MOJ POGLED NA SVIJET

Život uvek igra male igre sa nama. Nekad one budu dobre, a ponekad loše. Ko zna kakve planove imamo za sebe i za svoj život, ali svašta nam se desi na tom putu.
Sve dok nisam porasla jedini moj oslonac bili su moji roditelji, a sada kada sam odrasla i završila srednju školu došlo je vrijeme da izgradim svoju ličnost. Sada imam život bolji od snova,od koga ne bih odustala ni za ceo svijet. Sve se desilo baš ovako, nalazim se tamo gdje želim da budem. Kao što sam vam i ispričala nije bilo lako doći do ove tacke. Padala sam ustajala, umarala,odmarala. Dešavalo se da padnem u beznađe, i to više puta. Gubila sam svoj put, mislila da ga više nikada neću pronaći. U trenutku kada pomislimo da je sve gotovo, da nećemo biti srećni počinje životno čudo. Posle srednje škole dovela sam sebe u nezgodan položajželja i mogućnost se nikako nisu poklapali, jer za školu koju sam želela upisati bilo je potrebno znanje s kojim sam bila plitka, a to jeste znanje o Islamu. I uprkos svemu tome odlučila sam upisati Fis. Tu sam pronašla svoje pravo sklonište, a to je danas teško pronaći sve što je godinama nedostajalo u mom živootu pronašla sam na fakultetu za Islamske studije.
Fis je ključan za svaki uspeh u našem društvu, a u njemu se ljudi obrazuju na pravi način i srećna sam što sam imala tu mogućnost da budem student fakulteta kojinam pomaže da izgradimo sebe kao pravu ličnost kojaće biti korisna ovom svijetu i sa kojom će Gospodar biti zadovoljan, a što je danas veoma teško postići. Svjesna sam toga da život u ovom svijetu nimalo nije lak, da danas na svakom koraku vrijeba iskušenje, ali da li smo se nekada zapitali zbogčega nas stalno vrebaju iskušenja¬? Sigurno nismo sve dok nas ne zadese, ali jedno da znate da nas stalno vrebaju iskušenja, jer nas Gospodar želi još više učvrstiti na pravom putu, jer ovaj dunjaluk je prolazan. Upoznavajući svijet spoznašsamog sebe sve što ti je nekada bilo prepreka uživotu samo ti je donosilo uspeh, jer taj put nisi trebao izabrati, možda bi krenuo pogrešnom stazom i nikada ne bi bio ono što jesi. Svaka staza tvog života ima gorčinu, a na kraju one prave se uvijek osjeti slast uspeha, a kakav bi nam bio uspeh da ne osetimo gorčinu pri dostizanju tog uspeha, jer u današnjem svijetu nekima je uspeh samo da dožive novi dan poput onih koji su primorani da žive u ratu. Duboko razmisljajuci o stanju nas muslimana danas u svijetu odlučila sam upisati Fis, a mnogi će se zapitati zbog čega mi je bašto bilo najbitnije, pa ću zbog toga o tome vise govoriti. Poznato je svima nama da danas u svijetu nas muslimane prvo predstavljaju kao teroriste, a onda se tako prema nama i ophode i pokušavaju da nas zlostavljaju, da ubijaju nas narod ne daju nam slobodu volje i sami nam nameću koje kakve njihove sistemeživota,a nabrojiću samo jedan koji je svima poznat da ukoliko je žena pokrivena ne daju joj pravo rada u većini evropski gradova, bas zbog toga sam odlucila upisati Fis da bi prvo sebe obrazovala na pravi način, a onda uzela pravo da govorim o ljepoti islama, da govorim o svim ovim godinama koje pamtim još kad sam bila dijete kako neko guii muslinane i neda im slobodu volje. Često sebe zamisljam kao pisca koji će nadam se dan po dan ispisati sve boli i patnje muslimana ,a da će se svaki čovjek koji je odgovoran za bilo kakvo zlo nad muslimanima stidjeti sebe, jer će tad shvatiti vrijednost Islama i muslimana… Prijetelj kog najviše volim jeste knjiga, a često svi mi nismo svjesni vrijednosti knjige sve dok ona ne postane dio nas i dokčitajuci nju ne osetimo olšaksicu u životu. Često se u ovom svijetu nalazimo na mjestima gde nepravda vlalda, ali da bi bilo šta promijenili u ovom svijetu moramo prvo sticati znanje, jer tako ćemo na neki način pokušati da izmijenimo ljude oko sebe, da bi onda uspeli bilo šta promijeniti u ovom svijetu. Život u ovom svijetu nije lak, ali ako budes uzeo knjigu za najboljeg prijatelja onda ćes dostići velike ciljeve koje si sebi postavio. Jedino što me plaši u ovom svijetu jeste što djeca nemaju slobodu volje često ih ubijaju,prodaju ili prave pakao od njihovog života.
Ako se ikada budešrazočao u ljude nemoj da tiživot gubi smisao, već samo nastavi da živiš u injat svima to će te održavati u ovom svijetu.

Piše: Sabina Feković, Revija Sandžak

ZAŠTO FAKULTET ZA ISLAMSKE STUDIJE?

Kao što je nezamisivo da se duša i tjelo mogu odvojiti, tako ja ne mogu zamisliti mene bez Fakulteta za Islamske studije. On je taj koji mi napaja dušu, tjelo pa i srce.
Fakultet za Islamske studije nam pruža obrazovanje i vaspitanje koje će nam koristiti tokom čitavog života, a i za budući svijet, Ahiret. On čovjeka ne ograničava, već mu nudi slobodu mišljenja i prihvata te takvog kakav zapravo jesi.
Dokaz za to da je Fakultet za Islamske studije pravi izbor je to što nam je Allah, džellešanuhu, obečao da će do Sudnjeg dana čuvati Častnu knjigu Kur'an, te samim tim i Islam, što je Allah i ispunio obećanje sa izgradnjom Fakulteta za Islamske studije i sa Njegovom dozvolom on se proširio. Fakultet za Islamske studije je milost od Gospodara, kako bi nam olakšao njime put do Dženneta.
Ovaj fakultet je naše najveće bogastvo u Novom Pazaru. Samim brojom upisanih studenta, koji svojim studiranjem i učenjem na različitim smjerovima doprinose zajednici u kojoj živimo aludira na to da je on pravi izbor.
Fakultet nam pomaže time što se možemo angažovati raznim aktivnostima kao što je debata, pisanje različitih članaka, koji će ostati iza nas, a koji imaju status trajne sadake i drugo.
Profesori pokušavaju da nas podstaknu da bismo bili aktivni na svim mogučim poljima. Kako bi sagradili svoju pravu i uspešnu ličnost, oni nam pružaju znanje na razne načine putem biblioteke koja je u toku sređivanja, raznom tehnologijom, i slično.
Kao što je dekan Gicić izjavio jedne prilike:« Nama ne trebaju klonovi, več ljudi, koji će se boriti za očuvanje vjere na ovim prostorima i oćuvanje generacija koje tek dolaze, a to je naš Emanet.«

MOJ POGLED NA SVIJET

Svijet danas i nekad se mnogo promjenio, tako što su ljudi počeli lićeti na životinje. Naravno ja ne kažem da svi moramo biti savršeni, jer je samo Uzvišeni savršen i lišen svih nedostataka. Ono što nas zapravo razlikuje od drugih na tom polju je nastojanje prema savršenstvu, odnosno prema tome da budemo što bolje ljudsko biće, koje se pozitivno ostvaruje u društvenom, emotivnom i poslovnom stanju, ali da pritom ne zaboravimo na to da čovjek nije stvoren da bude savršen, več samo da pokuša postati bolja verzija sebe.
Da bih mogli promjeniti svijet u kojem živimo moramo nastojati prvo promjeniti sebe. Nisu dovoljne samo želje ili potajno razmišljanje o tome, već i naporan trud koji se na kraju uvijek isplati.
Često se pitam: » Gdje je nestala ta motivacija u narodu? Zašto mnogi svoje dane bacaju u nepovrat, a da pritom nisu ni svjesni toga? Koliko nam je dana prošlo, a da u njemu nismo naučili ništa novo?« Pa zato niko od nas ne smije zaboraviti da će se svaki od tih dana vratiti, ali kao svjedok našeg života na Dunjaluku.

