USVOJENA IV SANDŽAČKA DEKLARACIJA

Na Sveopćem Saboru Islamske zajednice održanom 07.11.2016. godine u Novom Pazaru, na kome su učestvovali članovi Sabora i Mešihata, kao i rukovodioci ustanova, glavni imami, predsjednici medžlisa, muderisi, imami i vjeroučitelji Islamske zajednice; bošnjački narodni poslanici, članovi Bošnjačkog nacionalnog vijeća, bošnjački odbornici i drugi politički predstavnici; članovi Senata i Nastavno-naučnog vijeća Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru; predstavnici bošnjačkih nevladinih organizacija; predstavnici sandžačkih medijskih kuća, kao i brojni ugledni pojedinci, nakon razmatranja stanja kolektivnih i individualnih prava muslimana u Srbiji u svjetlu permanentne opstrukcije jedinstva Islamske zajednice i nedavnog ataka na Internacionalni univerzitet u Novom Pazaru, usvojena je ČETVRTA SANDŽAČKA DEKLARACIJA.
Sveopći Sabor, otvorio je učenjem dove Muftija Sandžački Hfz. Abrurrahman ef. Kujević.
Prisutnima su se zatim obratili:
– Predsjednik Mešihata islamske zajednice u Srbiji – Muftija prof. dr. Mevlud ef. Dudić
– Narodni poslanik u Skupštini Republike Srbije i predsjednik skupštinskog Odbora za obrazovanje, nauku, tehnološki razvoj i informatičko društvo – Muamer ef. Zukorlić.
– Predsjednik Matice Bošnjaka Sandžaka i univerzitetski profesor – prof. dr. Šefket Krcić
– Narodni poslanik u Skupštini Republike Srbije i univerzitetski profesor – dr. Jahja Fehratović
– Predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice (BKZ) i univerzitetski profesor – prof. dr. Admir Muratović
– Predsjednik Medžlisa u Beogradu Mešihata islamske zajednice u Srbiji i potpredsjednik Sabora Islamske zajednice u Srbiji – dr. Smajo Serhatlić
– Državni sekretar u Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture vlade Republike Srbije – Edin Zećirović
– Predsjednica Udruženja žena „Ana“ – Muradija Nokić
– Direktor Gazi Isa Begove medrese u Novom Pazaru – Rešad ef. Plojović
– Državni sekretar u Ministrastvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja vlade Republike Srbije – Zaim Redžepović
– Glavni imam Medžlisa u Beogradu Mešihata islamske zajednice u Srbiji – Kasim ef. Zlatić
– Rektor Univerziteta u Novom Pazaru – prof. dr. Suad Bećirović
– Generalni sekretar Mešihata islamske zajednice u Srbiji – Samir Škrijelj

Nakon izlaganja, pročitan je tekst Deklaracije koji je nakon čega je ista stavljena na glasanje i izglasana.
Važno je napomenuti da se pozivu na Sveopći Sabor islamske zajednice u Srbiji nisu odazvale druge institucije koje predstavljaju Bošnjake u Srbiji, iako se radilo u knjučnim i fundamentalnim pitanjima od interesa za Sandžak i Bošnjake.narodni polsanik muamer zukorlić

