Prema statističkim podacima, nezapošljenost u Sndžaku 78%

Prema Statističkom godišnjaku Republike Srbije, u protekloj 2015. godini, broj zapošljenih u Sjevernom Sandžaku poražavajuće je nizak. Prema ovoj statistici, 238.787 građana koji žive u Sjevernom Sandžaku, tj. gradovima i opštinama: Novi Pazar, Tutin, Sjenica, Priboj, Prijepolje i Nova Varoš, 159.765 građana je radno sposobno, od ovog broja njih 35.000 je zapošljeno ili 21,9 %, dok je nezapošljenih 78,09 % .
PROSJEČNA STAROST STANOVNIKA SJEVERNOG SANDŽAKA IZNOSI 38,4 GODINE.
Prema ovoj statistici, najtužnija situacija je u općini Tutin gdje je od 20 hiljada radno sposobnih građana zapošljeno tek nešto više od 14 %. Prema ovoj statistici, najmlađe stanovništvo Sjevernog Sandžaka čine upravo stanovnici Tutina gdje je prosječna starost iznosi 32,1 godine. Sa samo nekoliko procenata više na ovoj listi, kao najbolje ocijenjena nalazi se opština Nova Varoš gdje je od 11.204 radno sposobnih stanovnika zapošljeno nešto više od 26 %. Novi Pazar koji prema ovoj statistici broji preko 100.000 hiljada stanovnika, i gdje je prosječna starost stanovništva 33,5 godina, od ukupno 66.735 radno sposobnih zapošljeno je tek 15 hiljada ljudi ili 22,47 %, dok je broj nezaposlenih na rekordnom niskom nivou i iznosi 77,52 %.
Da je skoro identična situacija i u ostalim Sandžakim gradovima pokazuju i podaci koji se odnose na Sjenicu, gdje je od 17 hiljada radno sposobnih, zapošljeno tek 3.000, nezapošljenost preko 76,88 %. Prijepolje ima približno istu stopu nezapošljenosti kao i Sjenica i broji 76,18 %, u ovom gradu radon sposobnih stanovnika ima preko 25.000, a samo 6.000 je u radnom odnosu. U Priboju je još teža situacija, ova općina, odmah iz Tutina, ima najviše nezapošljenih građana 78,84 % a radno sposobnog stanovništva

SANA, Revija Sandžak, broj 184.

Makedonija – analiza konteksta i posebna pitanja važna za konsolidaciju političkog predstvljanja Bošnjaka

Republika Makedonija je demografski izrazito heterogena država, kao rezultat njenog geografskog položaja i historiskih događaja stoljećima unazad. Međutim u Makedoniji, kao i u većini država sa Balkana, statistički podaci iz prošlosti u tom pogledu ne nude dovoljno elemenata da bi bili objektivni, te nisu precizni ili su tendenciozni u zavisnosti od političke konstalacije i potrebe vladujućeg režima. Po pitanju nacionalnog opredjeljenja i korišćenja naziva Bošnjak, Bošnjaci u R. Makedoniji dijele istu sudbinu sa ostalim Bošnjacima nekadašnje zajedničke države Jugoslavije. U prošloj dekadi i po, Makedonija je kao nezavisna država prošla kroz vrlo dinamičan period transformacije političkog, ekonomskog i društvenog sistema, promjenama u Ustavu 2001. godine, prihvaćen je naziv Bošnjak kao ustavotvorni narod Republike Makedonije. Ali moramo napomenuti da je dugogodišnji utjecaj nažalost imao negativne posljedice pri izjašnjavanju Bošnjaka u R. Makedoniji. O tome govori i podatak da se od popisa 1994. godine do popisa 2002. godine broj Bošnjaka povećao za 10.189 ili za 149,2%. Bošnjački narod i danas živi na prostorima R. Makedonije noseći sa sa novim izazovima moderne civilizacije. Njihova teritorijalna rasprostranjenost danas je od velike važnosti za njihovu budućnost kao i za opstanak od toga da postanu predmet stihijske asimilacije ili njihovog iseljavanja zbog mnogih nacionalnih, ekonomskih, društvenih i drugih problema. Stoga, Bošnjacima u R. Makedoniji je hitno potrebno rješenje o tome kako se oduprijeti ovim izazovima i kako adekvatno i organizirano se odbraniti asimilacije koja je na pomolu, ova analiza je jedan od tih koraka koji bi trebali biti ključni u opstanku Bošnjaka na ovim prostorima.
OPĆI KONTEKST U ZEMLJI
Politiziranost. Opća karakteristika društvenog angažmana u Makedoniji je politiziranost. To je djelimično zbog političkog sustava, te mladih i slabih institucija države, a što je na sebe okusio svako ko je pokrenuo bilo kakvu društvenu inicijativu makar to bilo iz oblasti kulture, obrazovanja ili čak i regulisanja vjerskih prava i predstavljanja.
To je bio slučaj sa manjim etničkim zajednicama u zemlji, mimo Makedonaca i Albanaca, a u koje spadaju i Bošnjaci. Praktično vrlo je težak put ostvarivanja nekog političkog prava u zemlji ili rješavanje pitanja bez direktnog političkog i izravno partijskog artikulisanja tog istog pitanja. Ili u najmanju ruku direktna politička podrška od strane neke političke stranke. Ovo je važan podatak i isti je česti razlog zbog neuspešnosti neke društvene inicijative u kojima dobar dio spadaju i mnoga bošnjačka pitanja i njihovo sveukupno predstavljanje u Makedoniji.
Ona pitanja koja bi se u normalnoj državi riješila i preko nevladinih organizacija, građanskih incijativa ili sindikalnog organiziranja, u Makedoniji se mogu rješiti samo putem političko partiskog organiziranja. Ovo je važan razlog za pokretanje inicijative o konsolidaciji političkog predstavljanja Bošnjaka u R. Makedoniji kao odgovor na pitanje kako dobiti odgovor na mnoga bošnjačka pitanja i društvene inicijative.
Posebnost položaja Bošnjaka u Makedoniji. Jedan drugi važan razlog je i to da su Bošnjaci u Makedoniji nedovoljno brojni ili važni (kao Albanci, naprimjer), nemaju iza sebe snažnu matičnu državu koja bi se za njih angažirala (kao Turci, naprimjer), nisu samo kulturna zajednica (kao Torbeši, naprimjer) i konačno nisu u dovoljnom broju nastanjeni u jednu ili nekoliko općina (kao Romi ili Srbi, naprimjer). Ova posebnost Bošnjaka čini da oni i za ostvarenja kulturnih, prosvjetnih ili drugih prava moraju imati jaku političku predstavljenost na nacionalnoj razini, to jest na nivou cijele Makedonije. I da bez toga, Bošnjaci rizikuju političku asimilaciju u kolektivne političke identitete, prije svega Makedonaca ili Albanaca kao jedina dva moguća većinska modela predstavljanja u zemlji i to tiho i neprimjetno, normalno ostvarujući svoja individualna građanska prava kao građani Makedonije. Ovdje naznačeno kao „tiho i neprimjetno“ je posebno važno obrazložiti kao rizik za prestavljanje bošnjaka u ovoj zemlji, jer to se može dogoditi bez buke i galame što ne bi bio slučaj da se radi o drugim etničkim zajednicama u Makedoniji.
NACIONALNI BOŠNJAČKI KONTEKST