Dunjaluk je prolazan, šaren i varljiv, na izgled sladak i lijep, prikazan je u raznim šarenim bojama i ukusima. Privlačan je za ljudsko oko, koje je tako malo, ali tako veliko da u njemu staje čitav Dunjaluk, a nekada i više od toga. Šta je tu varljivo i loše, kada je lijepo i ljudskom oku privlačno? Da li je naš Gospodar, Uzvišeni Allah zabranio ljepotu? Naravno da nije. On je Uzvišen i Lijep i voli ljepotu. Međutim, Uzvišeni Allah je trasirao put čovjeku kako da prođe Dunjaukom, kako da se ponaša i vlada na njemu. Postavio je granice i kazao čovjeku da im se ne približuje, jer ako se približi, postoji opasnost da pređe, a ako pređe može otići daleko i zalutati, kao i što se danas dešava na ovome varljivom svijetu. Naš Gospodar zna šta valja i što je lijepo te ćemu služe granice na ovome Dunjaluku. Čim je prolazan, znači da poslje njega dolazi nešto puno bolje i večno, kao što Uzvišeni kaže u Časnome Kur'anu: » Uživanje na ovome svijetu je kratko, a Onaj je bolji za one koji se grijeha klone.«[1]

Često se pitam šta nas to vuče i tjera da se zaljubimo u ovaj svijet, da ga volimo i dajemo značaj više nego što treba. To je »zasluga« prokletog šejtana i onih poput njega. On je taj čija je šansa samo Dunjaluk i koji se Allahu, džellešanuhu, zakleo da će koristiti sve svoje resure kako bi zaveo ljude. Zato je ovaj svijet na izgled šaren, sladak i lijep, varljiv, privlačan, ali prava ljepota je u nečem drugom. Ovaj svijet jeste i sve to, ali ne zaslužuje ljubav i posebnu pažnju, jer ima nešto bolje, nešto što je vječno. Naš Poslanik, salallahu alejhi we sellem, je to najbolje pokazao kada kaže:« Radi za ovaj svijet kao da češ vječno živjeti na njemu, a radi za Budući svijet kao da češ sutra umrijeti.«
Sva naša nastojanja, ljubav i pažnja prema ovome svijetu treba da budu bazirana na ovom pravilu. U suprotnom, ko god dadne prednost Dunjaluku i zaljubi se u njega bit će prevaren. Dunjaluk je tu samo da iskoristi i da se stekne ono što je bolje i što je vječno.
Imperativ za muslimana jeste da bude produktivan, da bude koristan u društvu u kojem se nalazi, prvo zbog ajeta u kojem Uzvišeni kaže:« Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome Koji zna vidljivi i nevidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavjestiti,«[2] a onda i zbog takozvanog modernog svijeta. Moderan svijet ne prihvaća religiju kao glavni put u nečijem životu, več je vidi kao nešto sputavajuće za čovjeka. Moderan svijet na sve što je drugačije gleda sa prezirom. U modernom svijetu moraš pokazati zašto si takav kakav jesi, ako zbog toga odstupiš od večine. Zato ne smijemo dati krivu sliku islama i zbog svoje lijenosti nekog udaljiti od vjere. Muslimani moramo biti drugačiji,bolji u svemu. Pa tako El-Bejheki kaže:« Allah doista voli da, kada neko od vas radi neki posao, da ga uredno i precizno obavi.«

Piše: Nurfeta Šaćirović, Revija Sandžak

ODRŽANI SKUP PROMOCIJE I RASPRAVA O ,,VATANU“ AUTORA AKADEMIKA ŠEFKETA KRCIĆA

Skup je održan u narodnoj i univerzitetskoj biblioteci ,,Derviš Sušić“ u Tuzli dana 26.1.2018 s početkom u 17 h.
Uvodnu riječ i pozdrav u ime biblioteke je izrazila direktorica prof Mirna Trifković koja je posebno izrazila zadovoljstvo što su studenti predložili da se o Krcićevom djelu Vatan raspravlja, te je ona prihvatila taj prijedlog.

O filozofskom i književnom djelu govorili su pred prepunom salom:
-akademik prof. dr. Enver Halilović
-prof dr. Kadrija Hodžić
-prof. dr. Izet Šabotić
-književnik Mehmed Đedović
i mladi filozofi iz Tuzle Mensur Pavica i Edina Delić.
Na kraju ove filozofske rasprave auditoriju se obratio i autor akademik prof. dr. Šefket Krcić.
Posebne akcente izdvojili bi smo iz izlaganja promotera.
1) Akademik prof. dr. Enver Halilović
Pravu akademsku besjedu sa estetičko-filozofskih pozicija izgovorio je akademik prof. dr. Enver Halilović, nekadašnji rektor univerziteta u Tuzli, a sada direktor zavoda za visoko školstvo u BIH. On je inspirativno govorio o Krcićevom djelu Vatan sa filozofsko pjesničkih pozicija i ukazao na činjenicu da autora poznaje 4 decenije. Vatan je, prema Haliloviću, smisao života i pogled na svijet. U podužoj besjedi koja će biti objavljena, prof Halilović je posebno u fokus stavio Krcićev rad sa studentima s etičko-estetsko-pedagoških pozicija.
2) Prof. dr. Kadrija Hodžić
Ovaj znameniti profesor univerziteta je na specifičan način tumačio Krcićevu poetiku o očuvanju Bosne kao države i bosanskog identiteta. Prema njemu Vatan predstavlja pravu lirsku etiku Bosne. Pored toga, profesor Hodžić je ukazao na originalno Krcićevo stanovište koje se tiče proučavanja brojnih filozofskih tema a posebno povijesti filozofske misli kod bošnjaka kao i kapitalno djelo enciklopedija Sandžaka. On je akcentovao na brojne metafore iz Vatana koje smatra najboljim djelom Bošnjačke literature.
3) Prof. dr. Izet Šabotić
Profesor historije na filozofskom fakultetu tumačeći Vatan profesora Krcića tumačio ga je s historijskih pozicija tumačeći brojne historijske događaje o kojima svijedoči Vatan. Prema njemu moguća je relacija historije-poezije-filozofije.
4) Književnik Mehmed Đedović
On je posebno izrazio zadovoljstvo što je Vatan jedinstven u bošnjačkoj literaturi. Ukazao je da je važno što se promoviše pred kulturnom javnošću BIH i vjeruje da će uskoro Vatan biti objavljen i u BIH.
5) Filozof Mensur Pavica

