Mubarek olsun Vam bajrak

Salahudin Fetić, glavni i odgovorni urednik Revije Sandžak
Salahudin Fetić, glavni i odgovorni urednik Revije Sandžak

Poštovani čitaoci Revije Sandžak,

11. maj Bošnjaci svečano obilježavaju Danom bošnjačke nacionalne zastave, kada se navršava 23 godine od osnivanja Muslimanskog nacionalnog vijeća Sandžaka.

U tom smislu, u ime redakcije i saradnika, te u svoje lično ime
svim Bošnjacima čestitam 11. maj – Dan bošnjačkog nacionalnog bajraka. Nastavi čitati Mubarek olsun Vam bajrak

Istrajnošću do pobjede

Nurudina Agović
Nurudina Agović

U vrijeme oružane agresije na majku Bosnu bilo je različitih postupaka, pa bi neko otišao u rov, neko na isturenu kotu, a neko, što bi se kazalo, zdrav i prav šmugnuo u drugu zemlju da se spasi. Bilo je i onih koji su rekli: „I ja bih šmugnuo, nego ne nađoh načina i puta.’’, ali bilo je, hvala Bogu, i onih koji su se izvan Bosne zatekli, pa iznašli način da dođu majku Bosnu braniti. Bilo je, zaista, mnogo onih koji su maksimum od sebe dali i život svoj ugradili u tekovine ove zemlje. Nastavi čitati Istrajnošću do pobjede

Narod je kriv

Alen Duraković
Alen Duraković

Puno toga se dogodilo u mjesecu aprilu, puno značajnih datuma u prošlosti koji bi se trebali pamtiti i o čemu bi trebalo govoriti i pisati. Naprimjer, obilježavanje života i djela slavnog Bošnjačkog Homera, gospodina Avda Međedovića, kojeg su nam prezentirali ljudi iz daleke Amerike, ili recimo sjećanje na Džemala Bijedića i njegovu smišljenu politiku i mudrost. Nastavi čitati Narod je kriv

Sandžačkobošnjačka književnost međuraća (1919-1941)

dr. Jahja Fehratović
dr. Jahja Fehratović

Stvaranjem Kraljevine SHS, a potom i Jugoslavije, dakle u periodu međuraća (1919-1941), rađa se prva generacija savremenih sandžačkobošnjačkih pisaca i rodonačelnika temeljnih žanrova u našoj književnosti. Značajnu ulogu u njihovoj pojavi odigrala je Velika medresa kralja Aleksandra u Skoplju u koju su talentirani mladi ljudi iz Sandžaka odlazili uglavnom zbog nemanja drugih alternativa, jer još uvijek nisu izgradili povjerenje u državne škole, zbog nejednakopravnog i zločinačkog odnosa režima spram njih, kao i zbog tradicije vrjednovanja znanja stečenog kroz sistem islamskih odgojnih institucija. Tako su na ovoj školi koja je osnovana 1925. godine sa svrhom pripreme muslimanske djece, prevashodno Bošnjaka i Albanaca, za visoke škole sazrijevali prvi bošnjački pisci i ljevičari. Medresa je, uz kvalitetnu široku opću naobrazbu, davala svojim štićenicima dvije mogućnosti: da postanu poslušnici kraljevskog režima, u koju svrhu je i osnovana, na uštrb interesa svog naroda ili da se izgrade u mlade buntovnike i revolucionare koji će imati značajnu ulogu ne samo u sandžačkom već i cjelokupnom jugoslavenskom narodnooslobodilačkom pokretu. Književnost je bila jako agitatorsko sredstvo za prikupljanje simpatija mladih medresanata prema radničkom pokretu, socijalističkim idejama i provijavanjima komunističkih ideoloških postulata.1 Obzirom da je Velika medresa bila jedna od škola s najelitnijim profesorskim kadrom koji je hrabrio učenike da se natječu u intelektualnim pregnućima, 1930-1931. godine osnovano je školsko udruženje mladih intelektualaca „Južna vila“ i omladinski list za književnost „Vjesnik“ u kom su se, uz „Almanah za južnu Srbiju“, prvim književnim prilozima javili Bajraktarević Haso, Bećo Bašić, Abas Redžepagić, Alija Avdović,2Rifat Burdžović Tršo, Muhamed Mule Musić, Junus Međedović, Muharem Papirović, Smajo Softić, Idriz Šahmanović, Hamdija Šahinpašić, Vehbija Hodžić, Ćamil Sijarić, Hivzija Sulejmani, Muhamed Abdagić, Edib Hasanagić, Zenun Hasković, Esad Šabović i mnogi drugi. Značajnu ulogu za podizanje mlade bošnjačkosandžačke inteligencije u Skoplju imao je i Zufer Musić Sadov, bibliotekar Vakufske biblioteke i osnivač časopisa za kulturu i ekonomsko podizanje muslimana na jugu zemlje „Naš dom“ (1938-1941).3 Nastavi čitati Sandžačkobošnjačka književnost međuraća (1919-1941)