Bošnjaci u Makedoniji su dio svih Bošnjaka na svijetu. Pod ovim podrazumijevamo:
1. Posjedovati zajedničku platformu i kako Bošnjaci Makedonije mogu u to najspremnije sudjelovati
Posebno je važno naglasiti da bez konsolidacije i svog političkog predstavljanja bošnjaci sa ovih prostora neće moći sudjelovati kao ravnopravan i važan dio svih bošnjaka.
2. Posebnost ili karakteristike ovog dijela Bošnjaštva
Treba se posebno naglasiti posebnost i razlike Bošnjaka u Makedoniji u odnosu na one u drugim mjestima. Kao na primjer, da Bošnjaci u Makedoniji nisu neznani ili zaboravljeni kao oni u Albaniji, nisu predmet osporavanja njihovog posebnog identiteta kao oni u Hrvatskoj, niko im ne osporava autentičnost kao onima u Sloveniji ili Austriji i konačno: nisu dovoljno brojni kao oni u Sandžaku ili u Bosni.
3. Opći historijat Bošnjaštva i posebnost onog dijela u Makedoniji.
Pod ovim podrazumijevamo na potrebu obrazovanja i upoznavanja Bošnjaka sa Bošnjaštvom, nešto što se svrstava u kulturno obrazovni proces ali gdje konsolidacija političkog prestavljanja može puno pomoći. Ta naglašenost historijata Bošnjaka u Makedoniji je nešto posebno što se treba znati i naučiti ali i politički artikulisati u buduće.
LOKALNI BOŠNJAČKI KONTEKST-MAKEDONIJA
Koraci koje bi Bošnjaci trebali poduzeti u cilju brže konsolidacije i formiranja autohtonog bošnjačkog faktora u cilju pravilne i potpune artikulacije prava Bošnjaka u Makedoniji bi bili sledeći:
Istorija političkog djelovanja. Precizan i istinit historijat političkog predstavljanja Bošnjaka u Makedoniji sa svim svojim uspjesima i posrtajima je nešto što pomaže u obrazloženju konsolidacije. Ukoliko analiziramo dosadašnji rad i aktivnosti bošnjačkih partija zaključit ćemo da je veoma malo ili skoro nimalo urađeno da se Bošnjaci integrišu i postanu ravnopravan faktor sa ostalim narodima u promjenama koja se dešavaju u društvu.
Opis aktuelnog političkog djelovanja. Pod ovim podrazumijevamo na detaljan opis i popis aktuelnog društvenog potencijala Bošnjaka u Makedoniji. Šta sve oni imaju od političkih i društvenih organizacija i šta se sve od toga može uklopiti u inicijativi za konsolidaciju. Isto se može donekle napraviti i neka vrsta popisa sa posebnim ličnostima Bošnjaka koji mogu dati svoj doprinos za ovu konsolidaciju.
Definiranje posebnih problema političkog djelovanja iz historijata i opisa, i nuđenje rješenja za iste. Pod ovim se misli da inicijatori i pomagači konsolidacije definišu dosadašnje probleme političkog predstavlanja Bošnjaka u Makedoniji i još će u procesu obrazlaganja dati nacrt modela za zaštitne mehanizme od ponavljanja istih. Evo dva primjera:
1. Nedovoljnost proširenja dosadašnjih političkih inicijativa. Jedan od problema neuspješnog predstavljanja do sada je i nedovoljna pokrivenost Makedonije od strane dosadašnjih političkih inicijativa što je jedan od razloga neuspjeha, stoga je potrebno još na početku preko inicijativnog odbora ponuditi široku društvenu inkluziju.
2. Privatizacija ili uzurpacija od strane tijesnog kruga ljudi dosadašnjih političkih inicijativa. Ovo je jedan od najčešćih slučaja posrtaja političkih inicijativa još na početku, zato je potrebno da inicijativni odbor ponudi moguće mehanizme i rješenja kako bi to onemogućili. Ovdje se može ponuditi nešto nalik dejtonskom mehanizmu koji omogućuje međunarodnim predstavnicima u Bosni da svrgavaju predstavnike političkih stranaka ili neki drugi mehanizam ali koji neće biti protivrječan sa demokratskim legitimnim procesima ili procedurama. Drugi primjer bi bio „savjeti staraca, mudraca ili osnivača“ sastavljeni od ljudi koji, dali zbog profesije ili starosti sigurno neće imati svoje političke ambicije: Akademici, hodže, sudije ili profesori.

Ramadan Ramadani,Revija Sandžak, broj 184.

MAKETA KULE MOTRILJE I ENTUZIJAZAM PORODICE MAROVAC IZ NOVOG PAZARA

Rijetki su ljudi koji će pored svih dnevnih radnih obaveza iznaći vremena da se bave nekim meraklijskim zanimanjima, zanatima u kojima se uživa i iskazuje umjetnička nota. Naročito, rijetki su ljubitelji složenijih poduhvata kao što je ovaj. Za porodicu Marovac ni dnevne obaveze ni odsustvo kreativnosti ne predstavljaju problem. Pored prekrasne etno-bahče pokraj svoje porodične kuće u naselju Lug, pored malih arhitektonskih čuda mladog stvaraoca Admira Marovca našoj čaršiji vrlo poznatog i talentiranog mladog arhitekte, nalazi se još jedan zanimljiv i vrijedan projekat – maketa Kule Mortilje u srazmjeri 1:25. Ono što posebno nadahnjuje ovu priču to je ljubav prema kulturnoj baštini koju prema svome gradu decenijama osjeća i manifestira Izet Marovac.

Ekipa redakcije Revije Sandžak posjetila je mali muzej porodice Marovac i uvjerila se da je ovo zaista vrijedno i autentično umjetničko djelo u posljednjoj fazi izrade.
kula motrilja
“Ideja mog baba je bila da napravi realističnu maketu Kule. Pošto ja znam da je spreman na izazove, predložio sam mu da radimo totalnu rekonstrukciju građevine kroz maketu, da samim tim postane svojevrstan projekat i da dobije na vrijednosti. Materijali su svi prirodni. Kamen “pesčar” smo uzeli sa istih mjesta kao što su i oni. Zatim ga razbijamo i dovodimo do sitnih kamenčića adekvtne razmjere. Međuspratne konstrukcije radimo s drvenim gredama koje također režemo u razmjeri. Zatim po gredama kujemo patos. Crteži po kojima radimo totalno su merodavni zato što sam lično mjerio na licu mjesta svaki detalj. Dakle, kompletna materijalizacija je potpuno ista. Umanjen kamen iste vrste, ćeramida namenski oblikovana i pečena u razmjeri. Međuspratne tavanice od drveta sa kompletnom konstrukcijom. Mušerebije (izbačeni dijelovi na vrhu) na vrhu smo takodjer radili autentičnim materijalima, cigla i drvo kao konzolni nosač. One će također biti od istog materijala i oblika. Krovnu konstrukciju sa svim nosećim elementima skoro smo završili. Ćeramide modelovali i pekli, a sad ih postavljamo. Jedino se razlikuje vezivni agregat u odnosu na nekadašnji. Koristimo lijepak za pločice i super efekat daje. Razlog je granulacija, zato što je potrebno i granulaciju umanjiti.

Cilj ovog projekta je jačanje svijesti o spomenicima kulture. Došli smo do kulturološke i ekonomske tačke gdje čovjeku jedino preostaje da pravi svijet u srazmeri 1:25. Cilj nam je da kroz minijaturu podignemo svijest o graditeljskom nasljeđu. Kula je samo početni projekat, biće ih inšallah još dosta. Pored svega hoćemo i da pošaljemo poruku da mi znamo šta su spomenici kulture i da smo kadri da se brinemo o njima i da ih obnavljamo.“ – ističe Admir Marovac

“Kula je nastala iz želje za podizanjem graditeljskog naslijeđa. Dodatna prednost je što se sa vrlo malo sredstava mogu sagraditi objekti koji su u relanom svojim srazmjerama veoma skupi. Tokom realizacije dolazili smo u iskušenje da li da neke stvari mimoiđemo zbog nekih elemenata koji nisu vidljivi, konkretno kada govorimo o unutrašnjoj arhitekturi Kule, ali je nadvladao stav da se treba totalno mjerodavno rekonstruirati i u ovim uvjetima. Kula je spontano nastala, jer smo prepoznali mogućnosti koje nam nisu bile poznate do tada, ali smo ih uspjeli savladati tako da Kula poprima svoj autentični karakter, kako iznutra, tako i spolja.“ – ističe Izet Marovac

Autor projekta: Izet Marovac

Tehnička podrška: Admir Marovac

Ostaje nam da sačekamo da se i posljednja ćeramid(ic)a ugradi na krovu naše manje i mlađe Kule Motrilje, koju nam ovaj put daruju naši vrijedni sugrađani i čuvaoci naše tradicije, Izet i Admir Marovac.

(Priredio: Dženis Šaćirović), Revija Sandžak 184.

Slovo zahvalnosti hećimu dr. Suadu Ćatoviću

Sve što bih kao čovjek napisao i rekao, bilo bi malo, ono što osjećam da izrazim u ovom trenutku u izjavi zahvalnosti, prema uvaženom hećimu dr. Suadu Ćatoviću, medicinskom djelatniku, Opće bolnice u Novom Pazaru.
Naime, 14. novembra 2015. Godine, imao sam zdravstvenu krizu. Hitno sam prebačen na Konoralno odjeljenje Opće bolnice u Novom Pazaru, gdje mi je posebno ukazao pažnju dr. Suad Ćatović sa svojim suradnicima i osobljem. Poslije Svevišnjeg Gospodara Svjetova Allaha, dž.š., mogu da se zahvalim upravo dr. Suadu Ćatoviću što sam sotao danas u životu.
Po uputu, dr Ćatovića, nakon nekoliko dana liječenja u Novom Pazaru, prebačen sam na Klinički centar na Drugoj Vaskularnoj bolnici u Beogradu, gdje sam bio primiran od strane dr. Živaljevića, zatim dr. Nataše i dr. Ivane (izvinjavam se što nisam upisao njihova potpuna imena i prezimena), koje su poznavale svog kolegu i školskog druga dr. Ćatovića.
Nakon ukazane pomoći, tako poznati dr. Živaljević, vršeći uvid u moju Otpusnu listu dr. Ćatovića iz Novog Pazara, rekao je “ovo što Vam je napisao dr. Ćatović isto bi uradili u Ljubljani, Ženevi, Londonu, Moskvi, Njujorku, Hjustonu i drugim centrima…”, a dr. Ivana i dr. Nataša, su se tako lijepo izrazile, da bi vrlo rado posjetile kolegu i Novi Pazar i drago im je što je tako profesionalno napredovao.
Upravo se sada dobro osjećam, i koristim priliku da se uz naprijed spomenute doktore, posebno zahvalim dr. Milanu Dobriću iz Beograda, koji je ugradio na mojim arterijama tri stanza, koji mi pomažu da normalno funkcioniram i da se krećem među svojom porodicom i prijateljima.
Hoću da vjerujem, da treba poštivati medicinu i sve kvalitetne profesionalce iz ove oblasti, kako bi ljudi mogli da sačuvaju svoje zdravlje, kao i da budu umjereni u svemu, a posebno u jelu i piću, što je posebno podvukao dr. Milan Dobrić.
Hvala na ustupljenom prostoru.
S lijepim pozdravima i poštivanjem.

