom i sadržajima doprinio očuvanju sjećanja na Azemovića, sjajnog pisca i čovjeka.
Na ovoj publikaciji sudjeluje i tim Matice Bošnjaka Sandžaka: MSc Dženis Šaćirović (tehnički urednik) i a Azra Jejna (kompjuterski slog).

(Informativna služba Matice Bošnjaka Sandžaka) Revija Sandžak 189. broj

STOLJEĆE I POL OD ROĐENJA EPSKOG PJESNIKA AVDA MEĐEDOVIĆA

(Obrov-Akovo, 22. V 1866. – 09. IX 1953. Akovo, B. Polje)
Ove (2016.) godine Bošnjaci u Sandžaku, Bosni i Hercegovini i uopće u svijetu, trebaju obilježiti 150-tu obljetnicu od rođenja istaknutog bošnjačkog i sandžačkog Homera pjesnika, Avda Međedovića (Akovo, Bijelo Polje 1866-1953), na čijoj paradigmi (bošnjačko-sandžačkog epskog pjesništva), kazanog na bosanskom jeziku je riješeno golemo književno Homersko pitanje, o čemu smo upoznali čitatelje „Preporod“-a, u broju 1437, Sarajevo, od 01. velječe 2016. g. Dakle, tu enigmu su riješili istaknuti profesori i istraživači Univerziteta u Harvardu, početkom 30-ih godina, prošlog stoljeća, koji su istraživali, razgovarali i snimili 19 epova od pjesnika Avda Međedovića, i koji su ovog nenadmašnog “Pjevača priča” (kako ga je nazvao dr. Albert Lord), vrijednovali, da je nadmašio u svojim pjevanjima jednog legendarnog Homera. Da to nisu rekli i argumentirano potvrdili vrhunski stručnjaci sa Harvarda, to Bošnjaci danas ne bi mogli drugima dokazati i šire elaborirati, upravo zbog presije u kojoj žive u vrtlogu ralja između Srbije i Crne Gore. Zato, treba postaviti anketno pitanje, koliko učenici srednjih, osnovnih škola, medresa i islamskih fakulteta, znaju o Homerskom pitanju i o pjesniku Avdu Međedoviću? Njihovi odgovori će ukazati na činjenicu, koliko, upravo znaju njihovi nastavnici, o svojoj vjeri, znanosti i kulturi. U tom smislu, naša je namjera da podstaknemo i druge stvaraoce na razmišljanje i istraživanje. Upravo, ovaj temat više autora ima ulogu da bliže široj kulturnoj javnosti objasni i stručno tumači fenomen pjesnika Avda Međedovića, koji je po svemu sudeći jedinstven u povjesti, ne samo bošnjačke i islamske, već i svjetske literature. Stoga, iz tih razloga, ovaj prilog sam namijenio, kao opći pristup prvenstveno studentima i učenicima srednjih škola.
Književni stvaralaštvo u regiji Sandžaku je djelimično istraženo. Književni historičari su registrirali na stotine alhamijado stvaralaca, od XV do XX stoljeća, koji su stvarali počev od Plava, Gusinja, Rožaja, Akova (Bijelog Polja), Novog Pazara, Prijepolja sve do Taslidže (Pljevalja) i Užica. Mnoge ilahije i kaside fantastičnog sadržaja su obilježene u ovim krajevima, koje svjedoče o bogatom duhovnom životu Bošnjaka – muslimana, u vremenu preporoda. Na temlju tih činjenica, sandžačka duhovnost nije ni po čemu zaostajala od ostalih islamskih, i uopće europskih naroda, štaviše, sa stvaralaštvom Sabita Užičanina, Šejh Mehmeda Užičanina, Akovalija, i posebno Avda Međedovića, nadmašivala je po duhu stvaralaštvo toga vremena. Međutim, historijske okolnosti, i progone Bošnjaka sa prostora Sandžaka i uopće Balkana, učinile su svoje da se književnost ove regije marginilizira. Na sreću, sandžački stvaraoci su stoički odgovorno čuvali misao svog naroda, pa su omogućili američkim i drugim istraživačima da se istaknu u svojim poduhvatima. Tako da danas imamo, jednu mogućnost, da sa raznih aspekata slojevito istražimo strukturu sandžačke duhovnosti, a ponajprije, epsko djelo legendarnog Avda Međedovića.
Nažalost, u posljednje dvije decenije, sa književne scene su u vječnost otišli broji znalci Avdovog djela, kao što su: Alija Isaković, dr. Muhsin Rizvić, dr. Mehmedalija Bojić, dr. Rasim Muminović, akademik Alija Džogović, akademik Jašar Redžepagić, književnik Zaim Azemović, dr. Munib Maglajlić, koji su iza sebe ostavili značajne rasprave i studije o ovom stvaraocu, ali nažalost, one su rasute po brojnim časopisima i zbornicima. Neophodno je, da profesori, ne samo narodne književnosti, već i uopće bošnjačke književnosti, da se što cjelovitije istraži i javnosti prezentira kompleksno Avdovo epsko stvaralaštvo, od 19 epova, koliko su američki istraživači, za skoro pet godina sistematskog rada, snimili. Ovom prigodom, u ovoj kraćoj raspravi, naša je namjera, da ukažemo na neke osnovne dimenzije i crte Avdovog stvaralaštva, posebno, u njegovoj etičko-estetskoj i identiteskoj dimenziji.
Književnik Ćamil Sijarić, je u svojoj mladosti dobro poznavao pjesnika Avda Međedovića, sa kojim je preko majke, bio u srodstvu. Znao je za sve njegove vrline i nedaće. Upravo, zahvaljujući Avdovim pjesmama, kao i pjesmama drugih sandžačkih guslara, koje je pomno slušao, bilježio, pamtio i objavljivao, na osnovu čega je sticao honorar za studiranje, za prvo učenje Medrese u Skopju, a zatim studiranje prava na Univerzitetu u Beogradu. Međutim, bez obzira što je objavio skroman prilog o Avdovom pjesničkom umijeću, nije mogao za života presudno uticati i na njegovu afirmaciju u drugoj Jugoslaviji, u kojem su Bošnjaci bili nepriznati narod, jer u Avdovo pjesništvo su bili upućeni akademici SANU, kao i za druge pjesnike poput Ćor Husa Husovića, Saliha Ugljanina, Kasuma Rebronju, Muratage Kurtagića i druge sandžačke velikane, ali njihovo eventualno objavljivanje, značajno bi utjecalo na emancipaciju Bošnjaka, što nije bio cilj komunističke Jugoslavije do 1971. godine.
Zato, prilog o Avdovom pjesništvu, predstavlja jedan svojevrsni sažetak dugogodišnjih promišljanja i istraživanja ove kompleksne književno-kritičke problematike za potrebe edukacije stvaralaca mlađih generacija. U odnosu na autorov raniji rad “Etičke i književne vrijednosti epa Ženidba Smailagić Meha Avda Međedovića” ovaj rad donosi i svojevrsna sažimanja i osmišljavanja rješavanja Homerskog pitanja, koje su američki autori riješili na primjeru epskog pjesništva Avda Međedovića.Avdo Međedović