Amnezija bošnjačkih političara

179 small-19mnezija je gubitak pamćenja određenog vremenskog razdoblja ili određenih događaja. Najčešće se javlja kao posljedica traume mozga ili patoloških promjena u nekim moždanim područjima, a nekada se može javiti i kao posljedica pretjeranog uzimanja psihoaktivnih supstanci ili zbog intezivnog neugodnog iskustva – stresa.

Inspirisan različitim gnoseološko-perceptivnim teorijama koje govore na temu političkih angažmana i političke elite koja predvodi narod, želio bih da predstavim svoje viđenje u vezi sa tim. Za početak bih kazao da politiku vidim kao opće korisnu društvenu djelatnost koja je primamljivo tržište koje izaziva pažnju širokog kruga različitih profesionalnih orijentacija, te na taj način pruža šansu različitim profilima ličnosti da iznesu svoje stavove i viđenja političke situacije kroz prizmu svog poziva, intelektualnih potencijala, duhovno moralnih kapaciteta i oratorskih umijeća. Pitanje koje se nameće, a koje se u politici veoma često i koristi, jeste „ da cilj opravdava sredstvo“.  Političari koriste ovu metodu uglavnom za unaprjeđenje finansijsko-personalnog statusa. Pokušao bih da razumijem poruku i te metode da njen krajnji bilans vodi u ekonomsko-socijalni progres naroda kojeg oni predstavljaju. Medjutim, svjedoci smo da je naše stanje sve gore i da od tih ciljeva koje nam oni obećavaju imamo samo lažnu nadu zapakovanu u vidu njihovih dobro istreniranih komunikaciskih vještina sa kojima na veoma stručan i efektivan način narodu nude velike riječi i obećanja, ali samo u onolikoj mjeri u kojoj na determinisan način dobijaju zeleno svjetlo od svojih sadašnjih mentora za koje su koliko je do juče mnoge od njih smatrali ih ideološkim stratezima odgovornim za stradanje i ogromne migracije našeg naroda.

Svaki onaj koji i malo poznaje historiju našeg naroda svjestan je koliko je nas narod propatio u ovaj zadnji 20-ti vijek i o tome je uglavnom informisana većina ljudi te ne treba o tome posebno govorit. Medjutim ono što mene zabrinjava i što mi djeluje itekako simptomatično je stanje nekih Bošnjačkih političara koji se na lukav i perfidan način odnose prema narodnoj masi iz koje su potekli, koja ih je izabrala i odvela u te političke pozicije. Postavlja se jedno logično pitanje kako to da oni čim preskoče nogom iz svojih Gradova kod njih od jednom zaživi taj kompleks inferiornosti praćen svim onim odlikama koje su u našoj tradiciji i kulturi itekako nepoželjne a manifestuju se u poltronsko-konformističkim izjavama i radu, praćene onim metodama koje se sastoje u brzo naučenoj i prihvaćenoj metodi a to je naredbodavac-poslušnik jednako izvršeno je, kakve su to manipulativno-hipnotičke sposobnosti srbijansko-crnogorskih političara da od većine naših političara pretvore ih u poltrone umjesto da su partneri.