Šahman H. Muminović, Revija Sandžak 184.

U MRAKU SE SVJETLO ISTIČE JAČE

Ima skoro dvije decenije kako su se u Sandžaku počela dešavati politička previranja unutar samog bošnjačkog korpusa. Prije početka razdvajanja današnjih bošnjačkih ideoloških struja. Bošnjaci Sandžaka smatrali su da imaju istaknute predstavnike koji će zastupati interese svog naroda u oblastima u kojima su im dodijeljeni emaneti. Narod se polahko budio iz mrtvila, ponajviše zahvaljujući buđenju vjerskih predstavnika koji su sve više koristili minber za njegovo vjersko i nacionalno osvješćivanje.
Oni su znali, po propisima vjere islama, da vjernik ne smije biti pasivni član zajednice, nezainteresiran za opće stanje ummeta i cijelog društva, već da mora dati sve od sebe kako bi se to stanje promijenilo na bolje. Po hadisu: „Ko se ne brine za opće stanje muslimana, taj i ne spada u muslimane.“ Ove islamske formule najbolje je shvatio mlađahni muftija Muamer Zukorlić koji je činio sve da utaba staze napretka pripadnicima ummeta, počevši od polja obrazovanja u skladu sa islamskim imperativom ”ikre”, pa dalje na ostalim poljima. I rezultati su se redali: podizanje muške medrese, ženske medrese, Islamskog fakulteta, Internacionalnog univerziteta, otvaranje škola Kur'ana, džamija, narodnih kuhinja, dječijih obdaništa, radija, televizije i svih drugih projekata i institucija, do Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti. Narod je cijenio njegova zalaganja i Zukorlić je polahko postajao simbolom istinskog borca za slobodu i dostojanstvo Bošnjaka.
Godine su prolazile, a Sandžak koji spaja nekoliko država, postajao je sve važnija geo-strateška oblast u regionu. Za to vrijeme režimi Srbije i Crne Gore tabali su staze sa pojedinim bošnjačkim predstavnicima i emotivno ih sve više udaljavali od njihovog naroda. SDP stranka nikada nije imala slobodarsku ideju, već je koristila moć da straši narod, obećavala bolje sutra i za svo vrijeme djelovanja nije se uspjela izboriti niti za ostvarenje minimuma bošnjačkih interesa. Zato je svaka državna vlast njenog predsjednika držala na funkciji, čime je vremenom izgubio povjerenje kod svih patriotski orjentiranih Bošnjaka.
Sa drugim bošnjačkim predstavnikom razočarani bošnjački narod nikada nije bio načisto na čemu je. Posljedice udara na Islamsku zajednicu 2007. godine se, kako vidimo, i danas osjećaju. Južni dio Sandžaka koji je cijepanjem dat Crnoj Gori, s druge strane iznjedrio je, na žalost, dva druga pasivna Bošnjaka koji su se pridružili, oformljenoj stranačko-sluginskoj većini, obrazlažući da je ono što rade za bošnjački narod adekvatno teškim vremenima u kojima se živi i da se bolje ne može. Međutim, danas i tamo postoje Zukorlićevi sljedbenici, jaka sandžačka snaga koja smatra da život Bošnjaka u južnom Sandžaku (Crnoj Gori), ne treba da bude crn i zdušno se bori za dostojanstven život svojih sunarodnika.
Nezaposlenih u Sandžaku je po nekim procjenama 74 % i ima ih mnogo koji su bolju budućnost pokušali pronaći van rodnog kraja. Narod je uvijek patio, kad je krupne emanete nedostojnima povjeravao, a islam je vjera koja zabranjuje vjernicima da važan emanet predaju onome ko ga nije dostojan nositi. U Kur'anu se kaže: „Allah vam naređuje da odgovorne funkcije povjeravate onima koji su ih dostojni.“ (En-Nisa, 58)
I ko je bolje, od muftije Muamera Zukorlića, razumio ove Kur'anske ajete kada je u centru sandžačke duše bio primoran da se uz sve što je radio i gradio, istovremeno bori sa svim pomenutim oponentima koji su se, umjesto za Allahovo uže, uvijek držali režimskog skuta. Allah Uzvišeni kaže: „Onaj ko se bude za dobro zalagao bit će i njemu udio u nagradi, a onaj ko se bude za zlo zauzimao bit će i njemu udio u kazni.” (En-Nisa, 85). A po hadisu: ,,Ako ljudi čine dobro vi im se pridružite, a ako griješe vi ih ostavite, nemojte biti saučesnici.“ (Tirmizi) Muftija Zukorlić nije htio biti saučesnik pomenutim bošnjačkim predstavnicima u dizanju ruku od interesa sopstvenog naroda, pa su on i njegovi sljedbenici, časni članovi Islamske zajednice i najjače patriote, postalni stalna meta njihovog okruženja. I u Bosni su pasivni bošnjački akademici, za svo ovo vrijeme, čamili u ANUBiH-u i zatvarali oči pred problemima svoga naroda. Narod je tavorio i patio zbog njihove nezainteresiranosti i sebičnosti, a oni, onako uljuškani u svojim foteljama, nisu bili kadri odbraniti niti jednu napadnutu bošnjačku svetinju.
Radi svega kazanog, neprikosnoveni bošnjački lider Muamer Zukorlić danas zasigurno personoficira snagu, pravdu, istinu, borca za slobodu i autentičan je predstavnik najsvjesnijeg dijela bošnjačkog korpusa. On zna da “koji vjernik preuzme upravu nad narodom, pa ne uloži maksimalne napore za dobro svog naroda i ne bude iskreni prijatelj naroda, neće ući sa narodom u Džennet!“ (hadis) Zato se trudi nadljudskim naporima i smatra da nema pravo dići ruke od svoga naroda, bez obzira koliko taj narod zahvalan ili nezahvalan bio, te svoje sljedbenike uči tim principima, a odani sljedbenici znaju da se ‘svjetlo bolje ističe, kad je naokolo više mraka’.
I poslije svega što je doživio i preživio od pomenutih sunarodnika, Muamer Zukorlić se izdiže iznad toga i, kao što šira javnost zna, nudi ruku pomirenja i svoju sposobnost kako bi pomogao da se udruženim snagama nastavi raditi za dobrobit bošnjačkog naroda. Bez obzira što je godinama bio žrtva hipokrizne propagande više aktera, on slijedi vjerski postulat da je kod Allaha, dž.š., bolji onaj ko prvi ruku pruži. Ostaje još da vidimo je li se promijenio karakter prirode ličnosti onih kojima je ruka, nakon svega, ostala pružena.

Mersada Nuruddina Agović, Revija Sandžak 184,

Sandžak u medijskoj izolaciji

U susret prijevremenim izborima u R. Srbiji

Malom broju građana R. Srbije je poznato, zbog čega su raspisani ovi prijevremeni izbori za 24. april t.g. Upućeniji u strukturu i dinamiku balkanskog društva smatraju, da su moćnici raspisali izbore, da bi se obračunali sa vojvođanskom političkom elitom, a drugi su mišljenja, da je to prilika da još jednom produže vlast! Očigledno, to neće ići baš tako lahko, kako su to mislili velikodostojnici, ni u jednom ni u drugom slučaju. Bez obzira što je velika medijska presija nad opozicijom i što se Sandžak permanento puno stoljeće nalazi u izolaciji. Pojavom novog političkog subjekta iz Sandžaka, Muamera Zukorlića na političkoj sceni Srbije, daje nadu, vjerujemo, da će podstaknuti sve građane, koji su ranije bili apstinenti, da masovnije izađu na izbore i podrže demokratske snage, kako bi političke promjene došle do izražaja.

Izbori: Izazovi za dekolonizaciju Sandžaka

Bez sumnje, sada Srbijom vladaju lažni Europljani. Na sceni su došli poznati desničari koji se čas udvaraju Moskvi, a čas Briselu i Vašingtonu. Konkretno, ovi izbori za Sandžak mnogo znače, kako bi građani ove euro-regije (koja je podijeljena vještačkim zidovima i žestokim punktovima između Srbije i Crne Gore), da konačno pogledaju gdje su i kako da izađu iz vjekovnog kolonijalizma. Da podsjetimo, starije, a upoznamo mlađe čitatelje, kolonijalizacija Sandžaka je započela sredinom 1912. godine, a ista i dan danas traje, bez obzira što je tijekom Drugog svjetskog rata funkcionirala svojevrsna “partizanska” autonomija Sandžaka. U tom kontekstu, prilika je da se demokratski i pravno na regularan način građanima Sandžaka ispravi nametnuta nepravda. Međutim, u režimima Srbije i Grne Gore to je veoma teško, koji su rehabilitirali ratnog zločinca Dražu Mihajlovića, a u toku je proces rehabilitacije fašističkog predsjednika Vlade M. Nedića (gdje u toku suđenja pred Palatom pravde u Beogradu, dok pišem ove redove, dvije suprotstavljene strane fašiste i humaniste razdvajaju jake policijske snage), pod čijom komandom je stradalo više od sto hiljada Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu, gdje izjave svjedoka genocida (kao i prijethodnom slučaju, prilikom rehabilitacije D. Mihajlovića, za dirigovani Sud ne znači ništa) što je apsurd nad apsurdima! Aktuelno pravosuđe u Beogradu sprovidi narudžbinu i odluke konzervativne desnice, kojima vlast direktno vrijeđa žrtve antifašizma, posebno bošnjačko-muslimansku populaciju. Izlazak iz kolonilizacije građani Sandžaka mogu samo da očekuju svojim glasovima koji bi doprinijeli pobjedi demokratskih snaga, koji priznaju slobodu i demokraciju i čije djelovanje ide u pravcu kritičkog prevladavanja autoritarnog režima kakav je na djelu u Srbiji i Crnoj Gori.