mešihat

mešihat 2
SADRŽAJ DEKLARACIJE
I
Oštro osuđujemo i potpuno odbacujemo tendencioznu i negativnu odluku Nacionalnog savjeta za visoko obrazovanje o akreditaciji Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru koja ima za cilj opstrukciju daljeg razvoja ovog univerziteta i ometanje školovanja mladih u Sandžaku. Atak na ovaj univerzitet znači udar na jedan od najvažnijih stubova mira i stabilnosti u ovom dijelu zemlje i regije.
Tražimo od Premijera i drugih nadležnih organa da se sa ove ustanove hitno skinu sve nezakonite stege kako bi se nastavila razvijati u duhu svoje uloge i potreba studenata i šire društvene zajednice.
II
Odbacujemo i smatramo štetnim neustavno i nezakonito ponašanje pojedinih državnih organa i činovnika na štetu jedinstva Islamske zajednice zahtijevajući od najviših predstavnika države da Islamskoj zajednici osiguraju mogućnost implementacije Ustavom zagarantovanog prava na institucionalno jedinstvo, čime bi se doprinijelo ambijentu osjećaja jednakopravnosti svih građana, što je nužna pretpostavka zaštite od ekstremnih tendencija i ostvarenja pune stabilnosti i očuvanja mira.
III
Od Dijaneta Republike Turske tražimo da prestane sa miješanjem u unutarnje stvari Islamske zajednice čime nanosi ogromnu štetu Bošnjacima i tursko-bošnjačkim odnosima.
IV
Neprihvatljivo je da deset godina od donošenja Zakona o vraćanju oduzete imovine vjerskim zajednicama Islamskoj zajednici nije vraćen nijedan vakufski objekat, što ukazuje na dvojne standarde u primjeni ovog zakona od strane nadležne Direkcije, zbog čega Islamska zajednica i njeni pripadnici trpe ogromnu štetu.
V
Pozdravljamo početak rješavanja pitanja islamske vjeronauke, očekujući da se u narednu školsku godinu uđe sa potpuno legitimnim i kompetentnim vjeroučiteljima.
VI
Od državnog vrha i nadležnih organa očekujemo da prestanu sa ignorisanjem zahtjeva porodica žrtava otmice u Sjeverinu, otmice u Štrpcima i ubijenih u Kukurovićima i Priboju 1992. 1993. godine, čime bi se prihvatila neophodna odgovornost prema žrtvama ovih zločina, što je uslov vraćanju poljuljanog povjerenja.
VII
Od Vlade tražimo da hitno donese konačnu odluku o pešterskoj trasi Koridora 11, čime bi se konačno stavila tačka na višedecenijsku politiku ekonomske i infrastrukturne izolacije Sandžaka i zaustavilo dalje propadanje privrede i iseljavanje stanovništva.
VIII
Od Vlade očekujemo da ubrza početak razgovora o ustavno-pravnom položaju bošnjačkog naroda u Srbiji, što bi unaprijedilo puni domovinski osjećaj među Bošnjacima i doprinijelo otvaranju P oglavlja 23 i 24 i uspjehu pregovora o ulasku Srbije u Evropsku uniju.
IX
Prekograničnu evropsku regiju Sandžak smatramo neophodnim faktorom unapređenja regionalne stabilnosti i mira te dugoročnog podsticaja privrednog razvoja. Zato je važno pokrenuti dijalog radi realizacije ovog projekta.
X
Odbacujući sve učestalije nasrtaje na bosanski jezik, posebno od strane Srpske akademije nauka i umjetnosti i Matice srpske, uvjereni da je takav odnos destruktivan za državu i društvo, pozivamo nadležne državne organe da u školama, medijima i javnim ustanovama omoguće Ustavom zagarantovano pravo na upotrebu jezika i pripadnicima bošnjačkog naroda.
XI
Zahtijevamo da se, u skladu sa zakonom, na javnim servisima omogući afirmativno predstavljanje bošnjačkih i muslimanskih vrijednosti i kulture.
XII
Dajemo punu podršku ideji pomirenja i pozivamo sve relevantne političke faktore da nesebično daju podsticaj i doprinos politici dijaloga i pomirenja, što bi dovelo do dugoročnog mira i stabilnosti u zemlji i regionu.

(Dženis Šaćirović) Revija Sandžak, 188. broj

OTPOR VREMENU ZLA – Tkome smeta Internacionalni Univerzitet i školovanje Bošnjaka u Srbiji i Crnoj Gori?

Pogled iz Sandžaka

Diskusija na Sveopćem Saboru Islamske zajednice
u povodu ataku na Internacionalni Univerzitet u Novom Pazaru
Akcenti iz izlaganja našeg suradnika iz Sandžaka, prof. dr. Šefketa Krcića.

Uvaženi glavni muftija, uvaženi narodni poslanici, poštovana ulemo, koleginice i kolege, neka je selam i mir na sve vas. Zahvaljujem na ljubaznom pozivu, da sudjelujem na Sveopćem Saboru Islamske zajednice, što je za mene kao filozofa i profesora univerziteta, posebna čast.
Došao sam sa na ovaj častan skup, da iznesem svoj stav, kao najstariji profesor univerziteta i društveni djelatnik, da otvorim nekoliko pitanja, koja svojevremeno potencirao filozof Rasim Muminović o otriježnjenju Bošnjaka, kao i o stavu narodnog poslanika M. Zukorlića, o porobljenoj svijesti Bošnjaka, koji ravnodušno promatraju sve probleme sa kojima se naš narod sučeljava. Jasno, ne mogu biti ravnodušan, a da ne kažem sljedeće:

Udar bezumnika na autornomiju
Univerziteta u Novom Pazaru

Ovo je vrijeme velike hajke na autonomiju univerziteta, presija na bošnjačkog čovjeka i sandžačku viziju humanizma, kako se znao izraziti naš rahmetli filozof Muminović. Režim nemilosrdno urada bez ikakvog osnova na mlade ljude, koji studiraju na našem Univerzitetu kao i njihove porodice. Takav postupak je jasan znak, da ljudi žive u strahu i da se moraju iseljavati. Sjetimo se samo Ničeovog stava, da dobronamjerni ljudi postaju bezopasni. Izgleda, da Zukorlićeva teza i stavovi o velikom pomirenju, koja dolazi od naroda koji je doživio velike žrtve, koje nikad nisu pravno procesuirane i adekvatno sancionirane, izgleda da se to vraća, kao bumerang za dobronamjernost. Podsjećam, profesor i sociolog i filozof društva dr. Esad Ćimić je znao podići poklič i reči: Trebamo se baviti politikom, kako se politika ne bi bavila nama! Zacijelo, naši studenti posjeduju svijest i savjest i bilo bi interesantno da sa svojim besjedama nastupe na nekom od beogradskih televizija, na način kako to govore na našem Univerzitetu, što redovno prenosi TV Sandžak.
Međutim, Bošnjaci Sandžaka, posebno kritički intelektualci (to nisu oni koji su svoju glavu stavili u pijesak i služe prljavim režimima Beograda i Podgorice), već oni koji do najvećih visina uzdižu ljudski ideal slobode i pravde, i u tom smislu se moraju oduprijeti vremenu zla, kao što su to znali veliki pisci Meša Selimović, Mak Dizdar, Nusret Idrizović, Ćamil Sijarić, Muhamed Abdagić iz redova Bošnjaka i usamljeni pisac Mihailo Lalić iz redova Crnogoraca, Esad Mekuli, Redžeć Qosija, Ismail Kadare i Ibrahim Rugova iz redova Albanaca, koji su se jedino mogli približiti kritičkom i humanističkom duhu velikog M. Krleže.
U tom smislu, ja sam nošen vizijama ideala slobode i pravde, koji su najavili, narodni heroj i pjesnik, Rifat Burdžović, te spomenuti pisci Selimović i Lalić i drugi, pa smo sa grupom bošnjačkih intelektualaca, na čelu sa akademikom M. Filipovićem, mudrim i prodornim internacionalncem Adil-begom Zulfikarpašićem, te filozofom dr. Hasanom Sušićem i drugima, još 1989. kada smo u Sarajevu osnovali Forum za individulanu, kolektivnu i tradicijsku zaštitu Bošnjaka – muslimana. Na dalje, osnivanjem institucija u Sandžaku, SDA (1990), Bošnjačko nacionalno vijeće Sandžaka (1991), Matice Bošnjaka Sandžaka (1991), posebno Mešihata Sandžaka (1992), Internacionalnog Univerziteta (2002) i drugih političkih, kulturnih i humanitarnih organizacija, s ciljem da izgradimo ideal sandžačkog društva, slobodu i pravdu za Bošnjake i sve druge građane naše regije, kako bi mogli raditi na kritičkom potiskivanju nemilosrdne hajke i kamanje, koje se vode iz centara moći, prema vodećim institucijama Sandžaka. Te činjenice su svjesni istinski vjernici, da je atak na bošnjačke insitucije, tj. atak na Internacionalni univerzitet, koji se bavi proizvodnjom znanja. Jer, Islamska zajednica je stožer jedinstva i osjećaja za zajednicu Bošnjaka. Ako je tu udar izvršen, onda se udar širi na sve druge institucije, grupe i ljude, a posebno na vodeću instituciju Internacionalni Univerzitet u Novom Pazaru, kao edukativni i znanstveni centar javnog djelovanja i njegovog utjecaja na progres i emancipaciju Bošnjaka Sandžaka.
Jasno, svi oni eksperti iz zemlje i svijeta, koji su posjetili Internacionalni Univerzitet, mogli su da se uvjere u njegovu integralnu autonomiju. Na ovaj univerzitet, ne može bez najave doći ni načelnik Opštine, ni predsjednik Republike. Zatim, da se uvjere u jedan izuzetno lijepo sređen objekat, sa perfekcionističkim programima, za svaku studijsku grupu, kao i elitni nastavnički, suradnički kadar i uljudnu i pristojnu administraciju. Zacijelo, za djevojke nejma boljeg i sigurnijeg univerziteta u regionu. Na svima njima je da sada javno kažu svoju istinu i da stanu u odbranu Univerziteta i njegovog dostojanstva.
Helem, Bošnjaci u Srbiji i Crnoj Gori postaju, po svemu sudeći, Peregrini, kako bi se srati Rimljani izrazili, tj. narod van zakona. Iz dana u dan, permanentno se ukidaju i dovode u pitanju njihove vjerske, edukativne, znanstvene i nacionalne institucije. Zato smo začuđeni, zašto registrirane političke partije iz Sandžaka, i one koji imaju svoje zastupnike u općine, šute pred ovom velikom kampanjom i hajkom, koju je lansirao Nacionalni savjet za visoko obrazovanje (smatram, da i njihove diplome mogu biti probelmatične, ako se sagledaju kritički, i koje stavove u nauci zastupaju, pa bi to bio pravni osnov, da se oni pozabave samim sobom) i sa veoma zlonamjernom i tendencioznom tzv. Akreditacionom komisijom, koju nadam se, da ćemo ovim našim stavom pozvati ih na crtu sučeljavanja. Mi, redovni profesori Univerziteta za takav dijalog smo spremni. Sve to jasno ukazuje na rat protiv Bošnjaka i bošnjačkih institucija, čak i onih koji imaju internacionalno obilježje, kao što je Univerzitet. Dakle, nad Bošnjacima, Srbije i Crne Gore se proizdovi državni teror, a državni teror je i danas kada je opozicija u Crnoj Gori ponudila Bošnjacima premijersko mjesto, oni zbog sluganstva, poltronizma i primitivizma nisu to prihvatili, bez obzira što u našem narodu ima više kvalitetnih pojedinaca, koji tu funkciju mogu sa uspjehom obnašati. Takvo stanje stvari ugrožava egzistencijalnu, tj. biološku supstancu Bošnjaka, kojim se i narušava očuvanje moralnih običajnih vrijednosti, a time i opstanak Bošnjaka.