MOJE IZLAGANJE SASTOJI SE IZ TRI DIJELA I TO: IZ ZAHVALE MOJIM MENTORIMA, IZ PJESME O DOMOVINI I IZ MOJE FILOZOFSKE ANALIZE VATANA.
I DIO (RIJEČ ZAHVALE)
MOJI MENTORI, DRAGI, CIJENJENI, UVAŽENI I POŠTOVANI PROFESORE KRCIĆU I PROFESORE HALILOVIĆU.
MALO JE FILOZOFA KOJI NAS MOTIVIŠU DA ŽIVIMO ZBOG FILOZOFIJE.
JOŠ I MANJE JE FILOZOFA KOJI NAS MOTIVIŠU DA ŽIVIMO FILOZOFIJU.
JOŠ I MANJE JE FILOZOFA KOJI NAS MOTIVIŠU DA PIŠEMO FILOZOFIJU.
NAJMANJE JE FILOZOFA KOJI NAS MOTIVIŠU DA VOLIMO FILOZOFIJU.
VI STE RAZLOG ŠTO VOLIMO FILOZOFIJU.
HVALA VAM NA TOME U IME SVIH STUDENATA ODSJEKA ZA FILOZOFIJU I SOCIOLOGIJU FILOZOFSKOG FAKULTETA UNIVERZITETA U TUZLI.
II DIO (PJESMA O DOMOVINI)
VATAN ZNAČI DOMOVINA PA SAM ZA VEČERAS S NJEMAČKOG PREVEO I PJESMU O DOMOVINI, TAČNIJE O POGUBNOSTI NEIMANJA DOMOVINE, OD POZNATOG FILOZOFA FRIEDRICH NIETZSCHE-A KOJI IAKO JE BIO FILOZOFSKI NIHILISTA NIJE MOGAO A DA NE CIJENI DOMOVINU. PJESMA NOSI NASLOV U ORIGINALU ,,VEREINSAMT“ (,,USAMLJEN“). OVOM PRILIKOM ŽELIM SAMO ISTAĆI DA JE ŠTETA ŠTO JE NIETZSCHE-OVA PJESNIČKA DJELATNOST NEDOVOLJNO POZNATA ŠIROJ JAVNOSTI, TE SE NADAM DA ĆE IZDAVAČKE KUĆE TO PREPOZNATI I USKORO PREVESTI I OBJAVITI I NJEGOVE PJESME.
PJESMA GLASI:
Usamljen
Fridrich Nietsche

Vrane vrište i lete lepršavim letom ka gradu
Uskoro će padati snijeg
Blago onom ko sad još ima domovinu

Sad stojiš ukočen, gledaš unazad, ah!
Koliko dugo već!
Šta si ti ludo od zime odbjegao u svijet!

Svijet-kapija do 1000 pustinja nijem i hladan!
Ko je izgubio ono što si ti izgubio nigdje se ne zaustavlja!

Sad stojiš blijed
Na zimsko putovanje proklet
Sličan dimu koji stalno teži sve hladnijim nebesima

Leti prico, pjevaj svoju pjesmu u tonu pustinjske ptice!
Sakri o ludo svoje krvareće srce u ledu i ruganju!

Vrane vrište i lete lepršavim letom ka gradu.
Uskoro će padati snijeg.
Teško onom koji nema domovine!
(KRAJ)
III DIO (FILOZOFSKE DIMENZIJE VATANA)

VATAN ZA LINGVISTU ZNAČI DOMOVINA.
MEĐUTIM VATAN ZA PJESNIKA-FILOZOFA ZNAČI DOMOVINA, ZAVIČAJ, DOM, KUĆA, SVIJET, JEZIK.
KAO TAKO FILOZOFSKO-POETSKI VIŠEZNAČAN, TAJ POJAM ME NAVEO NA SLIJEDEĆE FILOZOFSKE MISLI:
1. DOMOVINA JE TEMELJ EGZISTENCIJALISTIČKE FILOZOFIJE JER JE EGZISTENCIJALISTIČKI OTUĐEN SVAKI ONAJ KOJI NEMA DOMOVINE ILI NEMA DOVOLJNO SVIJESTI O SVOJOJ DOMOVINI.
2. DOMOVINA FILOZOFA JE JEZIK A JEZIK JE PO HAJDEGERU KUĆA BITKA.
3. U RELATIVNOM SVIJETU JE SVE DEFINISANO TOTALITETOM SVOJIH RELACIJA A SKUP SVIH RELACIJA JEDNOG POJMA JE NJEGOVA DOMOVINA
4. DOMOVINA JE TOTALITET LJUBAVI A LJUBAV JE PO GETEU PREDUSLOV SVAKE SPOZNAJE
5. VATAN JE ONO MISTIČNO PO VITGENŠTAJNU TJ. ONO O ČEMU SE NE MOŽE GOVORITI.
6. DOMOVINA SUBJEKTA JE JEDINA MOGUĆNOST PREMOŠTAVANJA JAZA IZMEĐU SUBJEKTA I OBJEKTA JER PREDSTAVLJA SVOJEVRSNU SINTEZU SUBJEKTA I OBJEKTA
7. VATANJE KLJUČNI POJAM METAFIZIKE JER SVAKA METAFIZIKA NA SVOJEVRSTAN NAČIN DEFINIŠE I TUMAČI POJAM VATANA.
8. ETIČKO-ESTETIČKA DIMENZIJA VATANA JE U TOME ŠTO JE VATAN MEDIJ ETIKE I ESTETIKE JER GDJE JE ETIČKO-ESTETSKI ODNOS TU JE VATAN.
9. LOGIČKA DIMENZIJA VATANA JE ŠTO JE VATAN SVUDA TAMO GDJE VAŽI LOGIKA SUBJEKTA.
10. EPISTEMOLOŠKA DIMENZIJA VATANA JE U TOME ŠTO JE VATAN SPOZNATLJIVI ASPEKT STVARNOSTI
11. FENOMENOLOŠKA DIMENZIJA VATANA JE U TOME ŠTO JE HISTORIJA RAZVOJ SVIJESTI O SLOBODI PO HEGELU ALI SAMO U SVOJOJ DOMOVINI JE ČOVJEK ISTINSKI SLOBODAN
12. POLITIČKO-FILOZOFSKA DIMENZIJA VATANA JE U TOME ŠTO JE ODBRANA VATANA PO MAKJAVELIJU JEDINI CILJ KOJI OPRAVDAVA SVA SREDSTVA
13. GRANICA MOGA JEZIKA JE GRANICA MOGA SVIJETA PO VITGENŠTAJNU A JEDNO OD FILOZOFSKIH ZNAČENJA VATANA JE JEZIK
14. PRAKTIČNA DIMENZIJA VATANA JE U TOME ŠTO SMO BIĆA KOJA SVOJIM IZBORIMA MODELIRAJU SVOJ SVIJET TJ VATAN. VATAN JE SVIJET NA KOJI IMAMO UTICAJ, SVIJET PRAKSE A ČOVJEK KAO BIĆE PRAKSE JE BIĆE VATANA.
15. EGZISTENCIJALISTIČKA DIMENZIJA VATANA PO SARTRU JE U TOME ŠTO JE SVAKI ČOVJEK ODGOVORAN ZA CIJELI SVIJET U KOJEM ŽIVI A VATAN JE SVIJET ZA KOJI OSJEĆAMO APSOLUTNU ODGOVORNOST.
HVALA VAM PROFESORE KRCIĆU ŠTO STE NAS SVOJIM VATANOM POUČILI APSOLUTNOJ ODGOVORNOSTI ZA NAŠ VATAN!
6) Filozofesa Edina Delić
Ona je citirala pjesme iz Vatana,,U BAŠČI MILOVANJA“ i ,,TAJNOST ŽIVOTA“ i hermeneutički ih tumačila.
7) Autor akademik prof dr Šefket Krcić
Na kraju se auditoriju obratio i sam autor i rekao da je Tuzla privredni, kulturni i filozofski centar BIH.
Prilikom besjede nije objašnjavao Vatan već je najavio djelo ,,Tako je zborio Jupo Tajbin“ (1913-1977) kojeg je proglasio bošnjačkim Demostenom.