Pitanje slobode medija
Otvaramo pitanje, da li su svi uvjeti ispunjeni u vezi organiziranja fer i slobodnih izbora u Srbiji? Smatram da nisu. Evo konkretnog odgovora:
Imajući u vidu, da je sloboda medija neupitna, a stanje kakvo je u Srbiji i Crnoj Gori prema Bošnjacima u regiji Sandžaku, možemo sa sigurnošću svjedočiti, da oni žive kao u zatovru. Jer, od strane službenog Beograda i Podgorice, kako izvještavaju prorežimski mediji ove dvije republike, gdje se ne poštuju nikakve vrijednosti i gdje je čitav jedan narod (Bošnjaci) u potpunosti nezaštićen. Mediji iz Sandžaka prema Beogradu i Podgorici izvještavaju zlonamjerno i najviše potresaju javno mnjenje izmišljenim skandalima i raznim nesretnim slučajevima. Druge vrijednosi ih ne zanimaju. Zločini nad Bošnjacima u Pljevljima, Bukovici, Sjeverinu i Štrpcima su marginalno procesuirani i osuđena je samo jedna osoba, a nastradalo je tijekom agresije nad Bosnom i Hercegovinom, a stradalo je oko sto ljudi, a većina od njih nije pronađena, niti dostojanstveno ljudski ukopana, što je velika rana i mora za porodice stradalih. Na taj način, i mediji Srbije i Crne Gore ugrožavaju slobodu medija u Sandžaku i zapaženo doprinose izazivanju i širenju mržnje među narodima, a javni tužioci i policija šute kao zaliveni.
Mediji u Bosni i Hercegovini sa nedovoljno kapaciteta se bave Sandžakom. S vremena na vrijeme, pojavi se neki prilog, ali najviše kao refleks iz druge ili treće ruke. To znači, da malo medija iz Sarajeva ima svoje dopisnike sa sandžačkog prostora.
S druge strane, malobrojna su glasila u Sandžaku koja tretiraju pitanja ljudskih prava i sloboda. Među malobrojnim primjerima nalazi se TV Sandžak, ali sa ograničenom frekvencijom, te vjerski list “Glas islama”, drugi povremeno izlaze zbog nedostatka finansija kao što je primjer sa Nezavisnom revijom “Sandžak”, koja je i dalje na udaru beogradskog i podgoričkog režima, zatim donedavno je postojala Regionalna televizija, kojoj se u novije vrijeme gubi svaki trag, ostali mediji koji postoje u sandžačkim gradovima su kratkog daha i nedovoljno razvijeni da mogu iznijeti fudnamentalne ideje ljudskog opstanka na vidjelo.

Odnosi Beograda, Podgorice i
Sarajeva prema Sandžaku

Ovim izborima, normalno je očekivati da se promjene relacije između centara moći Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine prema Sandžaku i građanima ove regije. S obzirom, da su do sada uglavnom centri moći birali podobne kadrove iz Sandžaka koji će službovati u Beogradu i zatvoriti sva čula i zaboraviti interese građana Sandžaka. Imajući u vidu novine u kadrovskoj strukturi izbornih grupa iz Sandžaka, vjerujem da će progovoriti glas naroda Sandžaka. Izabrani predstavnici/zastupnici. Vjerujem da će dobiti u javnom životu više prostora i da će svojim autoritetom i znanjem utjecati da Beograd i Podgorica korigiraju stavove prema Novom Pazaru i da napokon građani Sandžaka izađu iz izolacije i nepodnošljivog ekonomskog, političkog i kulturnog kolonijalizma.

Predsjednik Nikolić lobira na izborima
preko misije sa Putinom u Rusiji

Odmah nakon raspisivanja izbora, uspavani predsjednik R. Srbije se probudio i obreo u Moskvi, gdje je kod diktatora Putina i patrijarha Alekseja pošao po mišljenje, kako bi javnossti R. Srbije dao do znanja porukom, za koga trebaju da glasaju. Međutim, ni sama Rusija ne zna gdje je, a kamo li da misli na Srbiju ova “moćna” zemlja je okupirila Siriju a sada je prinuđena iz nama nepoznatih razloga da se povlači. Možda je Nikolić utjecao na Putinovu odluku o povlačenju. Predsjednik Nikolić, koji je zahvaljujući glasovima iz Sandžaka postao predsjednik Srbije, ničim nije pokazao interesovanje za razvoj ove zapostavljene regije.
Interesantno, štaviše, aktualni predsjednik nije pokazao nikakvo ljudsko i predsjedničko interesiranje za Sandžak. Tim činom nisu samo pogođeni Bošnjaci, već i građanki srpske nacionalnosti, koji takav ponižavajući tretman nisu ničim zaslužili.
Na ovaj način, nastavlja se tradicija, da srpski političari uoči izbora stalno putuju u Moskvu, kako bi minirali stavove opozicije, koja je prozapadno orijentirana.

Zukorlić novo lice na političkoj sceni Srbije

Dinamika ovih izbora se zahuktava. Iznenađenje za mnoge jeste kandidatura dojučerašnjeg vjerskog lidera muftije Muamera Zukorlića, koji je dobio suglasnost IZ u Srbiji da predvodi listu BDZS – Bošnjačke demokratske zajednice Sandžaka. Dugo su građani Sandžaka očekivali muftijin zaokret. „Odlučio sam da se uključim u politiku, jer se tamo donose odluke o našim sudbinama i institucijama koje sam osnivao i podizao, o mom narodu i drugim građanima, odnosno o svim građanima“ – istako je između ostalog M. Zukorlić precizirajući svoju novu poziciju.
Na ovaj način, velikodušno Muamer Zukorlić, kao kritički intelektualac, izlazi na demokratsku crtu ovih prijevremenih izbora, čime su po svojoj prilici počastvovani, kako pristalice BDZS-a, prijatelji, kao i oponenti Sandžaka. Najvažnije je, da će biti mnogo posla za urednike, kako elektronskih tako i tiskanih medija, posebno u pogledu kako da sugeriraju postavljanje pitanja svojim suradnicima. Zacijelo, vjerujemo da Zukorlić se ne ponavlja i da odgovara na sva pitanja, bez obzira iz kojeg tabora i kabina dolazila. Gledatelji i čitatelji medija, su se uvjerili, da on ima besjedničke kvalitete i izgrađenu političko-etičku poziciju, te brze, duhovite i relevantne odgovore. Njegovim političkim angažmanom neće dobiti samo regija Sandžak, već i tiha Vojvodina, uspavana Šumadija i zaboravljena vranjska oblast, te da konačno odgovore službenom Beogradu, zašto su poniženi i marginalizirani, te ih vajni i istrošeni političari posjećuju samo u oči izbora. Da nije bilo ovih nesreća od Boga poplava, ne bi se ni pomakli beogradski velikodostojnici, već bi iz svojih ofisa dirigovali po Srbiji. Ovako moraju gaziti po poplavljenom blatu.
Jasno, treba pratiti javne događaje, gdje god se odvijali. Treba ličnim primjerom tolerantno podržati pokliče za pomirenje i uspostavljanje jedinstva u Sandžaku. U tom kontekstu, svi subjekti treba da se potrude da daju od sebe što mogu, da bi očekivali normalnu interakciju nakon izbora. Intelektualci, zapamtite, budite intelektulualci, napravite iskorak, ne nasjedajte na prijetnje i intrige, koje dolaze iz režimskih kabina. Budite uz svoj narod, koji toliko dugo čeka svoju slobodu. Ako narod iz kojeg ste potekli nije slobodan i vi ste neslobodni.

