Sandžačkobošnjačka književnost međuraća (1919-1941)

dr. Jahja Fehratović
dr. Jahja Fehratović

Stvaranjem Kraljevine SHS, a potom i Jugoslavije, dakle u periodu međuraća (1919-1941), rađa se prva generacija savremenih sandžačkobošnjačkih pisaca i rodonačelnika temeljnih žanrova u našoj književnosti. Značajnu ulogu u njihovoj pojavi odigrala je Velika medresa kralja Aleksandra u Skoplju u koju su talentirani mladi ljudi iz Sandžaka odlazili uglavnom zbog nemanja drugih alternativa, jer još uvijek nisu izgradili povjerenje u državne škole, zbog nejednakopravnog i zločinačkog odnosa režima spram njih, kao i zbog tradicije vrjednovanja znanja stečenog kroz sistem islamskih odgojnih institucija. Tako su na ovoj školi koja je osnovana 1925. godine sa svrhom pripreme muslimanske djece, prevashodno Bošnjaka i Albanaca, za visoke škole sazrijevali prvi bošnjački pisci i ljevičari. Medresa je, uz kvalitetnu široku opću naobrazbu, davala svojim štićenicima dvije mogućnosti: da postanu poslušnici kraljevskog režima, u koju svrhu je i osnovana, na uštrb interesa svog naroda ili da se izgrade u mlade buntovnike i revolucionare koji će imati značajnu ulogu ne samo u sandžačkom već i cjelokupnom jugoslavenskom narodnooslobodilačkom pokretu. Književnost je bila jako agitatorsko sredstvo za prikupljanje simpatija mladih medresanata prema radničkom pokretu, socijalističkim idejama i provijavanjima komunističkih ideoloških postulata.1 Obzirom da je Velika medresa bila jedna od škola s najelitnijim profesorskim kadrom koji je hrabrio učenike da se natječu u intelektualnim pregnućima, 1930-1931. godine osnovano je školsko udruženje mladih intelektualaca „Južna vila“ i omladinski list za književnost „Vjesnik“ u kom su se, uz „Almanah za južnu Srbiju“, prvim književnim prilozima javili Bajraktarević Haso, Bećo Bašić, Abas Redžepagić, Alija Avdović,2Rifat Burdžović Tršo, Muhamed Mule Musić, Junus Međedović, Muharem Papirović, Smajo Softić, Idriz Šahmanović, Hamdija Šahinpašić, Vehbija Hodžić, Ćamil Sijarić, Hivzija Sulejmani, Muhamed Abdagić, Edib Hasanagić, Zenun Hasković, Esad Šabović i mnogi drugi. Značajnu ulogu za podizanje mlade bošnjačkosandžačke inteligencije u Skoplju imao je i Zufer Musić Sadov, bibliotekar Vakufske biblioteke i osnivač časopisa za kulturu i ekonomsko podizanje muslimana na jugu zemlje „Naš dom“ (1938-1941).3 Nastavi čitati Sandžačkobošnjačka književnost međuraća (1919-1941)

Refleksi osmanlijske književnosti na sandžačkobošnjačku književnost

dr. Jahja Fehratović
dr. Jahja Fehratović

U ovom radu se razmatraju korelativni odnosi osmanske književnosti u odnosu na bošnjačku i sandžačkobošnjačku književnost u dijahronoj i sinhronoj perspektivi, u sva tri osnovna razvojna luka ovih književnosti u periodu osmanlijskog prisustva na bošnjačkom domovinskom prostoru i njegovi obrisi u novijoj i savremenoj književnoj produkciji obeju literarnih tradicija.

Ključne riječi: osmanska književnost, bošnjačka književnosti, sandžačkobošnjačka književnost, divanska književnost, alhamijado književnost, usmena književnost. Nastavi čitati Refleksi osmanlijske književnosti na sandžačkobošnjačku književnost

Vakat je

jahjaRazgovarao: Salahudin Fetić

Sandžak: Gospodine Fehratoviću, hvala Vam što ste prihvatili da date intervju za reviju „Sandžak“. Prvo pitanje: Kako garantirate da vaši narodni poslanici ponovo neće napustiti stranku?