Revija Sandžak

PROFESORI DEPARTMANA ZA PRAVNE NAUKE UČESTVOVALI NA KONFERENCIJI ,,DIJALOZI O NASLIJEĐU HAŠKOG TRIBUNALA’’ U SARAJEVU

U periodu 22-24.06.2017. godine, u Sarajevu je održana konferencija pod nazivom ,,Dijalozi o naslijeđu MKSJ”. Konferencija koju su ogranizirali Ujedinjene nacije i Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, održana je u prostoriji Kongresne sale hotela ,,Holiday”. Tri radna dana konferencije obilježili su paneli, obraćanja, diskusije i predstavljanje rada Haškog tribunala za dvadesetčetiri godine njegovog postojanja. Konferenciji je prisustvovali kompletno rukovodstvo Haškog tribunala, na čelu sa predsjednikom suda g. Carmelom Agiusom, glavnim tužiteljem g. Serge Brammertzom, sekretarom suda g. Johnom Hockingom, portparolom suda g. Nenadom Golčevskim, te sudijama poput Wolfganga Schomburga i drugima, koji su, također, bili u ulozi uvodničara, moderatora i panelista. Pored oko stotinu pozvanih učesnika, među kojima su delegati Evropske unije, zatim predstavnici misije Evropske unije u Bosni i Hercegovini, članovi predsjedništva Bosne i Hercegovine, ministri Vlade Bosne i Hercegovine, predstavnici udruženja žrtava rata i institucija za zaštitu ljudskih prava, na ovoj konferenciji su kao jedini učesnici univerziteta iz Srbije, učešće uzeli i predstavnici Departmana za pravne nauke Univerziteta u Novom Pazaru prof. dr. Eldar Šaljić i asistent MSc. Dženis Šaćirović kojima su uručeni posebni pozivi za

Tokom Konferencije, regionalni i međunarodni učesnici razgovarali su o ključnim oblastima naslijeđa Međunarodnog suda i upustili se u aktivan dijalog. Pored osam glavnih panel sesija, Konferencija je ugostila deset pratećih događaja, uključujući promociju knjige, premijeru dokumentarnog filma, otvaranje izložbe i razgovore o raznim regionalnim inicijativama tranzicione pravde. Panel diskusije su počele s normativnim naslijeđem MKSJ-a i njegovim uticajima na nacionalne jurisdikcije, poslije čega su uslijedili paneli o rodnoj pravdi i vansudskom naslijeđu Međunarodnog suda, što je dovelo do konstruktivnih rasprava s publikom. Drugi dan Konferencije bio je posvećen operativnom naslijeđu Međunarodnog suda i tome kako ono može da bude od koristi u procesima pred nacionalnim sudovima; iskustvu svjedoka prilikom svjedočenja pred MKSJ-om i lokalnim mehanizmima za podršku svjedocima; i ulozi odbrane i lekcijama koje su naučene u obezbjeđivanju pravičnog suđenja. Dan je okončan stručnim panelom o istorijskoj vrijednosti naslijeđa Međunarodnog suda. Završni panel Konferencije, koji se bavio nastojanjima Međunarodnog suda u oblasti outreacha, održan je jutros, i na njemu je istaknuta potreba za kontinuiranom edukacijom i informisanjem o radu Međunarodnog suda. Konferencija je okončana prezentacijom zaključaka i preporuka proizašlih iz više panel diskusija. Naglašeno je da će sposobnost nacionalnih jurisdikcija da nastave presuđivanje u predmetima ratnih zločina u skladu s međunarodnim standardimna predstavljati ugaoni kamen naslijeđa Međunarodnog suda. Konferenciju.
Pored panela, učesnicima je prvog dana posjete upriličen prijem kod gradonačelnika Sarajeva u Gradskoj Vijećnici, a drugog dana Konferencije, posjetili su Historijski muzej Bosne i Hercegovine.
Drugog dana Konferencije na petom panelu u okviru diskusije, učešće su uzeli i predstavnici Univerziteta u Novom Pazaru. Tijekom dana Konferencije, predstavnici Univerziteta u Novom Pazaru, imali su susrete sa predsatvnicima Haškog tribunala, Ujedinjenih nacija i institucijama Evropske unije.

Dženis Šaćirović

ODRŽANA 58. SESIJA ,,SUSRET IDEJA ISTOKA I ZAPADA” NA UNIVERZITETU U NOVOM PAZARU

21.06.2017. godine, u organizaciji Instituta za etiku i estetiku, Centra za retoriku i Debatnog kluba studenata, u Velikoj Sali Univerziteta u Novom Pazaru, održana je 58. sesija debate studenata pod nazivom ,,Susret ideja istoka i zapada”, pod mentorstvom akademika prof. dr. Šefketa Krcića. Na ovoj manifestaciji, koja je ujedno bila i posljednja akademska aktivnost studenata i profesora u tijeku ljetnjeg semestra na univerzitetu. Na ovoj sesiji su izlagali studenti Departmana za folologiju i Departmana za pedagoško-psihološke nauke. Sesiju su otvorili, mentor akademik prof. dr. Šefket Krcić, u ime profesora dr. Šemsudin Plojović, u ime asistenata univerziteta MSc. Dženis Šaćirović i kao gost Naser Bakić – sekretar Udruženja pisaca Sandžaka, pisac i doktorant na Departmanu ekonomskih nauka Univerziteta u Novom Pazaru. Kasnije su se studentima i prisutnima obratili, prorektorica za nastavu i profesorica na Departmanu za filološke nauke prof. dr. Amela Lukač-Zoranić i dekan Departmana za pedagoško-psihološke nauke, prof. dr. Mustafa Fetić. Studentima se obratio i predsjednik Debatnog kluba studenata Kemal Toković.
Za TV Sandžak, prof. Krcić je u povodu sesije izjavio: „Svi studenti učestvuju sa svojim temama koje su odabrali iz vidokruga svojih pogleda na svijet. I njihove poruke koje dolaze sa odabranim temama iz filozofije, etike i estetike, jesu izraz njihivih pogleda na svijet, jer je cilj našeg univerziteta da njeguje najbolju tradijiciju besjedništva od antičke Grčke do andaluzijskih univerziteta, prije sedamsto, osamsto i hiljadu godina, ali ne da se traži da to bude knjiški, već slobodno kritičko mišljenje.”
Manifestaciju je medijski podržala TV Sandžak, Agencija SANA i Revija ,,Sandžak”.


AUTOR – Dženis Šaćirović

Reagiranje – za rubriku „Pogledi“

DODIKOV APSURD IDE U PRAVCU DA SE ŽRTVE BOŠNJACI (MRTVI I ŽIVI)
IZVINU SRBIJI ZA GENOCID!