Završno slovo

Sagledavajući ukupan razvoj situacije na terenu u svim centrima i regijama R. Srbije, mišljenja smo, da će aktuelni režim preko javne i tajne policije pokušati da obesmisli i uguši svaki demokratski iskorak, koji bi vodio promjenama, kako bi zadržali status quo, sa naglaskom da je sve unaprijed riješeno. Zato na građanima je, da se ne ogluše, da budu tolerantni i dostojanstveni i što masovnije izađu na izbore, kako bi odlučivali o statusu svog naroda. Građani Sandžaka trebaju sebe da pitaju i javno odgovore – da poštuju Beograd i Podgoricu, onoliko koliko ti centri moći poštuju njih. U ovom slučaju, potrebno je da prihvate poklič mladih intelektualaca Sandžaka, na čelu sa vrlim Harisom Ibrahimovićem i njegovim drugovima, koji idu sa geslom svi za Sandžak. Samo pod tim uvjetima, moglo bi se zaustaviti masovno iseljavanje mladih u zapadne europske zemlje, i otvoriti mogućnost zapošljavanja stručnih kadrova sa masovnih biroa za nezaposlene, kao što su to zavodi za zapošljavanje gradova u Sandžaku.
Najzad, sve su prognoze učenih i umnih ljudi da će se razvedriti nebo nad Sandžakam i da će se dugo, čekano sandžačko pitanje internacionalizirati, ne samo u svijetu, posebno kod emigracije, kao što je bilo do sada, već i na prostoru samog Sandžaka, tj. pod nebom Srbije i Crne Gore, kako bi se mogli nastaviti započeti dijalozi iz 1992. godine između Novog Pazara, Beograda i Podgorice. Vjerujemo da će se na ovim izborima svi punoljetni moralni građani pitati šta dalje i kako dalje živjeti, kako bi rezultat izbora zaustavio masovna iseljavanja iz Snadžaka.

Budimo realni i manimo se iluzija i beogradskih obećanja. Bujrum građani na glasačka mjesta. Hamletovsko pitanje „biti il’ ne biti“, je pred svima nama. Ne oklijevajte, kako bi se izrazio jedan orijentalni mislilac, kad vas sudbina zove.

Prof. dr. Šefket KRCIĆ, Revija Sandžak 184.