Oni koji su trebali biti pravi reprezentativni uzorak analize koja bi označavala naše najbolje intelektualne i kreativne kapacitete koji su eto dobili čast da predstavljaju ovaj herojski narod.

Umjesto da naša politička elita bude barem u jednoj mjeri skromna i da se malo zastidi svojih postupaka ona konstantno koristi jedan odbrambeni mehanizam koji se zove racionalizacija ukazujući nam na taj način da smo mi krivi za ovakvo stanje, te vješto skidajući i prebacujući breme odgovornosti sa svojih ledja na naša ledja. Naš narod kaže jednu veoma mudru izreku: pametnom je i išaret dovoljan. Gledano iz ovog današnjeg konteksta u današnjem vremenu pojam pametan postao je diskutabilan, pa su svi nekako pametni i imaju pravo da budu pametni pa čak i najpametniji. Pa nekako ti što dobiju kvalifikaciju i dozvolu da su najpametniji oni pokažu svakakve kvalitete osim toga da su najpametniji.

Naši političari nekako odjednom čim stupe na fine pozicije i presele se u Beograd i Podgoricu kao i da „preseli“ i njihova memorija odnosno dodje do amnezije. Nekome je dovoljan kao motivacioni faktor i vječni podsjetnik jedan primjer iz svojih redova, sa čime se dotični ponose ili ga hvale ili stalno pominju. Medjutim ovim našim kao pouka i podsjetnik nije npr. dovoljno na stotine hiljada ubijenih, na stotine hiljada sunarodnika nasilno u migracioni proces natjeranih preko deset genocida dvanaest ipo hiljada pokrštenih za vrijeme balkanskih ratova u plavu i Gusinju, hiljadu i petsto raseljenih 1913 god samo iz Plava i Gusinja, 8000 protjeranih iz Bara bez putnih troškova početkom maja 1914 god. Iz Bijelog Polja se prijavilo 416 porodica sa 2080 lica koja su proterana, 720 porodica porodica iz Bihora sa 4,500 ljudi, iz Pljevalja 340 porodica, zatim Srebrenica i oko 150,000 raseljenih poslije rata 90-tih  i sve su to jasne slike i informacije i opet to nije dovoljno. Ali nažalost naši političari većina njih doživi gubitak pamćenja i to onaj najgori oblih amnezije  a to je trajna amnezija, interesantno je i veoma privlačno za proučavanje kakve to psiho-aktivne supstance koriste prilikom ubrizgavanja tih opojnih supstanci našim političarima koje  prouzrokuju ovako teške i destruktivne posljedice amnezije a koje većina naših političara u prosjeku doživi.

Ono Što je još razlog više za zabrinutost je i to što je kod amnezije još jedna veoma štetna karakteristika koja se odnosi na to da amnezija često prouzrokuje i nemogućnost zamišljanja i projektovanja budućnosti, tako da što smo sa jedne strane uskraćeni na gubitak pamćenja vezanog za prošlost ovakva amnezija naših političara nam oduzima  jasne i precizne koordinate vezane za našu budućnost.

Nekako bi za utjehu bilo da je to i anterogradna amnezija koja manifestuje vid oboljenja kod kojeg se novi događaji smještaju u privremenu memoriju pa eto nadali bi se da se ponekad nešto i sjete, medjutim dosadašnja analiza iiskustvo ukazuje  da je riječ o retrogradnoj amneziji u kojoj se pamćenje u potpunosti gubi. Ili možda naši političari su doživjeli jedan drugi oblik amnezije a to je „sindrom nepovjerenja u memoriju“ koja inače opisuje situaciju u kojoj osoba ne vjeruje sopstvenom sjećanju, vjerovatno im je neko ili nešto promijenio čitav mentalni sklop sjećanja, uvjerenje i stavova pa su došli u  situaciju  da sliče kući bez krova za koju su svi vjetrovi i kiše razorni, rušilački i djelujući u smislu promjenljivog i zaboravnog karaktera.