Vrhunac cinizma i apsurda, pročitali smo, nažalost, u beogradskoj „Politici“, „Dodik: BiH treba da se izvini Srbiji“, od 28. februara 2017., str. 4 (autor priloga M. Kremenović). Ovoj je vrhunac beščašća, koji nisu mogli da predvide ni Kafka, ni Orvel, ni Meša Selimović!!!
U spomenutom tekstu se kaže: „Predsednik Srpske Milorad Dodik rekao je da tužba protiv Srbije i Crne Gore nije bila legalna ni 1993. kada ju je podneo tadašnji lider Bošnjaka Alija Izetbegović.
Neophodno je, kaže Dodik, zatražiti i da se organi BiH izvine Srbiji ’zbog nedopustivog gesta mržnje’, zatim zaključiti da je nemoguće da neko predstavlja BiH ako nema Srba, kao i da bude ukinut OHR, a da Savet za sprovođenje mira prestane sa radom kao i strane sudije…“
Ovdje nije više bitno, šta je Dodik rekao, jer on istupa nekontrolirano sa jasnim stavom, da nakon brojnih tragedija, spriječi pomirenje između Srba i Bošnjaka, što su se zauzeli politički, vjerski i kulturni faktori iz Sandžaka i šire. Očigledno, Dodik se predstavlja kao lovac u mutnom, sa dalekosežnim posljedicama, koji koristi pravnu proceduru aktualne „revizije“ – za svoju politikansku ujdurmu, radi izazivanja i demonstriranja ireacionalnih ciljeva, tj. da on brine o službenom Beogradu i Srbiji, a upravo tim stavovima mržnje prema Bošnjacima i Bosni, nanosi veliku štetu aktualnoj vlasti u Srbiji, koji su ovog „političara“, očigledno, pustili sa koca, da svojim javnim istupima, po Srbiji (za vrijeme raznih manifestacija, gdje je on nezaobilazni govornik mržnje prema Bosni i Bošnjacima), upravo predstavlja glavnog službenika za odnose s javnošću Vlade R. Srbije. Jer, u Bosni mu je zapaženo opozicija R. Srpske, sužila prostor djelovanja i sada on nalazi izlaz, da se stavlja u ulozi advokata Srbije, pa se može steći dojam, da više boravi i djeluje u Beogradu i Srbiji, nego u Banja Luci.
Prema tome, sve što u buduće bude govorio javno Milorad Dodik, Bošnjaci moraju imati na umu, da kroz njega govori sam politički vrh Srbije, koji ga ne zna ili ga ne može obuzdati. Reći danas, 22. godine od tragičnog genocida u Srebrenici (1995), gdje je na zvjerski način ubijeno 8.372. žrtve Bošnjaka, između 12 i 70 godina i isto toliko godina, od prestanka rata u Bosni i Hercegovini, gdje još žive ljute rane žrtava, nisu zarasle (ubijeno preko 150 hiljada civila, silovano preko 100 hiljada Bošnjakinja, likvidirano preko 30 hiljada nevine djece, zatim mučeno više desetiha hiljada žrtava u raznim logorima), nekome poput Dodiku, pada na pamet, da obznenani javnosti, stav – da se Bosna i Bošnjaci trebaju izvinuti Srbiji za počinjeni genocid nad njima i time da se pravdaju, što je netko od žrtava još živ.
Prema tome, u Srbiji da ima pravde, zbog ovih genocidnih izjava mržnje, kada se obilježava 24 godine, od tragedije 20 Bošnjaka u Štrpcima i prije toga na desetine i desetine nevino stradalih u Sjeverinu, u Bukovici i drugim mjestima, ovakve izjave podgrijevaju nezarasle rane Bošnjacima u Sandžaku, koji trpe veliko nasilje i medijsku izolaciju od strane službenog Beograda i službene Podgorice. Sada Bošnjaci ispadaju da su krivi, što su živi, da se umjesto svaki dan, kad se mole Bogu, da se umjestno toga, izvinjavaju Dodiku i beogradskom agresoru i vlastodršcima, što su još živi. U tom pravcu, Dodik je zaslužio, da u Hagu objasni svoju nacističku poziciju i odgovara pred Sudom pravde, pošto u Beogradu mu daju vilu i benificije za ispoljavanje mržnje prema Bošnjacima i Bosni i Hercegovini.
Na koncu, filozofi svijeta su mišljenja, da smrt nije teška za one koji su otišli, već za one koji su ostali. U tom smislu, nije problem što to Dodik govori, bez ikakvog moralnog i pravnog opravdanja, već je problem što njegova epidemija mržnje prema Bosni i Bošnjacima nalazi uporište, da bude objavljena, čak i u „Politici“, koja donekle slovi, kao ozbiljan medij. Očigledno, po nalogu vlasti iz Beograda, „Politika“ objavljuje te notorne gluposti, kako bi pokazala uoči predsjedničkih izbora, kako se službeni Beograd nije odrekao pretenzija prema Bosni i Hercegovini. Nažalost, ovakve stvari tolerira i Međunarodna zajednica ili ostaje slijepa i gluha kod svojih čula. Jasno, ovakve Dodikove izjave, najbolje upućuju, da je Dodik sam sebe eskumunicirao iz Bosne i Hercegovine, jer svojim djelovanjem slijedi Mihajilovićev i Miloševićev projekat „Ram“, na temelju kojeg je okupirana Bosna i Hercegovina i Hrvatska.
Zato, intelektualci okupljeni oko Matice Bošnjaka – Društvo za kulturu, znanost i umjetnost Sandžaka, sa sjedištem u Novom Pazaru, apeluju na aktualne vlasti u Beogradu, da zaustave Dodika, kao bezumnog hajkača. Ako to ne učine, jasno nam je, da ga oni pripremaju za novog mandantara R. Srbije, što nas ne bi nimalo iznenadilo.

E: redakcija@politika.rs; E: pogledi@politika.rs;
E: urednik@preporod.com; E: selman@rijaset.ba;
E: udruzenje.sandzak@ (damar); E: Redakcija TV Sandžak;
E: salahudin.fetic@uninp.edu.rs; E: glavni.ured@bnv.org.rs; E: rekasancak@gmail.com; E: smail.cekic@gmail.com

MATICA BOŠNJAKA – Društvo za kulturu, znanost i umjetnost
THE HOME OF BOSNIAC – THE SOCIETY FOR CULTURE, SCIENCE AND ART OF SANJAK – YU-36300 Novi Pazar, Pošt.fah.124, Fax. (0038) 020/313-122, mob: +381-64-8891-750, 063-13-98-509, 065-582-3284, 067-599-344, Dinarski žiro-rn: 200-65935880-20 Banka – Poštanska štedionica (za Maticu), PJ Novi Pazar * Devizni račun (EURO) BNZCG 505-821-11182-93 – (Za Maticu)
E-mail: dr.s.krcic@uninp.edu.rs i matica_bosnjaka.sandžak@yahoo.com;
Ogranci: 84325 Plav, pošt. Fah 18
LISTU „POLITIKA“ 84000 Bijelo Polje
I DRUGIM MEDIJIMA 384000 Prizren
11000 Beograd

Novi Pazar, 28. 02. 2017.

Za Maticu Bošnjaka
Akademik, dr. Šefket KRCIĆ, vr.
(Kont.tel: 064-8891-750
Adresa: M. Alibašića 3, PF 124
36300 NOVI PAZAR)

Revija Sandžak

NA UNIVERZITETU U NOVOM PAZARU ODRŽANI 55. SUSRETI IDEJA ISTOKA I ZAPADA

U organizaciji Debatnog kluba studenata, a u okviru realizacije projekta “Izgradnja duhovnih kapaciteta mladih besjednika“, na Univerzitetu u Novom Pazaru 08.02.2017. godine, održan je 55. “Susret ideja istoka i zapada“. Pod mentorstvom prof. dr. Šefketa Krcića, Centra za retoriku, preko trideset studenata izlagalo je svoje radove. Učešće su uzeli studenti Departmana za pedagoško-psihološke nauke, Departmana za filologiju, Departmana za ekonomiju i Departmana pravnih nauka. Prisutnim studentima se najprije obratio prof. Krcić koji je istakao značaj besjedništva i javnog nastupa. Zatim je studente u radu podržao asistent na Departmanu za pravne nauke, Dženis Šaćirović. Ova sesija je bila i uvodnik u ocjenjivanje kandidata za izbor besjednika koji će biti predložen da govori na manifestaciji Dana Univerziteta u Novom Pazaru, 04.05.2017. godine. Dugogodišnja tradicija ovih manifestacija iznjedrila je mnoge vrsne besjednike, koji su se, upravo, na ovim manifestacijama afirmirali u daljem radu i u društvenom djelovanju.
Manifestaciju je snimila TV Sandžak, a medijsku podršku pružili su Agencija SANA i portal Sandžakpress.net.