Dokle više da šutimo

Skoro da ne prođe godina a da se ne raspišu neki izbori, parlamentarni, lokalni, predsjednički, izbori za savjete nacionalnih manjina. Ni ova godina nije izuzetak pa su izbori već raspisani za april.U civiliziranom, pravno i ekonomski reguliranom i uređenom društvu, izbori su za većinu građana manje bitna stvar u životu jer im od izbora i odabranih funkcionera uglavnom ne zavisi kvalitet života zato što je njma već odavno sistem uređen, posao obezbijeđen, bezbjednost i ekologija su na visokom nivou a infrastruktura sređena. Zbog svega ovoga oni koji su bili u prilici da pogledaju izlaznost na izborima u nekoj civiliziranoj zemlji vidjeli su da je procjenat izlaznosti uglavnom mali, jer su glasači slabo zainteresirani za glasanje, pa skoro da nema razlike između kandidata, a u uređenom društvu kandidati nemaju ništa revolucionarno ponuditi glasaču.,Kod nas je odavno postalo sve suprotno civilizaciji i uređenosti pa su izbori kod nas pitanje osnovnih pravila za kvalitet života. Pitanje posla, bezbjednosti, ekologije, obrazovanja, infrastrukture i uopće preživljavanja, a sve je ovo na žalost dospjelo u ruke politike i političara koji o svemu ovome odlučuju i oni su ti koji u naše ime odlučuju o svim pomenutim stvarima. Pošto su političari postali glavne face, umjesto da to budu naučnici, sportisti, humanisti, doktori, zanatlije, umjetnici, onda je bavljenje politikom postao glavni biznis i preokupacija mnogih koji svim sredstvima posežu da osvoje vlast, a kada je osvoje ne ispuštaju je ni pod koju cijenu.To nam govori da je politika za većinu izuzetno unosna i isplativa stvar.Ta pojava nije mimoišla ni Sandžak a sa sigurnošću tvrdim da je politička opsesija ovdje na ovim prostorima najizraženija, tako da političari i njihove partije koje obnašaju vlast u gradovima Sandžaka svim sredstvima brane svoje pozicije, a mehanizmi čuvanja vlasti su im dostupni i oni ih iskorišćavaju na sve moguće načine. Tolika želja za pobjedom i daljim opstankom na vlasti su dokaz da većina njih ima i ličnu korist od vlasti čim posežu svim sredstvima ubjeđivanja glasača. Pokušaću da se osvrnem na Novi Pazar glavni, najveći i po mnogome najznačajniji grad u Sandžaku, bez namjere da potcijenim ili zanemarim ostale gradove u Sandžaku.To je grad u kojem sam rođen, živim, radim i nemam namjeru da ga napuštam, a želja mi je da i moji potomci ostanu u ovom gradu. Pošto volim svoj grad onda i primjećujem šta je dobro, a šta je lose, tako da me niko ne može ubjeđivati u nešto drugačije, i vrijeđati moju inteligenciju i razum pričanjem bajki. Pošto sam bio u prilici da posjetim druge gradove i države, onda itekako znam da napravim paralelu šta je dobro a šta loše, šta je kvalitet a šta nekvalitet. Predizborna euforija se zahuktava, oni koji su na vlasti govore kako su za vrijeme svoje vladavine uradili sve najbolje i obećavaju da samo oni mogu najbolje rukovoditi gradom. Pošto nas vlast bombarduje reklamom da živimo u “Evropskom” Novom Pazaru, ja bih volio da me osim u geografskom smislu, u ostalo ubjede po čemu smo mi to “Evropski”. Da uporedimo Novi Pazar sa ostalim gradovima u Srbiji, ili slučajno ako to smiju da se uporedimo sa Zapadnom Evropom. Volio bih da me ubjede da li ispunjavamo evropske standarde ekonomije, ekologije, infrastrukture, bezbjednosti, saobraćaja, higijene, obrazovanja, redovnog i kvalitetnog snabdijevanja vodom i strujom, zatim uređenosti ulica, trotoara, rijeka. Opocizija naravno kritikuje vlast i obećava da će baš oni biti ti koji će učiniti život boljim. Birači uglavnom sa strane merkaju, odmjeravaju ko je jači da bi se priklonili u zadnjem času onom za koga procijene da je najjači, neki gunđaju, govore kako ih izbori ne zanimaju i kako su svi isti, neki su već sada odabrali za koga će glasati.Tradicionalno upošljenici u lokalnim i državnim organima glasaju za partije na vlasti, privatnici kao i njihovi radnici glasaju uglavnom prema nekom svojem interesu, dok nezapošljeni su često i najpasivniji kada su izbori u pitanju jer su mnogi od njih bili iznevjereni, obmanuti pa su zato takvi uglavnom nezainteresovani za glasanje. Ako uzmemo u obzir one koji su se opredjelili za koga će glasati i one koji ne izlaze na glasanje, sa sigurnošću tvrdim da su nezainteresovani u velikoj većini u odnosu na bilo koju drugu opciju.U daljem nastavku teksta obratio bih se nezainteresiranim, koji smatraju da njihov glas neće promijeniti kvalitet njihovog života. E pa gospodo nezainteresirani, onaj ko će biti na vlasti je najodgovorniji, upravo za vaš kavalitet života. Ekonomska kriza je očigledna i za nju čovjek djelimično može preuzeti sopstvenu odgovornost i krivicu, dok kriza savjesti, morala, karaktera je u apsolutnoj čovjekovoj nadlježnosti. Apsolutna krivica je na pojedincu. Zapravo ta vrsta krize je zahvatila naše društvo, pa ljudi okreću glavu na zlo, nepravdu, nekvalitet. Mnoge takva pojava ne dotiče jer zašto bi njih interesirao problem komšije, sugrađanina kada je takvima bitno samo da je njima dobro. Mali je broj onih koji će reagirati i otkloniti ili barem pokušati da otklone problem i nepravdu, malo je onih koji će govoriti o nepravdi i ukazivati na nju, a na žalost ima onih koji nemaju ni najniži stepen ljudskosti, pa ne preziru u svojoj duši ni zlo. Ljudi se ne boje Boga već ljudi i to onih ljudi koji imaju neku vlast, a na toj vlasti su ih opet doveli ti isti ljudi koji se boje i plaše vlastodržaca. Neumijem ni sebi da odgovorim čemu ovolika poniznost ljudi koji se zahvaljuju asfaltu, banderi, radnom mjestu, uličnom osvjetljenju. Zahvaljuju se onima koji su plaćeni da to urade a sve što urade opet je to od mojih i vaših para. Putna infrastruktura se izvodi od naših para koje ostavimo kupujući gorivo, registrujući auto, plaćajući struju i ostale komunalije, zatim razne vrste taksi i poreza koje plaćamo. Dakle, ja i ti dragi moj ponizni brate im dajemo unaprijed pare da nam sve to urade što drugi gradovi dobiše prije nekoliko decenija i čemu toliko zahvaljivanje. Jedan dio sredstava koje koriste za izvođenje radova su od kredita koje ćemo opet ja i ti plaćati a ima i sredstava koje su dobili od donacija ili sadake. Ovdje je nivo obrazovanja pao na najniže grane, zato što je sve izvještačeno, pa se partijska pripadnost vladajućoj stranci uzima u obzir za zapošljenje i za ostanak na poslu, a kada nestručna lica rade nekvaliet je neupitan.
Vratimo se unazad dvadesetak godina gdje želim podsjetiti da je gradska robna pijaca ovaj grad spasila od gladi. Na njoj su robu prodavali svi trgovci koji su robu donoslili iz inostranstva kao i lokalni proizvođači odeće i obuće, sve je tako počelo a od toga su imali koristi svi, i oni koji su direktno prodavali kao i svi ostali, jer bi novac ostajao u našem gradu. E možda si baš ti novac zarađivao na toj pijaci, da baš ti koji ovo čitaš si za jedan pijačni dan zaradio kao sada za nekoliko mjeseci. E toga više nema jer dok si ti trgovao niko nije mislio da unaprijedi tvoje poslovanje i tvoj radni prostor a onaj ko rukovodi gradom za to je zaslužan, možda te zbunjujem pa se pitaš kako to da ti opština poboljša poslovanje i da proda tvoju robu, evo kako. Sjećaš li se desetina, stotina autobusa i auta koji su dolazili u Novi Pazar da trguju, e pa podsjetit ću te da ta vozila nisu imala gdje da se parkiraju nego bi redovno bilo zakrčenje saobraćaja a za njihovo uredno parkiranje nije imao ko da misli. Kada bi ti kupci došli do pijace zatekli bi neuređen prodajni prostor, nepokriven, pa bi kupci i prodavci bili izloženi kiši, suncu, hladnoći a na tlu si imao ili blato ili prašinu. Kada je kupac i prodavac zadovoljan, onda mu često ovo ne zapadne za oko, ali jedno se sigurno pamti, a to je da je taj kupac koji je ostavio novac u Novom Pazaru sa kupljenom robom bio zaustavljen na putu prema Srbiji, čime je maltretiran a roba mu često oduzimana. E dragi moj brate, nije imao ko da stane u zaštitu tvojem poslu pa ti se kupci iz Srbije okrenuše drugim mjestima a pijaca umire li umire. Veliki broj ljudi se tada zaposlio kod proizvođača odeće, obuće, namještaja,z atim u firmama koje se bave prevozom a svi oni svoje proizvode i usluge počeše nekako da plasiraju na tržištima u okruženju. Sve je to lijepo išlo, vlasnici zabogadiše a radnici su od plate pravili kuće, kupovali automobile. Posljednjih godina i ta privredna grana umire, gazde su uložili ogroman novac u objekte, mašine, vozila i ostali bez gotovine misleći da će posao uvijek cvjetati. Počeše da se gase jedna po jedna fabrika pa i tvoja, da baš tvoja koji ovo čitaš a još uvijek si nezainteresiran. Možda si bio prevaren pa ti se sve smučilo, ali nadu položi u to da ti može pomoći neko ko misli na tebe, da bi obnovio tvoj posao ako do sada za tebe niko nije mislio, a trebao je. Evo kako je trebao, kod nabavke sirovina i plasmana gotovih proizvoda poseban značaj ima putna infrastruktura koja ako je dobra i umrežena olakšaće transport i smanjiti trošak, na dvadesetak km. od grada je pruga a povezivanje sa njom bi u velikoj meri olakšalo i pojeftinilo transport roba. Na mnogim sajmovima preduzetništva gdje se sklapaju ugovori o poslovnoj saradnji općina nije učinila nikakvu sponu u povezivanju trgovaca a takve stvari mogu da pomognu kada bi znali i htjeli. Općina je morala, kroz razne programe i pomoć, nagraditi one firme koje su zapošljavale veliki broj radnika i unaprijediti njihov rad, da do tih fabrika uredi kompletnu infastrukturu, da fabrike imaju kvalitetnu struju a ne da im se kvare mašine zbog nekvalitetne struje, da se urede sistemi prećišćavanje otpadnih voda koje iz kamenjara izbacuju otpad u rijeke. Vlast je morala da pomogne uvoznicima kao i izvoznicima oko papirologije, i u edukaciji tih radnji, nelojalne i neozbiljne privrednike da sankcioniše, kako bi ozbiljni i odgovorni radili, da se ukaže potreba međusobne trgovine, a ne da nam dolaze iz drugih gradova i država razni avanturisti, sa namjerom izvlačenja novca odavde, da li je ovoliko prisustvo kineskih trgovaca normalna stvar, naravno da nije, a vlast je ta koja može i tu uvesti red. Obraćam se i tebi čovječe sa sela, koji si pasivan pa ni tebe ništa ne zanima. Nekada si od svoje proizvodnje voća, povrća, mesa, mlijeka, meda, kao i od prerađevina istih mogao da živiš, porodica ti je bila na okupu i nisi željkovao nikog iz porodice. Pogledaj danas njive ti neorane, voćnjaci zapušteni, stoku si smanjio na jedno ili dva grla, penziju nemaš a djeca ti se odseliše u inostranstvo. Da li si se za to borio kroz život, da tvoja muka i trud nemaju nikakvu korist, a da se sa djecom viđaš jednom do dva puta godišnje po desetak dana. Da si imao odgovornu vlast ona bi ti uredila puteve do sela, otvorila zadruge i otkupne stanice za otkup tvojih proizvoda pa bi cijela tvoja familija radila i bila na okupu. I ti si kriv za to što si pogrešno birao ili često nisi nikog birao jer si mislio da je tvoj glas beznačajan. Obraćam se i tebi majko koja šalješ dijete u školu i kažeš da i tebe ne zanima društvena aktivnost. Znaš li ti majko da ti dijete na putu do škole veći dio puta ide ulicom umjesto trotoarom, jer su totoari odavno postali parkirališta i mjesta za trgovinu, onaj ko je zadužen da uvede red u tom sistemu je nezainteresiran, jer on ne želi da se zamjera sa ljudima koji mu mogu biti potencijalni glasači. Na putu do škole, ili u povratku kući, često je mrak jer je ulična rasveta neispravna, neispravni su i semafori i neobilježeni pješački prijelazi, pa ti dijete rizikuje život dok prelazi ulicu.I kada sve te prepreke i barijere prođe i dođe do škole, e tu ga čeka nastavak opasnosti. Za vrijeme odmora, uglavnom djeca izađu da kupe neku užinu, e onda kreće novi problem, hrana koju naša djeca kupuju je uglavnom nekvalitetna, bajata i opasna po zdravlje. Ni tu nadlježni organi nisu poradili ništa da uvedu standard u proizvodnji i skladištenju hrane. Iza ćoška oko škole tvoje dijete je izloženo novoj opasnosti, tu ga vrbuju razni mangupi koji mu u početku nude cigare a sve se završava time da mu na kraju prodaju drogu. Ako i drogu preživi, e onda obrazovni sistem sigurno neće, to će ga dotući, jer ako ga obrazuje i uči neki novozapošljeni partijski miljenik, tu neće ništa naučiti, jer taj se nije zaposlio na osnovu znanja, već nekih drugih kriterijuma. Čak i oni odgovorni i pošteni predavači često pokleknu pred sistemom i postaju nemoćni, a obrazovni sistem je kod nas takav da se planski radi na otupljivanju i zaglupljivanju naše djece. Obraćam se i tebi koji imaš svijest o ekologiji i voliš čiste ulice i rijeke, pa zar ti da budeš nezainteresiran, kada je na svakom koraku dokaz prljavštine i neuređenja. Obraćam se i tebi koji imaš auto, a takvih nas je većina, pogledaj samo kakvim ulicama voziš auto, mnoge su neasfaltirane a one koje imaju asfalt su uglavnom oštećenje, jer podloga nije dobro urađena, a i tanko je asfaltirano. Ako se nekakao dokotrljaš do grada, e čikam te da nađeš parking, naravno da je to često nemoguća misija, jer vlasti rasprodaše svu imovinu pa sada i kada bi htjeli nemaju gdje da prave parkirališta. Zar te i to ne dotiče pa saginješ glavu i govoriš svi su isti neću da glasam. Obratiću se i tebi koji si zavolio sport i želiš da se ispravno razvijaš da zdravo živiš, kažeš da i tebe sve ovo ne zanima. Ako si nekakao svojim zalaganjem i trudom naučio da barataš loptom ne znam samo da li će ti to pomoći da budeš u prvom timu fudbalskog nam kluba, koji osim naziva ništa nema sa Novim Pazarom. Zar te ta i druge nepravde ne dotiču pa si i ti nezainteresiran. Obraćam se i vama koji se po raznim osnovama zaposliste u nekoj opštinskoj ili državnoj firmi, većina vas je odana partiji na vlasti, ma ko bio tada na vlast. Čemu tolika poniznost i strah među vama pa se toliko zahvaljujete vlastodršcima, zar da do kraja života budete pred nekim direktorom ponizni i uplašeni za aktivnosti van radnog vremena.
Ovo nije poziv da glasate određenu političku opciju već poziv da se otrgenete pasivnosti i nezainteresiranosti, a svakoj vlasti je namjera da te otupe i učine te nezainteresiranim za društvene događaje, jer njima ne odgovara da ti vidiš njihov nerad i nekvalitet. Često ističeš svi su isti, nemam za koga da glasam, e pa ako kažeš svi su isti onda komentariši one koji su bili i sada su na vlasti, dok za neku drugačiju ponudu ne znaš kakva je dok ne dođe na vlast, pa nju izuzmi iz komentara svi su isti. Neću ti reći da je neka opcija bolja od one druge ali ti mogu reći je drugačija, dakle postoji i nešto drugačije što neznamo kakvo je dok ne probamo. Ne možemo komentarisati na primjer ukus neke hrane dok je ne probamo, ako nam se dopadne opet ćemo je jesti u suprotnome mijenjamo jelovnik.