Do sada je zahvaljujući, izvanrednom sluhu tadašnjeg urednika za bošnjačku tradiciju, književniku rahmetli Aliji Isakovića sarajevska “Svjetlost”, kultrna izdavačka kuća, objavila (1987), Avdov ep “Ženidba Smailagić Meha” i što se tiče Bosne se gotovo na tome stalo. A kada je u pitanju izdavačka djelatnost za kulturu u Sandžaku (čime se ova regija može najviše ponositi) ima najmanje sredstava. Na taj način svjetlost dana očekuje još osamnaest Avdovih epova, koji se specijalno čuvaju u zbirci biblioteke na Univeriztetu u Harvardu (USA) i očekuju stručnu i kritičku obradu, a među njima i ep “Osmanbeg Delibegović i Pavićević Luka” (koji ima 13.331 stihova, čije se objavljivanje, kako saznajemo očekuje uskoro), koji profesori i stručnjaci iz Amerike smatraju uspješnijim od epa “Ženidba Smailagić Meha” (koji ima 12.311 stihova).
Bez obzira na svjetski renome ovog pjesnika, u Srbiji i Crnoj Gori u oficijalnim publikacijama (enciklopedijama i udžbenicima) nije napisano ni jednog redka o sandžačkom Homeru Avdu Međedoviću, pošto sa na engleskom jeziku malo prati što je objavljeno o ovom velikanu bošnjačkog duha, upravo samo zato što pripada bošnjačkoj kulturnoj tradiciji, upravo zbog vođenja permanentne diskriminatorske i denacionalizirajuće kulturne politike prema Bošnjacima i njihovom umjetničnom stvaralaštvu. Zato autor ovih redova, sa zadovoljstvom upućuje čitateljsku publiku na ovu neistraženu i nepoznatu (na našim sadašnjim prostorima) problematiku, koja po svom dosegu spada u sam vrh svjetskog epskog pjesništva i upoće stvaralaštva.
Globalno gledano, ovaj rad donosi jedan opći pristup i pregled unutrašnje strukture kompleksnog stvaralaštva Avda Međedovića. Izuzimajući epohalno djelo “Pjevač priča” harvardskog profesora dr Alberta Lorda, od strane bošnjačkih i drugih autora, bez obzira na više usješnih pokušaja, ne postoji cjelovit pristup tumačenja ovog epa, kojeg svjetski stručnjaci smatraju neprevaziđenim u ovom vidu ljudskog stvaralaštva pa ga s punim pravom smatraju da je nadmašio starog grčkog pjesnika Homera. U vezi ove problematike konsultirali smo se sa kolegom prof. dr Zlatkom Čolakovićem (koji je svojevremeno predavao na Univerzitetu u Bostonu, USA), koji nas je ljubazno uputio na kolegu prof. dr Davida Elemra na Harvardu, koji vodi brigu o Međedovićvoj duhovnoj ostavštini, koju su američki profesori u vremenu od 1933-35 i 1950. brižljivo sakupili i snimili, kada su istraživali pjesnčko stvaralaštvo sandžačkog Homera Avda Međedovića.
U svjetskoj literaturi ep, kao književna vrsta, je gotovo iščeznuo koncem XIX stoljeća, međutim, ep, kao stvaralačka forma, u bošnjačkoj književnoj tradiciji Sandžaka (na prekograničnom dijelu izemđu republika Crne Gore i Srbije) se zadržao do kraja XX stoljeća (o čemu govore epovi Muratage Kurtagića 1908-1999, kao jednog od najvećih izdanaka i pedesetih godina XX stoljeća i to u svom najsveobuhvatnijem i jedinstvenom narativnom obliku.
Međedovićevim epom, američki profesori su riješili tzv. Homersko pitanje. Avdo je posjedovao sjećanje i stvaralački duh, na osnovu čega su relevantni stručnjaci prosudili da je, ipak velika književna enigma riješena: Homer je postojao! Do Avda, znanstvenici su bili podijeljeni po ovom pitanja. Oni su bili podijeljeni da li je u situaciji da sveobuhvatno pjeva povjesnu dramu koja se dogodila šest i više vijekova prije njegovog rođenja. Zato, Međedovićev ep “Ženidba Smailagić Meha” u sebi sadrži kompleksna svojstva, od Gilgameša, Pjesme o osvajanju Jopea, Ilijade i Odiseje, Mahabharate, Pjesme o Rolandu, pa sve do Gundulićevog “Osmana” i Mažuranićevog “Smrt Smail age Čengića.” Prema važećoj književno-teriojskoj klasifikaciji epova, Međedovićev spjev “Ženidba Samilagić Meha” predstavlja vrhunac u svijetu povijesno-junačkog epa u svjetskoj literaturi.