PITANJE POLITIČKOG LEGITIMITETA BOŠNJAKA U JUŽNOM SANDŽAKU

Bošnjaci u južnom Sandžaku (Crna Gora) suočeni su sa gubitkom legitimiteta svojih vodećih političkih predstavnika od početka novog milenija pa na ovamo. Na prvim višestranačkim izborima u Crnoj Gori, tadašnja SDA osvojila je 9 mandata i apsolutnu vlast u Rožajama. Nakon toga slijedi brutalno razbijanje stranke, te protupravno hapšenje čelnika stranke, mučenja, prebijanja, zlostavljanja, te presude na višegodišnje robije i jedna cijelo desetljeće mraka Bošnjačke politike u Crnoj Gori, čije se posljedice i danas osjećaju.
Nakon gašenja SDA Crne Gore i izlaska vodećih autoriteta i predstavnika Bošnjaka sa političke scene, Bošnjačka politička eminencija u Crnoj Gori nikako nije uspjela da okupi Bošnjačko političko tkivo pod jednim barjakom. Od tada je prošla cijela decenija, a taj period je isuviše dug za popravljanje stanja, ili je Bošnjačkim političarima, prvenstveno misleći na Bošnjačku stranku (BS) kao neformalnog nasljednika SDA Crne Gore, nedostajalo strategije kako da ponovo okupi Bošnjake. Danas je više nego katastrofalna situacija da u Crnoj Gori, tek jedna četvrtina ili petina Bošnjaka u Sandžačkim općinama podržava jednu od svojih nacionalnih stranaka, dok se, i te kako, svi Crnogorci opredjeljuju za svoje, ali svi Srbi za svoje i gotovo svi Albanci, također, a da ne govorimo o Hrvatima koji su sa oko 2.000 glasova bili jedinstveni na prošlim parlametarnim izborima i dobili svog predstavnika u parlamentu Crne Gore.
Bošnjaci VS Bošnjaci
Primjera radi, Bošnjačka stranka u Bijelom Polju ima samo 2 odbornika (Bošnjaka), dok ih u svojim redovima DPS ima 8 (od ukupno 18), SDP 2 (od ukupno 3), a od ukupno nezavisnih 4 – 3 su Bošnjaci. Dakle, od ukupno 15 Bošnjaka u lokalnom parlamentu, samo 2 su u jednoj autentičnoj Bošnjačkoj stranci. U Petnjici BS ima 4 odbornika, ali zato ih DPS svih 15 od ukupnog broja, SDP 11 od ukupnog, također, i SNP svog jedinog predstavnika – Bošnjaka. U Gusinju, BS ima jednog odbornika. Partija za Gusinje je uspijela da okupi Bošnjake tog kraja i osvoji 6 odbornika. Od 2 odbornika SDP-a – oba su Bošnjaci. Nova SD Crne Gore ima 4 odbornika – 4 Bošnjaka i DPS od 9 odbornika – 7 Bošnjaka.
U dominantno većinskim Bošnjačkim općinama, kao što su Rožaje, Petnjica, Plav i Gusinje, možemo da zaključimo da odbori DPS-a i ostalih stranaka ne bi mogli postojati, pa se podrazumijeva da Bošnjaci moraju biti na listama, ali je paradoks da se Bošnjaci bore za glasove protiv Bošnjaka i da umjesto da su Bošnjačke stranke na vlasti samostalno u svim općinama, Bošnjaci su resurs podgoričkim strankama. Taj resurs je tek evidentan na parlamentarnim izborima kada se po koji Bošnjak nađe na listi crnogorskih partija: DPS -3, DEMOKRATE – 1, SDP – 1.
Sudeći po mnogim pokazateljima na terenu, BDZ Crne Gore uspjela je sačuvati one Bošnjačke glasove koji bi otišli nebošnjačkim strankama u Crnoj Gori, a politička utakmica u kojoj BS dobija svog konkurenta, ne može se shvatiti kao atak na njeno djelovanje koje je daleko od idealnog, već da Bošnjaci u Crnoj Gori imaju šansu da biraju ili između više ponuda unutar svojih redova, ili da jedna nova politička opcija uspije što nisu dosadašnje – da povrati politički legitimitet Bošnjacima južnog Sandžaka.
U Rožajama, BS ima 17 odbornika i svi su Bošnjaci. Ali i ovdje DPS od svojih ukupno 12 ima svih 12 Bošnjaka, SDP od 4 – 4 Bošnjaka. U lokalnom parlamentu Rožaja, BDZ Crne Gore koja predstavlja uz BS jedinu Bošnjačku partiju u Crnoj Gori ima jednog odbornika. Poraznost politike BS-a u Rožajama je u tome što umjesto da godinama imaju skoro 100% Bošnjačkih glasova, suočavaju se sa situacijama tijesnih pobjeda na izborima i moraju koalirati sa Crnogorskim partijama, iako se paradoks ogleda u tome da Bošnjaci koaliraju sa Bošnjacima, ali sa “različitih frontova”, što vlastima u “centrali” daje mogućnost da Bošnjake ne učine toliko legitimnim i ne ispoštuju ispunjenja njihovih prava i obaveza države prema njima.
BDZ Crne Gore brana slivanju glasova prema Podgorici.
Kažu da pojava BDZ Crne Gore “ugrožava jedinstvo”. Koje jedinstvo? Ovdje je u pitanju ili poraznost jedne nacionalne politike ili “savršena integracija” Bošnjaka u politički sistem nebošnjačkih stranaka. Pitanje ovakvog haosa i rasula, gdje se +20% Bošnjačkog stanovništva svede na 2 narodna poslanika u parlamentu Crne Gore, pitanje je koje uznemirava svaku savjest. Očigledno je da BS nema legitimitet ili je Bošnjacima “mnogo bolje” sa drugima. Ovakav haos i katastrofa, retultat su političkih privilegija pojedinaca i posljedica po većinu koja živi daleko od standarda dalje od Andrijevice.
BDZ Crne Gore je mlada politička partija među Bošnjacima koja je nastala upravo iz potrebe da prvenstveno prekine rasipanje Bošnjačkih glasova drugim (nebošnjačkim partijama) i nastoji da stvori jednu autentičnu političku opciju koja će imati legitimitet na prostoru Sandžaka i imati veći potencijal u ostvarivanju interesa općina južnog Sandžaka. Za sada je teško prognozirati koliko će vremena biti potrebno da se razbije kult pripadanja “drugima” koji je rezultat privilegiranja povlašćenih struktura koje im pripadaju i koliko će tome doprinijeti neorganiziranost BS-a, koji umjesto da glavnog krivca traži u sebi, odgovornost “nedobijanja” trećeg narodnog poslanika pripisuje BDZ-u Crne Gore. Po svim parametrima sa političkog terena, možemo reći da, ako je BS-u BDZ Crne Gore “oduzeo ½ odbornika”, koliko su mu oduzeli DPS, SNP, SDP, ali i koliko se glasova rasulo na DF i ostale? U pitanju je bar 6 narodnih poslanika, odnosno hiljade glasova Bošnjaka iz južnog Sandžaka. O republičkom nivou nećemo govoriti, jer Bošnjaka ima u značajnoj mjeri u Podgorici, Baru i Ulcinju. Ovu izgubljenu snagu, šansu, ili mogućnost, ne može zadovoljiti 2 ministarstva i mjesto potrpedsjednika vlade. Opet privilegovana manjina, dok narod trpi katastrofalne posljedice nemaštine, razorene privrede i rastućeg trenda napuštanja južnog Sandžaka.
Bošnjaci su presudna podrška Crnoj Gori na putu evrointegracija.
Postoji još jedan problem gubitka legitimiteta i trend pripadanja crnogorskim političkim partijama kada su Bošnjaci južnog Sandžaka u pitanju. To je “trend straha” koji datira još iz doba promiloševićevskog režima kada su Bošnjaci zavtarani, mučeni i osuđivani za pripadanje svom nacionalnom pokretu i ako na to dodamo da su ljudi iz straha okrenuli leđa svojim predstavnicima Harunu Hadžiću, Rifatu Veskoviću i drugima iz toga doba, onda nam je jasno da je politički kredit do početka novog milenija gotovo nestao. Iz svjedočenja nekada istaknutih političkih predstavnika Bošnjaka, dolazimo do zaključka da je prestrašeni Bošnjački narod izgubio koordinaciju, te podršku političkih predstavnika iz sjevernog Sandžaka, a da iz Sarajeva su, također, prestali da stižu svi signali podrške. Prema tome, do pojave utjecaja Islamske zajednice u Srbiji i osnivanja političke partije BDZ Crne Gore, Bošnjaci su sve više hladili i nukleus svog identiteta razbijali i na nacionalnoj osnovi sve više se prepuštajući da budu deklarirani kao i “muslimani” i “crnogorci”, pa se tako dalje od Rožaja, Plava i Gusinja, gotovo uspjelo u nekom vremenu nametnuti odvajanje od nacije. Kao krajnji rezultat je bio da se +20% Bošnjaka prepolovi. Iz tog razloga, sa sve svojim ciljevima djelovanja, vrlo je značajan pokret nove političke partije – BDZ Crne Gore, koja ima za cilj da etablira političke i nacionalne ciljeve Bošnjaka, te da svojim kapacitetima i jasnom pravcu djelovanja na polju evrointegracija, pomogne Crnoj Gori u stvaranju dekokratije i društva jednakih šansi.