Nihad Kadrić, Revija Sandžak 184.

Kome pripadaju evropski masovni mediji

Tri elementa prave moći u svijetu su mass mediji, internacionalne banke i politika. Ipak samo jedan od njih te prati na svakom koraku, u sobi dok gledaš televizor, u autu dok se voziš, na mobilnom, na računaru, kioscima i svakom aspektu tvojeg života. Naravno to su mass mediji. Mediji su korijen moći koji se račva od jednog kraja svijeta do drugog. Od njih zavise cijene, jer kapitalizam se hrani reklamama, od njih zavisi politika, jer ko se vrti po novinama i emisijama taj i pobjeđuje. Sve što gledaš, čitaš, slušaš, pripada malom broju ljudi koji ne polažu račune nikom osim samom sebi. Sloboda medija je u većini slučajeva samo obična gomila dvije riječi. Zamislite, od koga zavisi proizvod jedne fabrike? Od šefa i direktora. Da li običan radnik ima uticaja na proizvod? Ne! Tako je i u novinama i televiziji, to što ćeš čitat i gledat zavisi samo od onog koji posjeduje medije i direkrtora odnosno urednika. Voditelji i novinari su većinom obični radnici, bez stvarne moći i uticaja. Iza evropskih medija se podmuklo kriju tri imena, to je popularna Bonier grupa u Stokholmu, Axel Springier izdavaštvo, nekoliko porodica i milijarder Haim Saban. Svi oni posjeduju neprikosnovenu vlast u evropskim medijima. Možete ih naći samo na vrhovima forbsovih lista po bogatstvu i moći.
Bonier grupa je porodično medijsko preduzeće sa sedištem u Stokholmu. Osnovana još 1837. godine. Težište ovog medijskog giganta su izdavaštvo knjiga i časopisa. Osim toga posjeduju većinske akcije mnogih televizijskih kanala kao tv4, Mtv media, i filmskih kuća kao što je Svensk Filmindustri. Posjeduju takođe 175 kompanija u 17 država. Bonier je najuticajnija medijska grupa u Švedskoj i Finskoj. Njihove novine i časopisi su, Bold Printing Group, Expressen, Dagens Industri, Dagens Nyheter. U Njemačkoj posjeduju izdavačku kuću Carlsen, Piper i arsEdition, Berlin Verlag i mnoge druge. Cijela imperija pripada akcionarskom društvu čiji je predsjednik od januara Jonnas Bonier. Porodica Bonier posjeduje gotovo sve skandinavske medije, i više od pola izdavačkih kuća u Njemačkoj. Bonier je jevrejska porodica iz Njemačke, koja se prvobitno prezivala Hirschel. Prezime mijenjaju kada se sele u Kopenhagen 1802. godine.
U Njemačkoj su svi mediji u posjedu svega tri porodice. Prva je porodica Springer, na čijem čelu je žena sa imenom Fride Springer. Njihovi su Bild, Bild am Sonntag, Bild der frau, Computer Bild, Welt, Welt am Sontag, akcije televizijskih programa, i n24 skoro cio kupljen. Kad smo već kod Springera najčitanija novina Srbije Blic pripada takođe ovoj porodici. Zanimljivo je i to da je direktor Axel Springer-ag, Mathias Dopfner član američkog jevrejskog kongresa. Druga najmoćnija je porodica Mohn, na čijem čelu je takođe žena Liz Mohn, njima pripada gigant Bertelsmann. Mnogi misle da je Angela Merkel najmoćnija žena Evrope, ali to nije istina, ovo su najmoćnije žene Evrope. Bertelsmann je Stern, Brigitte, veliki dio novine Spiegel, televizijski kanal rtl. I treća porodica je Burda. Hubert Burda Media njima pripada Focus, Bunte, Ard Buffet, Amica, Playboy, Elle i mnogi, mnogi drugi. Ostale televizijske programe većinom posjeduje izraelski milijarder Haim Saban. Haim Saban je interesantan, jer tragovi svih medija vode većinom ka njemu. To je čovjek koji je zajedno sa Rupertom Murdokom 2001. godine prodao Fox Family firmi Walt Disney za 5,3 milijardi dolara.
Mediji srednje i istočne Evrope su većinom u vlasništvu Ronalda Laudera, takođe Jevreja. Central European Media Enterprises je vodeća televizijska grupacija u istočnoj i srednjoj evropi. Ovom grupacijom vodi Ronald Lauder. U njoj spadaju svi poznatiji televizijsku programi Bugarske, Hrvatske, Rumunije, Slovenije, Češke i Slovačke.
Medijima vladaju Jevreji. Direktno ili indirektno. Napomenuo sam samo velike ribe, ima tu i mnogih sitnijih. Bavio sam se samo velikim imenima, jer većina ostalih su sestrinske firme. Uglavnom ovo su imena koja u bodljikavim žicama porobljavaju mozgove miliona ljudi.
Haris Ibrahimović, Revija Sandžak 184.

Mladi si žrtve socijalnih frustracija

Malo prođe pa nas sve zapljusne naslovna strana dnevne štampe u kojoj su mladi izgubili živote ili počinili krivična djela zvjerskih razmjera, što nas najprije ostavi bez teksta. Odmah nakon toga krećemo sa analizama, kako onim “birtijaškim”, tako onim koje se podudaraju sa analizama sociologa, psihologa i patologa. Svi se drže nekog svog mišljenja, kako laici, tako i stručnjaci, a ono nije baš uvijek okosnica, niti služi pri pomoći rješavanju ovih problema. Porodica je po funkciji ostala nepromjenjiva suština, ali čak i ona spada pod utjecaj generalnog stanja društva i sistema sveopćih vrijednosti u kojima egzistira. Prioritet utjecaja obrazovno-odgojnih institucija, te vjerskih i ideoloških instrumenata socijalno pozitivnog profiliranja pojedinca je također inertan kretanju koje diktiraju sustavi jednog sistema. Pitanja, šta to mlade vodi u smrt ili kriminal, kruži, obilazi sve adrese i djeluje po sistemu zatvorenog kruga, u kome se opći problem ne primjećuje i na njemu se zajednički ne radi, a to je – sistem. To je sistem koji mladog čovjeka profilira kroz prilike starijih koji su žrtve sistema.
Mladima su ogledalo stariji. Na “njima” ne vide pravdu ili nepravdu sistema, već uspjeh ili neuspjeh njih samih
Šta to utječe da mladi krenu “krivim putem”? Uzmimo primjer kako je vaspitanje porodice podređeno stanju sistema uopće.
Ispovjest jednog osamnaestogodišnjaka: „Kada se sjetim svog oca, sjetim ga se sa knjigom u ruci. Cijelog života je čitao, kuća nam je puna knjiga. On je diplomirani inženjer, bio je jedan od najboljih studenata. Nikada nije dobio posao u struci. Nikada nije ni shvatio zašto, jer su mnogi njegovi vršnjaci, a puno gori i studenti ali i ljudi od njega, prosperirali u životu. Godinama radi kao građevinski radnik i već je od tereta tog posla obolio. Nemamo nikada dovoljno novca. Znam da se on osjeća poniženo. I ja se osjećam. Ne želim takav život po svaku cijenu.“
Ispovijest drugog vršnjaka: “Imam sestru koja je završila studije medicine. Otac i majka su obični fizički radnici. Godinama su štedjeli da bi ona postala čovjek, kako kaže majka, kad već oni to nisu mogli biti – misleći na težak i oskudan život. Kako stvari stoje, ona je odličan student, ali kruže priče kako će posao morati da se kupi. Svi pričaju da je suma velika. Ne zna se ni kome ni šta, kažu tajna je, ali se mora ako se hoće doći do posla. Roditelji su potišteni. Godinama su odvajali od hljeba da bi svoju mezimicu ponosno dočekali sa dilplomim. Da bi bili ponosti i sretni. Ali šta sad? Znam da se moji roditelji osjećaju poniženo. I ja se osjećam. Ne želim takav život po svaku cijenu.”
Ispovijest trećeg vršnjaka: “U mojoj školi ima par momaka koji dolaze sa skupim automobilima. To su moji vršnjaci. Zna se da su njihovi očevi: kriminalci, korumpirani službenici ili ološ što bi rekao moj otac. Međutim, iako sam lijepo vaspitan, moram priznati da bih se rado sa njima mijenjao. Moj otac radi u istoj službi sa ocem jednog od tih momaka koji voze besne automobile. Ne razumijem.. Otac mi je govorio uvjek o poštenju, i znam da se osjeća poniženo. I ja se osjećam. Ne želim takav život po svaku cijenu.”
Ispovijest četvrtog vršnjaka: “Gledam svog brata kako se nervira svaki dan. Završio je studije u drugom gradu koje je umnogome crpilo naš ionako tanak kućni budžet. Prije neki dan mi kaže da su ga na konkursu za posao u jednoj intituciji prešla dva momka koja su i po svim spobobnostima daleko ispod njega. Za jednog skoro cijeli grad govori da je faktički kupio diplomu, ali da mu je otac iskeširao neki ogroman novac za posao. Ovaj drugi je, kako kaže, ušao preko neke političke stranke. Moj brat, kako stvari stoje, neće nikada dobiti posao, i počinje kao raditi kao konobar. Da, služiće onu dvojicu, koja će mu se sigurno smejati u lice dok ih bude usluživao. Ja znam da se on osjeća poniženo. I ja se osjećam. Ne želim takav život po svaku cijenu.”
Mlade kvari sistem
Ako navedene primjere gdje se mladi određuju prema: „Osjećam se poniženo..“ i „Ne želim takav život po svaku cijenu..” uzmemo u obzir da po tim smatraju neki krivi put kao model rješavanja socijalnih frustracija kojima su podređeni, onda nam je jasno da se u njihovim pričama o stanju kojem su svjedoci krije odgovor na uzroke tih frustracija.
U potrazi za egzistencijom i afirmacijom srljaju u propast
U procjenama srazmjera koje se ogledaju u ekonomskoj isplativosti obavljanja jedne profesije ili o mogućnostima nekog drugog puta koji donosi “više”, mladi se nalaze pred jednim izborom: nastaviti biti žrtva sistema ili pronaći put da mu se prilagode. Tako se u okruženju gdje je očigledan i dominantan običaj da nečasni i neobrazovani ljudi profitiraju u odnosu na časne i obrazovane ljude koji ne profitiraju od svog rada, mladi se počinju baviti svojom egzistencijom na način da pokušavaju “uspijeti”, ma koliko taj “uspjeh” bio moralno ili zakonski opravdan.
Jednake šanse svima i jak sistem šansi jednakih mogućnosti – kao generalna prevencija
Mladi žele jednake šanse. To je ono što ih na prvom stadijumu prije svakog razočarenja ili kretanja u propast drži kao osnovni interes. Jaka država u kojoj se dječak neće stidjeti svoga oca koji je kao diplomirani inženjer i intelektualac običan autsajder u odnosu na one stotinu puta gore od njega. Jaka motivacija dječaka koji se u školi ne susreće sa frustracijama gdje njegovi vršnjaci “bolje prolaze” jer su nečiji/e “kćeri i sinovi” pa zatim sve “ostalo”, poruka je sistema da ga ne želi prepustiti nametnutoj životinjskoj borbi za opstanak. Sistem pravde i razvoja, garant je spašavanja generacija mladih ljudi. U suprotnom, navedene socijalne frustracije biće uzrokom izbezumljenosti onog dijela omladine koja također ima pravo na normalan život u sistemu jednakih šansi i jednakih mogućnosti dostupnih svima.