Ep: „Ženidba Smailagić Meha” Avdo je ispjevao u periodu 5-12. jula 1933. godine. Ovaj ep se nalazi pod brojem 6840 u istraživačkoj kolekciji “Milman Perry” na Harvardu. “Ženidba…” je na našem jeziku prvi prut objavljena 1974. godine (Centar za studije usmene književnosti na Harvardskom univerzitetu).
Avdo MeđedovićAvdo opjeva događaje, jedne velike drame, s početka XVII stoljeća. U prvom dijelu epa Avdo osmišljava lik junaka Meha, a u drugom Tala. Radnja se odvija na dosta širokom rasponu i prostoru od Kanjiže do Budima. Pjesnik opisuje familiju čuvenog Meha (Mehmeda), Smailagina sina iz Kanjiže. Ovaj junak je bio poznat po izuzetnom ugledu, jer je u porodičnoj tradiciji držao položaj alajbega.
Interesantno, mladi Meho je bio zanimljiv momak. Rastao je kao ambiciozan i manje odgovoran čovjek, osjećajući izvjesnu krivnju u sebi. On je u tim godinama želio izvršiti pobunu. Ali, u tom činu, u izvjesnom smislu, smetao mu je očev autoritet. Zatim, mladi Meho ide sa bajraktarom Osamnom u Budim, gdje od vezira prima visok položaj. Meho na putu susreće grupu vojnika koji su ukrali ljepoticu Fatimu, koju su namjeravali udati protiv njene volje za generala Petra iz Karabogdana. Takvu situaciju je režirala Fatimina familija da bi se na taj način stvorio savezništvo sa Petrom, što je bilo protiv interesa Bosne. Zbog takve igre djevojka se usprortivila i pripremila je samoubistvo!
Meho u stilu velikog junaka oslobađa Fatimu i sa svojim pratiocima ubija Kapetana. Zatim, bošnjačku ljepoticu Fatimu, Meho vodi za Budim. Iz Budima on se vraća sa titulom alajbega, a oca iznenada izvještava haberom o svojoj ženidbi.
Međutim, prije toga dolazi do bitke između Bosanaca i izdajničkog vezira. U svatove se zovu najveće ličnosti Bosne, Krajine i Like. Međutim, nešto se iza leda kuhalo. To je osjetio Budalina Tale, koji je zahtijevao da se ubrza povratak.
Nakon toga, dolazi do bitke gdje Tale uspjeva da uhvati generala i budimskog vezira, zatim oslobađaju Fatiminog oca. Na taj način tema “Ženidba…” dobija novu dimenziju razvojom situacije u rekonstrukciji povijesnih događaja.
Dalje, u epu je prisutan blagi estetski humor, posebno kada je Tale u pitanju, kome je na kraju Fatima obećana. Dakle, humor se javlja kao osjećanje dinamičke reakcije posebno nadahnuto vedrinom i ljepotom Talavog lica. Na taj način, ep “Ženidba…” je postala vrhunska muslimansko-bošnjačka pjesma, pjesma koja se pamti i ne zaboravlja. Historijska identifikacija likova i glorifikavija naziva je posebna tema kojom se mogu baviti istraživači iz oblasti historiografije i etnologije.
Ako čitatelj hoće da sazna, kakva je osobenost Avdovog stiha, onda on mora pažljivo da prati ritam kazivanja pjesnika. Avdov stih je borba! A, poznato je da je borba pravilo postojanja. Njegove pjesme nas vežu za misiju Osmanlija i za muslimansku renesansu na Balkanu. Svaki lik njegovog epa je duboko individualiziran i manifestuje se kroz sukob različitih pogleda na svijet, kao i kroz sjećanja. Nad njima stoji um, tajna sila i borba sa simbolima, Naravno, sva se borba odvija kroz interese velikih sila toga vremena, koje pjesnik provodi kroz kosmogonijske ravni.
“Ženidba…” je drama po sudbini, a po stilu je nenadmašena lirika u kojoj svi elementi funkcionišu besprijekorno kao sistem. Dakle, u pitanju je nevjerovatno dramatično djelo narodne mudrosti, jedinstveno na Balkanu. U Avdovom epu je data jedna cjelovita etika u kojoj se doista veliča muslimanski narod, a isto tako s puno poštovanja i brige pjeva se i o svakom drugom narodu. U tome se bitno razlikuje Avdov ep od drugih poznatih djela iste vrste. Na taj način naš pjesnik je stvorio besmrtnu poeziju s kojom, bez sumnje, ulazi u najuži izbor najsuptilinije muslimanske klasične poezije na svijetu.