Piše: Dženis Šaćirović, glavni i odgovorni urednik Revije “Sandžak”

“DELIRIJUM” – PRVENAC ZEKERIJE ŠAĆIROVIĆA

Marta mjeseca 2017. godine, iz štampe je izašao prvenac Zekerije Šaćirovića, zbirka pjesama stvaranih u periodu 2010-2014. godine. Zbirka sadrži 52 pjesme. Pored autora, na zbirci je radio tim lektora: Aiša Bahović i Mirza Fortić. Kao tehnički urednik, potpisuje se Dženana Redžić-Šaćirović, dok dizajn potpisuje Belmin Kovačević.
Ono što je zanimljiv detalj i nesvakidašlji potez, jeste odluka autora da prije objavljivanja ovog djela, da se obrati po svom izboru određenim kulturnim stvaraocima (njih 14), koji su na kraju ove zbirke pjesama stručno iznijeli svoj sud i mišljenje o pjesmama. Pored njih, valja spomenuti da je recenzent “Delirijuma”, poznati muzičar, tekstopisac i producent, Nikola Vranjković.
Tematika ovog djela predstavlja nesumljiv piščev smisao da, kako kroz metaforu, tako i kroz otvorene distopijske elemente, prikaže svoje lično, ali i poimanje stvarnosti koje društvo kao kolektivitet, svakodnevno doživljava. U tom nedostatku izražaja, ili bolje rečeno ušutkane svijesti da govori u svoje ime, kolektivitet ima tu mogućnost da u kreativnom izražaju Zekerijinog “Delirijuma”, spozna horizonte svega što u biti doživljava. Da se radi o klasičnoj kritici društva, ne bi se moglo govoriti kada je u pitanju ovo djelo. Više bi se moglo govoriti o ukazu na stotine problema kojima smo okruženi, na koje smo navikli i sa kojima se odavno pomirili, pa nam u određenim stihovima sasvim razumske stvari mogu izgledati kao strašne istine sa ruba naše svijesti, koje pošto-poto treba vratiti u zaborav. Upravo tu i leži misija ovog djela – da nas probudi iz stanja letargije, osjećanja prepuštenosti i dekadenciji. Ukoliko je gutanje gorkih pilula u stanju boljesti ljekovito, utoliko je čitanje i analiza ovog djela svojevrstan šok uma koji se budi i razmišlja, te konačno stvara konekciju između sebe i svoje stvarnosti.
Zekerija Šaćirović, ekskluzivno za Reviju Sandžak otkriva da će uskoro održati promociju u Novom Pazaru.
O AUTORU:
Zekerija Šaćirović je rođen u Novom Pazaru 08.11.1988. godine. U Novom Pazaru završio osnovno i srednje obrazovanje. Nakon toga upisuje Fakultet za islamske studije. Tijekom posljednjih godina, bavio se društvenim i kulturno-umjetničkim radom kroz snimanje kratnih dokumentarnih filmova sa Haber Team-om, kao i sa TV Sandžak u ediciji „Hadis dana“, emitiranoj tijekom Ramazana 2015. godine. Zekerija je autor i mnogih tekstova, priča i pjesama objavljenih na portalima i onlajn časopisima. Objavljivao u Bošnjačkoj riječi, Magazinu SAFF, Horizontima, učestvovao u projektu knjige/zbirke eseja “Misli sandžačke omladine“ i knjizi grupe autora sa prostora bivše Jugoslavije i udruženja Mika Antić. Pored pisanja, profesionalno se bavi fotografijom i filmom. Trenutno priprema roman. Živi i radi u Novom Pazaru.

Priredio: Dženis Šaćirović, Revija Sandžak

RAZGOVOR SA SANELOM SADIKOVIĆ, ČLANOM KABINETA PREMIJERA KOSOVA

1. Prije svega, prenosimo Vam selame redakcije i naših čitatelja iz Sandžaka. Povod ovog intervjua je zainteresiranost za Vaš angažman na polju političkog i institucionalnog predstavljanja Bošnjaka Kosova. Vi ste šest godina predstavnik Bošnjaka na Kosovu. Koliko ste sa pozicije člana kancelarije premijera Kosova zadovoljni uopće suradnjom Albanaca i Bošnjaka na Kosovu, jer smo svjedoci da sa drugima taj proces teže ide?
– Na početku, želim da Vam se zahvalim što ste me ugostili i dali priliku da se obratim čitateljima iz Sandžaka.
Ja sam imala tu sreću da se odmah nakon završetka mog prvog fakulteta zaposlim u Kancelariji premijera republike Kosova gdje i danas radim i pokušavam na najbolji način predstaviti moju zajednicu. Ranije, proces suradnje između dvije nacije nisam mogla bas najbolje shvatiti sve dok nisam počela sa radom u Vladi, gdje sada imam mnogo bolji uvid u svemu, pa i na suradnji između Bošnjaka i Albanaca na Kosovu. Proces suradnje između Bošnjaka i Albanaca je u najboljem mogućem redu. Ja sam pravi primjer za to. Jedina Bošnjakinja sam u kancelariji Premijera i prihvaćena sam na najbolji mogući način. Za 6 godina rada nikada do sada nisam naletjelela na, takoreći, blokadu suradnje sa kolegama. Jednostavno rečeno, stvorene su bratske veze između ove dvije nacije.