Dženis Šaćirović, Revija Sandžak 184.

Kratko kroz povijest Duge Poljane

Duga Poljana pripada općini Sjenica i zauzima njen istočni dio. Dugopoljski kraj se nalazi na jugozapadnom dijelu Srbije, između dvije veće morfološke cjeline: visoravni Pešteri i planine Golije i Ninaje. Prema nadmorskoj visini koja iznosi 1169m, spada u visoke planinske prijedele Srbije. U geomorfološkom pogledu pripada Dinarskom pojasu i čini sastavni dio Sjeničke kotline. Pod imenom dugopljski kraj prvi ga spominje Ejup Mušović u studiji stanovništvo Duge Poljane. Na jugu se graniči sa novopazarskom općinom, na jugozapadu tutinskom, na sjeveru ivanjičkom i na zapadu teritoriji mjesnih zajednica Rasna i Stavlja. Duga Poljana kao centar nalazi se s obje strane glavnog puta Novi Pazar – Sjenica, pri čemu je od Novog Pazara udaljena 32km, a od Sjenice 21km.
Zbog brdsko-planinskog reljefa i slabe putne mreže, kraj je bio nepristupačan i tretirao se kao zabačeno područje. Međutim, u ranijoj prošlosti bio je povezan putevima lošeg kvaliteta koji su ga, ipak, povezivali sa bližim privrednim područjima. Na tom prostoru su se u srednjem vijeku ukrštali srednjovekovni karavanski putevi: bosansko – dubrovački, kojim su se kretali karavani ka Dubrovniku, Nišu, Solunu, Sarajevu i Carigradu. Posebno je bila poznata dugopoljska pijaca, za koju je, u vrijeme turskog vakta, i sam sultan znao. Naime, prepričava se kazivanje vezano za dugopoljsku pijacu, kada je sultan, jednog od svojih odanih ljudi, inače porijeklom iz Sandžaka, nakon što mu je ovaj vjerno služio, poslao u Dugu Poljanu, i zarad vjernog služenja, dao mu da naplaćuje tzv. duhuliju (ulaznicu) na ovoj pijaci.
U poslijeratnom periodu, asvaltiranjem magistralnog puta Novi Pazar – Duga Poljana – Sjenica, saobraćajno – geografski položaj Duge Poljane se znatno poboljšao. Njime je omogućena veza Sjenice, Nove Varoši i Priboja, sa Bosnom i Sarajevom na zapadu. Na jugoistoku preko Novog Pazara, put se uklapa u mrežu puteva koji vode ka Beogradu, Skoplju, i krakom Jadranske magistrale preko Rožaja, Berana i Podgorice, prema Jadranskom moru. Od puta Novi Pazar – Duga Poljana – Sjenica odvaja se jedan krak koji vodi preko Draževića, Kamešnice, Rasna, Karajukića Bunara i Ugla prema Crnoj Gori, a drugi krak prema Žabrenu.
Dugopoljski kraj nema dugih Rijeka i velikih jezera, ali zbog različitog geološkog sastava, raznovrsnosti morfoloških oblika a naročito razlomljenosti topografskih cjelina, u njemu se javljaju kratke rijeke sa izvorima u vidu vrela.
Dugopoljski, novopazarski i sjenički kraj, kad se tiče najstarije prošlosti praistorijskog perioda arheološki nisu dobro ispitani, niti je ranije u ovim krajevima bilo planskih istraživanja, Prve arheološke podatke o ovim krajevima daju engleski arheolog Evans Artur i austrijski istoričar – putopisac Feliks Kanic, koji su iznijeti bez dublje analize i iskopavanja. Od važnih historijskih lokaliteta, u Dugoj Poljani su se izdvajali: Prahistorijska gradina na Šarskom kršu, Antičko utvrđenje na Šarskom kršu, dva grčka groblja, turska groblja, kula Grčić Manojla, dvorac kralja Dragutina
Ostaci materijalne kulture i pisani dokumenti koji se odnose na ovaj kraj, te stari toponimi, svjedoče o bogatoj prošlosti Duge Poljane. Ovome u potpunosti odgovara mišljenje Ejupa Mušovića koji kaže: “Malo je malih mjesta poput Duge Poljane da imaju tako bogatu prošlost…” Toponim Duga Poljana je slavenskog porijekla, a prvobitno ime joj je bilo DLGOPOLJE (Dugo Polje). Krajem XIV vijeka u srpskohrvatskom jeziku izvršen je prijelaz zvučnog L u O, tako da je Dlgopolje prešlo u Dugopolje. Nema tačnih podataka kada je naselje Dugopolje prešlo u ime Duga Poljana, mada bi se moglo pretpostaviti da je to bilo u period kada je Srbija postala despotovina, negdje polovinom XV vijeka. Prvi pisani dokument u kojem se pominje Duga Poljana jeste povelja Uroša I koji je vladao 1243–1276. godine. ”Mnoge prijestonice behu u prijedele Rasa i kod rudnika na Kopaoniku. Spominje se Sjenica i Dlgopolje (Duga Poljana).”
U jednoj trgovačkoj povlastici zabilježeno je Dlgo Polje (Duga Poljana) u kome je kralj Milutin primio dubrovačke poklisare. Iz iznijetih podataka nameće se činjenica da su u Dugoj Poljani letovali ili zimovali osim Dragutina I Milutin I njihov otac Uroš I, majka Jelena Anžujska, a vjerovatno kasnije i Stefan Dečanski koji je potvrdio povelju o trgovini sa Dubrovčanima.
Što se tiče turskog perioda važno je spomenuti da još za vrijeme despotovine, turske straže su bile po isturenim utvđenjima, važnim vojno strategijski i oko važnog puta koji je vodio od Novog Pazara preko Duge Poljane i Sjenice za Bosnu. Sasvim je izvjesno da su Turci na Šarskom kršu i na kuli Grčić Manojla u Dugoj Poljani već tada u periodu dvovlašća (Turci-Brankovići) imali svoje posjede, jer su to bili važni objekti sa kojih se mogao kontrolisati krak dubrovačko-bosanskog puta. Sasvim je sigurno da su staroraški prijedeli zvanično bili pod turskom vlašću 1455. Godine. Odmah poslije osvajanja ovih krajeva u XV vijeku Turci su izvršili svoje prve popise. Popis kraišta Isa-bega iz 1455. godine obuhvatio je i dugopoljski kraj. Popis je izvršen po nalogu sultana Mehmeda II i pod rukovodstvom Alije sina Nami Jakubova i predate porti u vremenu od 5. do18. maja 1455. godine. U ovom popisu sredinom XV vijeka, dugopoljska sela su obuhvaćena kao hasovi (feudalni posjedi) Isa bega Ishakovića.

Šačić Šerif, Revija Sandžak 184.