Piše: Prof. dr Šefket Krcić, Revija Sandžak, broj 185.

Deklaracija o svjetskoj etici

Potreba za upoznavanjem sa brojnim etičkim kodeksima, u kojima studenti se edukuju mnogim principima, posebno opreznošću, pristojnošću i odgovornošću, nameće se pitanje, da razmotrimo Deklaraciju o svjetskoj etici.
Na skupu u Čikagu 1993. godine, vjerski i duhovni lideri u Parlamentu svjetskih religija, predložili su Deklaraciju o svjetskoj etici.
Ova deklaracija predstavlja skup moralnih pravila i principa ponašanja u odnosima čovjeka prema čovjeku i svijetu oko njega kao ključni pojam i najvažniji sadržaj za razvoj i suživot ljudske vrste u budućnosti.
Organizatori su teologu i teozofu Hansu Kingu povjerili važan zadatak da zajedno sa svojim suradnicima izradi Nacrt Deklaracije o svjetskoj etici. Nakon toga su drugi stručnjaci dorađivali njegov prijedlog dvije godine, a on ga je u skladu s primjedbama preradio i dao mu konačni oblik. Načela svjetske etike podrazumijevaju konsenzus među religijama u obaveznim vrijednostima, neopozivim mjerilima i temeljnim moralnim stavovima.
Deklaracija govori o četiri načela:
Prvo načelo kaže: svi smo odgovorni za bolji ljudski poredak.
Drugo načelo: apsolutno je nužno zauzimati se za ljudska prava, slobodu, pravdu, mir i očuvanje zemlje.
Treće načelo: različite religije i kulturne tradicije ne smiju nas spriječiti da se zajedno suprotstavimo svim oblicima nečovječnosti i da se zalažemo za veću čovječnost.
Četvrto načelo glasi: mi kao ljudi koji smo religijski i duhovno usmjereni posebno smo odgovorni za dobrobit cijelog čovječanstva i očuvanja Zemlje.
Uz ovo idu četiri neopozive smjernice za daljnje djelovanje: a) obaveza da njegujemo kulturu nenasilja i da poštujemo živa bića, b) obaveza njegovanja kulture solidarnosti i pravednog ekonomskog poretka, c) obavezni smo njegovati toleranciju i živjeti u istini, d) obaveza da njegujemo ravnopravnost i partnerstvo između muškaraca i žena.
(Tekst „Deklaracija o svjetskoj etici“, zastupljen je u priručniku „Praktikum iz etike“, autora prof. dr. Šefketa Krcića (predavanja, dokumenti, bilješke studenata), Forum univerzitetskih nastavnika, Novi Pazar, 2007.)