dr. Fehratović: Bošnjačka Demokratska Zajednica Sandžaka je partija koja je u prethodnom periodu doživjela nešto što nijedna druga politička partija ne bi preživjela. To znači da smo se na tom gorkom i dramatičnom iskustvu naučili mnogim stvarima. To znači da ovoga puta u Beograd, kao naše narodne poslanike, šaljemo ljude koji su dokazani, provjereni i koji su do sada puno puta imali prilike da skrenu na jednu ili na drugu stranu, ali su ostali čvrsti i u najvećim iskušenjima ostali kao branik i stub našeg ukupnoga pokreta, pa i političke partije BDZS-a. To su ljudi koji su imenom i prezimenom, svojim biografijama, svojom čašću i svojim dosadašnjim ulaganjem i trudom u ukupnom našem pokretu, a naročito političkoj partiji, zaslužuju naše apsolutno povjerenje. S druge strane, nikada ne možete biti 100% sigurni da li će neko prekrenuti na ovu ili na drugu stranu, ali za ljude poput Seada Šaćirovića, Amele Lukac-Zoranić, Samira Tandira, Zaima Redžepovića, Fahrudina Alagaića, Mersije Camović, da ne nabrajam sve ostale sa naše liste, čvrsto smo uvjereni da nikada neće posustati sa puta kojim korača BDZS, jer su to ostvareni ljudi, koji su svojim djelima, svojim ponašanjem, svojim ukupnim angažmanom dokazali vjernost ideji i pokretu iz kojeg je potekla BZD Sandžaka. Sjetite se samo da je g. Sead Šaćirović, kao što, na jednoj konvenciji u jednom od sandžačkih gradova, reče jedan predstavnik našega gradskog odbora, stajao prsima pred cijevima i tada nije izdao. Šta više možete očekivati od jednoga čovjeka. Ako je neko spreman da položi svoj život, bez imalo razmišljanja, bez trunke rezerve, onda nama ne treba druga garancija. U svakom slučaju, sve je to Božije odrađenje, a na nama je da poduzmemo sve korake kako se to više nikada ne bi dogodilo i kako to traumatično iskustvo koje smo imali ne bi ostavilo dalekosežne posljedice niti na našu partiju niti na naše birače, niti ukupno na bošnjački narod. Nastavi čitati Vakat je

Ko bi se radovao likvidaciji Muftije Zukorlića

Piše: mr. Jahja Fehratović
Piše: mr. Jahja Fehratović

Krajem prošle nedjelje stigla je šokantna vijest o pronalasku snajpera u blizini džamije u Malmeu prilikom posjete muftije Zukorlića Bošnjacima Švedske. Da nije riječ o bezazlenim saznanjima obznanili su Ambasada Švedske u Beogradu i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji u čijim se izjavama agencijama Tanjug i Anadolija potvrđuju navodi o pronađenom snajperu u kutiji za gitaru u zgradi nedaleko od džamije u kojoj je boravio muftija Zukorlić i da nadležni švedski organi predano rade na rasvjetljavanju cijelog slučaja. Nastavi čitati Ko bi se radovao likvidaciji Muftije Zukorlića

Turski hijanet

turski hijanetOd vremena Osmanlija na ovamo još nikad Bošnjaci u ovolikoj mjeri nisu imali odbojnije stavove prema turskim vlastima. Pet stotina godina zajedničkog življenja, preklapanja historije, kulture, tradicije i vjerskih osjećanja činili su koheziju i, bez obzira na otvorene zulume pojedinih namjesnika, koje su radili bez znanja i iza leđa sultana, zbližile su ova dva bratska naroda do te mjere da su Bošnjake susjedi često u oslovljavanju miješali sa Turcima. A oni su svojski shvatili bratske veze ne žaleći ni života za odbranu turskog naroda i države. Od Beča, Budima, Mohača preko svih balkanskih gudura do Čanakalla ostavljali su svoje kosti i, uz ljiljane, ponosno uzdizali bajrak Osman Gazi-paše. Osim, miliona šehidske krvi, dali su Bošnjaci Osmanlijama i više hiljada umnih glava, državnika, alima, mislilaca, učenjaka, umjetnika i stručnjaka svih fela bez kojih bi osmanlijska kultura i civilizacija bila šupljikavija od švicarskog sira. Nastavi čitati Turski hijanet