Kako god bilo naš zadatak je da osmislimo, kreiramo i edukujemo  političku elitu koja će se naoružati dobrim ljekovito-edukativnim, i moralnim ljudskim kapacitetima koji će biti dovoljno snažni i sposobni da sačuvaju pamćenje jer kao što rekosmo amnezija je destruktivna i kobna kako za prošlost tako i za budućnost, a mi ne želimo biti narod sa izgubljenim političkim kompasom kada je u pitanju prošlost a pogotovo budućnost.

Autor: Ibiš Ljajić
revija SANDŽAK | 1. maj  2014. | br. 179 | RevijaSANDZAK.com

Neviđeni pritisci na BDZ u Crnoj Gori

Mirsad Kurgaš
Mirsad Kurgaš

Utorak, 29.04.2014. godine je bio posljednji rok za podnošenje izbornih listi. Najmlađa partija na crnogorskom političkom nebu, Bošnjačka demokratska zajednica (BDZ) je od svog osnivanja izložena neviđenoj hajci i pritiscima, pa je tako jedan broj članova koji se nalaze na  opštinskoj  izbornoj  listi  primoran da se u posljednjem trenutku povuče sa iste. Naravno, oproban način da se dovede u pitanje čak i izlazak BDZ-a na predstojeće lokalne izbore.  Ovakvim pritiscima  su naročito izložene žene, kao najranjiviji dio stranke, koje nerijetko odustaju na nagovor članova svoje porodice uplašeni za njihovu bezbjednost, posao, egzistenciju,… Da ovakva strahovanja i nijesu bez osnova, slikovito govori nedavni primjer maltretiranja kojem je sa svojom porodicom bio izložen jedan od članova BDZ-a od strane podgoričkog imama i njegovih saradnika. Uhodana mašinerija vladajuće koalicije ništa ne prepušta slučaju, pa je tako i jedan značajan dio rukovodećeg  kadra Islamske zajednice (IZ) u Crnoj Gori uključen u „izbornu kampanju“, što i nije neka novost. Tako smo svjedoci da se čak i džumanske hutbe zloupotrijebljavaju kako bi se satanizovali članovi novoformirane Bošnjačke demokratske zajednice, koja ima jedinstvenu šansu da preuzme značajan dio biračkog tijela Bošnjačkoj stranci  (BS).  To i ne bi trebalo da predstavlja problem imajući u vidu prethodne (ne)uspjehe „jedinog autentičnog predstavnika bošnjačkog naroda u Crnoj Gori“, kako uobičavaju da se predstavljaju. A kakav uspjeh su do sada postigli govori i njihov slogan na prethodnim izborima: „Biram svoje!“. Naravno da je potenciranje nacionalne opredijeljenosti bio jedini način  kako bi ikako animirali bošnjačko biračko tijelo, jer drugog i nije bilo. Osim lične koristi svojih funkcionera, Bošnjačka stranka nije imala sa čime da se pojavi pred svojim  narodom. To je i razlog što brojni časni pojedinci iz BS-a vide alternativu u BDZ-u. Istini za volju, Bošnjačkoj stranci sa ovakvim dosadašnjim rezultatima i nije potreban jak protivnik. Svojom (?) politikom su proizveli takav revolt da brojni Bošnjaci u Crnoj Gori ogorčeno konstatuju da bi prije svoj glas dali nekoj od pro-srpskih političkih opcija negoli BS-u! Nastavi čitati Neviđeni pritisci na BDZ u Crnoj Gori

Jusuf Mehonjić heroj Sandžaka

dr. Harun Crnovršanin
dr. Harun Crnovršanin

Bošnjački narod Sandžaka je u svojoj historiji imao veliki broj gazija (junaka) koji su za života postali legende. Jedan od njih je i Jusuf Mehonjić, vođa sandžačkih pobunjenika (komita) u vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca ili Kraljevine Jugoslavije. Zahvalan sam Allahu, dž.š., na pomoći koju mi je dao da posljednjih dvadeset godina istrajem u istraživanju lika i djela ovog gazije. Nastavi čitati Jusuf Mehonjić heroj Sandžaka