Prof. dr. Šefket Krcić, Revija Sandžak 184.

Sandžak u medijskoj izolaciji

U susret prijevremenim izborima u R. Srbiji

Malom broju građana R. Srbije je poznato, zbog čega su raspisani ovi prijevremeni izbori za 24. april t.g. Upućeniji u strukturu i dinamiku balkanskog društva smatraju, da su moćnici raspisali izbore, da bi se obračunali sa vojvođanskom političkom elitom, a drugi su mišljenja, da je to prilika da još jednom produže vlast! Očigledno, to neće ići baš tako lahko, kako su to mislili velikodostojnici, ni u jednom ni u drugom slučaju. Bez obzira što je velika medijska presija nad opozicijom i što se Sandžak permanento puno stoljeće nalazi u izolaciji. Pojavom novog političkog subjekta iz Sandžaka, Muamera Zukorlića na političkoj sceni Srbije, daje nadu, vjerujemo, da će podstaknuti sve građane, koji su ranije bili apstinenti, da masovnije izađu na izbore i podrže demokratske snage, kako bi političke promjene došle do izražaja.

Izbori: Izazovi za dekolonizaciju Sandžaka

Bez sumnje, sada Srbijom vladaju lažni Europljani. Na sceni su došli poznati desničari koji se čas udvaraju Moskvi, a čas Briselu i Vašingtonu. Konkretno, ovi izbori za Sandžak mnogo znače, kako bi građani ove euro-regije (koja je podijeljena vještačkim zidovima i žestokim punktovima između Srbije i Crne Gore), da konačno pogledaju gdje su i kako da izađu iz vjekovnog kolonijalizma. Da podsjetimo, starije, a upoznamo mlađe čitatelje, kolonijalizacija Sandžaka je započela sredinom 1912. godine, a ista i dan danas traje, bez obzira što je tijekom Drugog svjetskog rata funkcionirala svojevrsna “partizanska” autonomija Sandžaka. U tom kontekstu, prilika je da se demokratski i pravno na regularan način građanima Sandžaka ispravi nametnuta nepravda. Međutim, u režimima Srbije i Grne Gore to je veoma teško, koji su rehabilitirali ratnog zločinca Dražu Mihajlovića, a u toku je proces rehabilitacije fašističkog predsjednika Vlade M. Nedića (gdje u toku suđenja pred Palatom pravde u Beogradu, dok pišem ove redove, dvije suprotstavljene strane fašiste i humaniste razdvajaju jake policijske snage), pod čijom komandom je stradalo više od sto hiljada Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu, gdje izjave svjedoka genocida (kao i prijethodnom slučaju, prilikom rehabilitacije D. Mihajlovića, za dirigovani Sud ne znači ništa) što je apsurd nad apsurdima! Aktuelno pravosuđe u Beogradu sprovidi narudžbinu i odluke konzervativne desnice, kojima vlast direktno vrijeđa žrtve antifašizma, posebno bošnjačko-muslimansku populaciju. Izlazak iz kolonilizacije građani Sandžaka mogu samo da očekuju svojim glasovima koji bi doprinijeli pobjedi demokratskih snaga, koji priznaju slobodu i demokraciju i čije djelovanje ide u pravcu kritičkog prevladavanja autoritarnog režima kakav je na djelu u Srbiji i Crnoj Gori.