2. Koliko ste kao član kancelarije premijera Kosova uspijeli da ostvarite ciljeve, prije svega političkog djelovanja kao predstavnik Bošnjaka?
– Kao predstavnik Bošnjaka na Kosovu kroz razne projekte, kako infrastrukturalne tako i ekonomsko-socijalne sam pokušala izaći u susret Bošnjacima Kosova. Naravno, budžet nije namijenjen samo jednoj zajednici tako da budžet od milion evra mora se raspodijeliti na nekoliko dijelova da bi se potrebe i ostalih nevećinskih zajednica izmirile. Zbog toga zelim da se još više politički aktiviram kako bi mogla pružiti što veću pomoć mojim Bošnjacima.

3. Recite nam nešto o nekoliko za vas važnih aktivnosti u kancelariji premijera koje su utjecale na poboljšanje položaja Bošnjaka kao nacionalne manjine na Kosovu?
– Kao i što sam navela, projekte preko kojih sam pomogla Bošnjacima smatram kao jedne od važnijih aktivnosti. Naravno, ne želim da stanem na ovome. Radimo na tome da se položaj Bošnjaka poboljša i bude na što većem nivou. Za sada, smatram da je obrazovanje i zapošljenost Bošnjaka najglavnija karika koja se mora poboljšati i sada radim na tome. Također, kao važnu aktivnost želim istaći i pružanje pomoći socijalnim slučajevima kao i pomoć oko liječenja. Ne smatram ovo nekim velikim uspjehom, jer su potrebe Bošnjaka mnogo veće, ali, radim sve što je u mojoj moći, i onoliko koliko mogu, pružam pomoć.

4. Da li ste zadovoljni oko ispunjenja formalnih i fundamentalnih ostvarenja prava Bošnjačke nacionalne manjine na Kosovu?
– Kada predstavljate neku zajednicu, naravno da smatrate da nikad nije dovoljno urađeno na ostvarivanju prava te zajednice. Važno je istaknuti da Bošnjaci imaju pravo na obrazovanje na svojm maternjem jeziku. I to je važan korak jer se time priznaje jezik jedne zajednice. U zadnjih nekoliko godina bošnjačka zajednica se snažnije integrirala u kosovsko društvo i urađeno je dosta toga sa aspekta zakonodavstva. Usvojeno je dosta zakona koji idu u prilog položaju i ostvarivanju prava, poput Zakona o praznicima, na osnovu kojeg je bošnjačka zajednica dobila svoj memorijalni praznik, 28. septembar – Dan Bošnjaka i povodom toga dana Vlada Kosova izdvaja određenu sumu novca za proslavu ovog značajnog dana. Dosta je toga, također, urađeno po pitanju infrastrukture i kapitalnih projekata u sredinama gdje živi bošnjačka zajednica. Ali, ne treba stati na tome. Proces otvaranja novih radnih mjesta za Bošnjake treba biti prioritet.

Hašim Tači i Sanela Sadiković
Hašim Tači i Sanela Sadiković

5. Da li su Bošnjaci na zadovoljavajućem nivou što se tiče njihove integracije u institucijama Kosova?
– Bosnjacka zajednica je integrisana u institucije Kosova, mada naravno da to nije na zadovoljavajućem nivou, i to nije samo problem Bošnjačke zajednice, sve nevećinske zajednice na Kosovu se susreću sa ovim problemom. Kao i što sam u par navrata izjavila, zapošljavanje bošnjacke zajednice je jedan od najvećih problema.

6. Bošnjaci Kosova i Bošnjaci Sandžaka tradicionalno su održavali dobre međusobne odnose sa svojim susjedima Albancima, kako u južnom Sandžaku, tako i na Kosovu. Kako te odnose vidite danas na Kosovu?
– Smatram da se i dan danas održavaju dobri međusobni odnosi, i ne vidim razlog da se ti odnosi pogoršaju.

7. Sada ono što nas posebno zanima, a to je međusobni odnos među političkim predstavnicima Bošnjaka na Kosovu. Koliko su podjele prisutne, a konsenzus odsutan među Bošnjacima?

– U aktualnom sazivu Skupštine Republike Kosova, Bošnjake zastupaju dva politička subjekta: većinska Koalicija „Vakat“, te Nova demokratska stranka (NDS). Također, postoji još drugih stranaka i inicijativa, kao što su političke stranke SDA i BSDAK. Međutim, umjesto da se uzdruže snage, pa da zajedno budemo jaći i uspješniji, na žalost, bošnjačke političke partije pokopavaju jedna drugu. Svakim danom je međusobno prepucavanje pristutno. Kako javno na sednicama Skupštine, pa tako i po medijima Kosova. Ali, mogu sa ponosom da istaknem da kada je u pitanju odbrana interesa Bošnjaka, ove politcke partije su spremne da daju svoj doprinos i izađu u susret, pa čak i da u izuzetnim situacijama pruže ruku jedna drugoj. Što se mene lično tiče, ja imam dobru suradnju sa svim političkim partijama na Kosovu, međutim, od samog početka mog rada u Vladi, predsjednica političke stranke NDS-a, gospođa Emilija Redžepi mi je izašla u susret i podržavala u svemu. Tako je i dan-danas.

8. Kakvu platformu o zajedničkom političkom djelovanju bi Vi predložili?
– Nas, Bošnjaka nema mnogo na Kosovu, i sramno je da i to malo što nas je ostalo radimo jedni protiv drugih. Mora da postoji zajednička politička platforma gdje će se političke partije ujediniti, i da Bošnjake Kosova predstavlja jedna politička partija. Tako ćemo mnogo lakše braniti interese našeg naroda, i mnogo viŠe dobiti prostora na centralnom i lokalnom nivou.

9. Na kraju, koju poruku bidte uputili poruka Bošnjacima Kosova i Bošnjacima Sandžaka?
– Da uspijemo kao zajednica, moramo biti jedni ova i Bošnjacima Sandžaksa drugima. Jedino je to pravo rješenje. Dosta je podjele Bosnjaka u nekoliko političkih partija, kako Bošnjaka Kosova tako i Sandžaka. Vrijeme je da se udruže snage. Mora doći vrijeme da radimo jedni sa drugima, a ne jedni protiv drugih.
KRATKA BIOGRAFIJA SANELE SADIKOVIĆ

Sanela Sadiković
Sanela Sadiković

Sanela Sadiković rođena je 12. oktobra 1987. godine u Mitrovici. Za vrijeme rata na Kosovu, svoje osnovno obrazovanje nastavila je u Novom Pazaru i nakon kratkog perioda dobila ponudu da školovanje nastavi u Italiji. Srednju školu Gimnaziju “Frang Bardhi” završila u Mitrovici na bosanskom jeziku. Diplomirala na fakultetu primjenjenih nauka u Peći na bosanskom jeziku i posjeduje diplomu Bačelor u oblasti poslovnog upravljanja, dok master studije na Ekonomskom Univerzitetu u Prištini. Pri Pored toga završila je i školu za Evropsku integraciju, Politićku akademiju, školu za Tranzicionalnu pravdu, skolu menadzmenta i strateskog planiranja ujedno je i dio programa Mladi ambasador pomirenja. Radila kao novinar do 2007 u RTV Mitrovica kao urednik vijesti na bosanskom jeziku kao i urednik nekoliko emisija na albanskom jeziku. Bila je i dopisnik nekoliko medija sa Kosova, iz Bosne i Italije.
Od 2010 u kancelariji premijera Kosova. Njen prvi zadatak kao administrativnog službenika bio je da organizuje sastanke i manifestacije za međunarodne dane zajednica na Kosovu, te organizuje službena putovanja, kao i da prati razne sastanke koji su bili vezani za zajednice na Kosovu. Nakon nekoliko mjeseci rada, imenovana je na poziciju više službenice za javno informiranje i sluzbenika
KOSOVA
Razgovor vodio: Dženis Šaćirović, Revija Sandžak