Bošnjaci pred novim egzodusom

Prema tome, atak na Internacionalni Univerzitet, jeste novi pritisak na Bošnjake, da krenu u nova iseljavanja, tj. nove egzoduse, koji smo vidjeli svake subote, a i drugim danima, da između 10 i 20 autobusa, mladi ljudi ispod 40 godina putuju prema Zapadu, što bi poremetilo etničku strukturu Sandžaka, a što je strategija Srbije i Crne Gore što lahkše izoliraju Bošnjake u ovoj vještačkoj podjeljenoj regiji.
Na kraju, Bošnjaci Sandžaka, tj. u Crnoj Gori i Srbiji, ne žele da žive pod hipotekom, “turske krivice”, tzv. tuđe krivnje, dakle, ne žele da žive u strahu koju raspiruju i rasturaju karadački i beogradski mediji. Zato, neka zvaničnici Beograda i Podgorice objasne aktulnom turskom režimu, sa kojima imaju dobru suradnju, kad im treba, zašto nam podmeću kukavičije jaje turske krivce, da li ovim činom psuju našu ili Erdoganovu “majku”, nek objasne oni psi rata, koji danas vode politiku Srbije i Crne Gore. Bošnjaci ne žele da žive pod presijom straha. S druge strane, onima kojima je dobro, uvjetno dobro, koji su izabrali beogradizaciju islama, da upotrijebim formulaciju poslanika Zukorlića, oni su pristali na poltronstvo i pohlepu, kako bi se izrazio naš beogradski prijatelj, prof. Čedomir Čupić, čije riječi podrške našem Univerzitetu ne prestaju i čiji stavovi, saopćeni i na ovogodišnjem Sajmu knjiga, da Islamska zajednica svesrdno i dosljedno treba stati u zaštitu dostojnastva i digniteta Univerziteta kao Vakufa, i sandžačkog čovjeka, uopće.
Cijenjeni skupe, moj konkretni prijedlog, upućujem Sveopćem Saboru Islamske zajednice u Srbiji, da usvoji prijedlog Matice Bošnjaka Sandžaka, koji se sastoji u sljedećem: da o svim ovim problemima, sa kojima se sučeljava Intenracionalni Univerzitet u Novom Pazaru i Islamska zajednica u Srbiji, da se u najskorije vrijeme u Sarajevu i Novom Pazaru organizira Svjetski bošnjački kongres i da se isti u svim kapacitetima, posveti ovim pitanjima, kako bi svi Bošnjaci i javnost svijeta bila upoznata sa našim stanjem problema, koje imamo u Srbiji i Crnoj Gori. Cilj Kongresa jeste, da donese odluke, koje ličnosti ne mogu da se bave javnim poslom. Evo paradigme: Ako se kojim slučajem pisac i profesor Šefket Krcić ogriješio o etički kodeks Bošnjaka, treba jasno da se kaže, da li treba ubuduće da se bavi javnim poslom ili ne. Nedopustivo je, da netko od građana donije mandat od Bošnjaka, a da njegovo dalje djelovanje kada se udalji od Sandžaka, pridruži agresorskoj politici protiv Bosne i Hercegovine i Sandžaka. Takvu lustraciju i stavove treba da se zauzmu prama svakom pojedincu, a ne kad Bošnjaci odu u Beograd, onda pucaju na svoj narod, čast izuzecima dvojici naših sadašnjih poslanika. Selam za sve vas.
Nema kraja.