Pitanje slobode medija
Otvaramo pitanje, da li su svi uvjeti ispunjeni u vezi organiziranja fer i slobodnih izbora u Srbiji? Smatram da nisu. Evo konkretnog odgovora:
Imajući u vidu, da je sloboda medija neupitna, a stanje kakvo je u Srbiji i Crnoj Gori prema Bošnjacima u regiji Sandžaku, možemo sa sigurnošću svjedočiti, da oni žive kao u zatovru. Jer, od strane službenog Beograda i Podgorice, kako izvještavaju prorežimski mediji ove dvije republike, gdje se ne poštuju nikakve vrijednosti i gdje je čitav jedan narod (Bošnjaci) u potpunosti nezaštićen. Mediji iz Sandžaka prema Beogradu i Podgorici izvještavaju zlonamjerno i najviše potresaju javno mnjenje izmišljenim skandalima i raznim nesretnim slučajevima. Druge vrijednosi ih ne zanimaju. Zločini nad Bošnjacima u Pljevljima, Bukovici, Sjeverinu i Štrpcima su marginalno procesuirani i osuđena je samo jedna osoba, a nastradalo je tijekom agresije nad Bosnom i Hercegovinom, a stradalo je oko sto ljudi, a većina od njih nije pronađena, niti dostojanstveno ljudski ukopana, što je velika rana i mora za porodice stradalih. Na taj način, i mediji Srbije i Crne Gore ugrožavaju slobodu medija u Sandžaku i zapaženo doprinose izazivanju i širenju mržnje među narodima, a javni tužioci i policija šute kao zaliveni.
Mediji u Bosni i Hercegovini sa nedovoljno kapaciteta se bave Sandžakom. S vremena na vrijeme, pojavi se neki prilog, ali najviše kao refleks iz druge ili treće ruke. To znači, da malo medija iz Sarajeva ima svoje dopisnike sa sandžačkog prostora.
S druge strane, malobrojna su glasila u Sandžaku koja tretiraju pitanja ljudskih prava i sloboda. Među malobrojnim primjerima nalazi se TV Sandžak, ali sa ograničenom frekvencijom, te vjerski list “Glas islama”, drugi povremeno izlaze zbog nedostatka finansija kao što je primjer sa Nezavisnom revijom “Sandžak”, koja je i dalje na udaru beogradskog i podgoričkog režima, zatim donedavno je postojala Regionalna televizija, kojoj se u novije vrijeme gubi svaki trag, ostali mediji koji postoje u sandžačkim gradovima su kratkog daha i nedovoljno razvijeni da mogu iznijeti fudnamentalne ideje ljudskog opstanka na vidjelo.

Odnosi Beograda, Podgorice i
Sarajeva prema Sandžaku

Ovim izborima, normalno je očekivati da se promjene relacije između centara moći Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine prema Sandžaku i građanima ove regije. S obzirom, da su do sada uglavnom centri moći birali podobne kadrove iz Sandžaka koji će službovati u Beogradu i zatvoriti sva čula i zaboraviti interese građana Sandžaka. Imajući u vidu novine u kadrovskoj strukturi izbornih grupa iz Sandžaka, vjerujem da će progovoriti glas naroda Sandžaka. Izabrani predstavnici/zastupnici. Vjerujem da će dobiti u javnom životu više prostora i da će svojim autoritetom i znanjem utjecati da Beograd i Podgorica korigiraju stavove prema Novom Pazaru i da napokon građani Sandžaka izađu iz izolacije i nepodnošljivog ekonomskog, političkog i kulturnog kolonijalizma.

Predsjednik Nikolić lobira na izborima
preko misije sa Putinom u Rusiji

Odmah nakon raspisivanja izbora, uspavani predsjednik R. Srbije se probudio i obreo u Moskvi, gdje je kod diktatora Putina i patrijarha Alekseja pošao po mišljenje, kako bi javnossti R. Srbije dao do znanja porukom, za koga trebaju da glasaju. Međutim, ni sama Rusija ne zna gdje je, a kamo li da misli na Srbiju ova “moćna” zemlja je okupirila Siriju a sada je prinuđena iz nama nepoznatih razloga da se povlači. Možda je Nikolić utjecao na Putinovu odluku o povlačenju. Predsjednik Nikolić, koji je zahvaljujući glasovima iz Sandžaka postao predsjednik Srbije, ničim nije pokazao interesovanje za razvoj ove zapostavljene regije.
Interesantno, štaviše, aktualni predsjednik nije pokazao nikakvo ljudsko i predsjedničko interesiranje za Sandžak. Tim činom nisu samo pogođeni Bošnjaci, već i građanki srpske nacionalnosti, koji takav ponižavajući tretman nisu ničim zaslužili.
Na ovaj način, nastavlja se tradicija, da srpski političari uoči izbora stalno putuju u Moskvu, kako bi minirali stavove opozicije, koja je prozapadno orijentirana.

Zukorlić novo lice na političkoj sceni Srbije

Dinamika ovih izbora se zahuktava. Iznenađenje za mnoge jeste kandidatura dojučerašnjeg vjerskog lidera muftije Muamera Zukorlića, koji je dobio suglasnost IZ u Srbiji da predvodi listu BDZS – Bošnjačke demokratske zajednice Sandžaka. Dugo su građani Sandžaka očekivali muftijin zaokret. „Odlučio sam da se uključim u politiku, jer se tamo donose odluke o našim sudbinama i institucijama koje sam osnivao i podizao, o mom narodu i drugim građanima, odnosno o svim građanima“ – istako je između ostalog M. Zukorlić precizirajući svoju novu poziciju.
Na ovaj način, velikodušno Muamer Zukorlić, kao kritički intelektualac, izlazi na demokratsku crtu ovih prijevremenih izbora, čime su po svojoj prilici počastvovani, kako pristalice BDZS-a, prijatelji, kao i oponenti Sandžaka. Najvažnije je, da će biti mnogo posla za urednike, kako elektronskih tako i tiskanih medija, posebno u pogledu kako da sugeriraju postavljanje pitanja svojim suradnicima. Zacijelo, vjerujemo da Zukorlić se ne ponavlja i da odgovara na sva pitanja, bez obzira iz kojeg tabora i kabina dolazila. Gledatelji i čitatelji medija, su se uvjerili, da on ima besjedničke kvalitete i izgrađenu političko-etičku poziciju, te brze, duhovite i relevantne odgovore. Njegovim političkim angažmanom neće dobiti samo regija Sandžak, već i tiha Vojvodina, uspavana Šumadija i zaboravljena vranjska oblast, te da konačno odgovore službenom Beogradu, zašto su poniženi i marginalizirani, te ih vajni i istrošeni političari posjećuju samo u oči izbora. Da nije bilo ovih nesreća od Boga poplava, ne bi se ni pomakli beogradski velikodostojnici, već bi iz svojih ofisa dirigovali po Srbiji. Ovako moraju gaziti po poplavljenom blatu.
Jasno, treba pratiti javne događaje, gdje god se odvijali. Treba ličnim primjerom tolerantno podržati pokliče za pomirenje i uspostavljanje jedinstva u Sandžaku. U tom kontekstu, svi subjekti treba da se potrude da daju od sebe što mogu, da bi očekivali normalnu interakciju nakon izbora. Intelektualci, zapamtite, budite intelektulualci, napravite iskorak, ne nasjedajte na prijetnje i intrige, koje dolaze iz režimskih kabina. Budite uz svoj narod, koji toliko dugo čeka svoju slobodu. Ako narod iz kojeg ste potekli nije slobodan i vi ste neslobodni.

Završno slovo

Sagledavajući ukupan razvoj situacije na terenu u svim centrima i regijama R. Srbije, mišljenja smo, da će aktuelni režim preko javne i tajne policije pokušati da obesmisli i uguši svaki demokratski iskorak, koji bi vodio promjenama, kako bi zadržali status quo, sa naglaskom da je sve unaprijed riješeno. Zato na građanima je, da se ne ogluše, da budu tolerantni i dostojanstveni i što masovnije izađu na izbore, kako bi odlučivali o statusu svog naroda. Građani Sandžaka trebaju sebe da pitaju i javno odgovore – da poštuju Beograd i Podgoricu, onoliko koliko ti centri moći poštuju njih. U ovom slučaju, potrebno je da prihvate poklič mladih intelektualaca Sandžaka, na čelu sa vrlim Harisom Ibrahimovićem i njegovim drugovima, koji idu sa geslom svi za Sandžak. Samo pod tim uvjetima, moglo bi se zaustaviti masovno iseljavanje mladih u zapadne europske zemlje, i otvoriti mogućnost zapošljavanja stručnih kadrova sa masovnih biroa za nezaposlene, kao što su to zavodi za zapošljavanje gradova u Sandžaku.
Najzad, sve su prognoze učenih i umnih ljudi da će se razvedriti nebo nad Sandžakam i da će se dugo, čekano sandžačko pitanje internacionalizirati, ne samo u svijetu, posebno kod emigracije, kao što je bilo do sada, već i na prostoru samog Sandžaka, tj. pod nebom Srbije i Crne Gore, kako bi se mogli nastaviti započeti dijalozi iz 1992. godine između Novog Pazara, Beograda i Podgorice. Vjerujemo da će se na ovim izborima svi punoljetni moralni građani pitati šta dalje i kako dalje živjeti, kako bi rezultat izbora zaustavio masovna iseljavanja iz Snadžaka.

Budimo realni i manimo se iluzija i beogradskih obećanja. Bujrum građani na glasačka mjesta. Hamletovsko pitanje „biti il’ ne biti“, je pred svima nama. Ne oklijevajte, kako bi se izrazio jedan orijentalni mislilac, kad vas sudbina zove.

Prof. dr. Šefket KRCIĆ, Revija Sandžak 184.

O usponima i padovima bošnjačke politike

dr. Šefket Krcić
dr. Šefket Krcić

U povodu osamdesetpetog rođendana i sedam decenija intelektulanog rada

Pristup

Nakon otvorenih prigovora koje je akademik prof. dr. Muhamed Filipović (03. 08. 1929) uputio bošnjačkim političarima, u knjizi impertivnog naslova Pitanje bošnjačkog jedinstva, koja se koncem prošle kalendarske godine pojavila u izdavačkoj djelatnosti El-Kelimeh (Novi Pazar), u Sanžaku. U ovom spisu autor je kritički osmislio portrete vodećih bošnjačkih lidera, što je od posebnog značaja za razumijevanje prilika danas u Bosni i Hercegovini, kao i za vođenje diskusije o njegovim novim izdavačkim poduhvatima. Nastavi čitati O usponima i padovima bošnjačke politike

Gusinje – varoš duge historije

Veliki praznik

dr. Šefket Krcić
dr. Šefket Krcić

Dan 26. februar 2014. godine je postao veliki dan u novije povijesti u Gusinju i Južnom Sandžaku u cjelini. Naime, konačno pred velikim pritiskom brojne gusinjske emigracije iz Amerike, Australije, Zapade Europe i Skandinavije – Zakonodavni odbor Vlade Crne Gore je u skladu sa novim Zakonom o teritorijalnoj zajednici Crne Gore predložio Skupštini Crne Gore da Gusinju, nakon skoro pet i po decenija vrati status općine. Taj dan je posebno obilježen kao veliki praznik, narodnog veselja u Gusinju ispod Prokletija, gdje su raseljeni Bošnjaci i Albanci iz Gusinja došli na poziv Udruženja Plavljana i Gusinjana iz Sarajeva na veliki miting veselja pred zgradom Općine Gusinje, gdje su okrenuli dva velika vola, jedan u centru varoši, na Trgu slobode, a drugi na Ali-pašinim izvorima. Veselje je trajlo sve do sabaha 27. 02. 2014. godine, kada su se razdragani žitelji ovog kraja povukli u svoje domove i musafirske kuće. Nastavi čitati Gusinje – varoš duge historije

Preselio na Ahiret književnik akademik Alija Džogović

Njegova djela će uvijek podsjećati na njegovu originalnost, koja je nosila u sebi izuzetnu humanu ljudsku poruku ljubavi i tolerancije među ljudima. Bez sumnje, bio je izuzetan kosmopolita čiju dušu je krasilo merhametsko držanje u svakom obliku ljudskog rada i življenja.

dr. Šefket Krcić
dr. Šefket Krcić

Početkom januara ove godine, priča nam prof. dr. Sefer Međedović, sa grupom profesora i intelektualaca iz Peći imao je zadovoljsvo da sjedi i razgovara u ovom gradu sa književnikom akademikom Alijom Džogovićem. Tom prilikom pisac ih je impresionirao svojim svježim dosjetkama, kao i manirima otmjenog intelektualaca, bez obzira što je sa godinama bio duboko zašao u devetu deceniju. Svojim sugovornicima govorio je o svojim projektima i putovanjima kroz Sandžak i Bosnu, te o pripremi referata za predstojeće skupove Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti i susrete sandžačkih pisaca. Kada nam je u kasno popodne 22. januara 2014. književnik Zaim Azemović saopćio da je preselio naš dragi prijatelj i pisac Alija Džogović, taj haber sam primio sa dubokim bolom, jer dragog pisca znam još iz rane mladosti i bio sam za njega duboko vezan. Zato je u ovom trenutku teško pisati i govoriti o prijatelju i piscu Aliji Džogoviću.  Nastavi čitati Preselio na Ahiret književnik akademik Alija Džogović