(Ulomak iz šireg izlaganja)

Piše: Prof. dr. Šefket KRCIĆ, Revija Sandžak, 188. broj

BESJEDA O DANU UNIVERZITETA

Bolje biti prosjak, nego neobrazovan;
Ovome nedostaje novac, onome čovječnost.

Tačno je da znanje može imati granice i okvire, ali čovjekova volja da uči, stvara, čita može samo da ga uputi na Pravi put.
Život je pun uspona i padova, ali po završetku studija shvatite da je to sve bila priprema za neke nove početke. Priprema za pronalaženje sebe. Priprema za život. Pravi intelektualac je, prije svega, pravi vjernik, humanista, idealista, individualista, kreativac; vođen mišlju da se čovjek jedino može odbraniti znanjem.
U ovim teškim vremenima znanje je poput svjetlosti u mračnom tunelu poteškoća. Internacionalni Univerzitet je naša svjetlost i ta svjetlost budi našu svijest da nam se necenzurisane misli ne mogu nametnuti i kao takve se sprovesti u djelo, jer ne može zlo postati dobro samo zato što ga kolektivtet prihvata. Ovaj najsavremeniji Univerzitet je naš pokretač i proces sticanja znanja, ogledalo nas samih. Mi smo ovde, da bismo širli istinu.
Studije su poput knjige, načitan čovjek zna da napravi razliku između kvalitetne i manje kvalitetne knjige, tako i dobar student zna da naparavi razliku i prepozna taj kvalitet, to jest da prepozna vrijednost institucije kojoj poklanja povjerenje i koja je vrijednost naspram neubjedljivih kopija.
Ako hoćete da budete lijepi i nasmijani – čitajte, jer će se unutrašnja ljepota samo reflektovati na Vašem licu; ako hoćete da budete zdravi – čitajte – knjige su poput lijeka; ako hoćete da proživite više sudbina i života – čitajte više knjiga.
Zaključiću umnom izjavom našeg predsjednika Univerziteta: „Dijamant ne gubi svoju vrijednost, ako ti ne znaš da li je to dijamant ili običan kamen; na gubitku si jedino ti, jer znaš kakvo bogastvo poseduješ!“
AUTOR: Emina Kurtović, Revija Sandžak, 188. broj

SANDŽAČKI GRADOVI U XVI STOLJEĆU (II DIO)

Sjenica

Sjenički kraj potpao je pod osmansku vlast 1455. godine i bio sastavni dio Krajišta Isa-bega Ishakovića. (Mušović Ejup, Stanovništvo, Glasnik Etnografskog muzeja, knjiga 52-53, str. 10.)
Sjenica postaje utvrđena palanka te se u njoj podiže četverougaona (Rahić Esad, Utjecaj I srpskog ustanka na Bošnjake u Sandžaku II, Bošnjačka riječ br. 11-12., str. 94.) tvrđava. (Enciklopedija Jugoslavije, 7, MCMLXVIII, str. 203.) To je vrijeme kraja treće i početka četvrte decenije 17. vijeka. (Škrijelj Redžep, Džamije Sjenice, Zbornik Sjenice br. 14., str. 90.)
Tipično naselje na Balkanu za vrijeme Osmanske imperije organizira se prije svega na raskrsnici regionalnih puteva, a čaršija, kao bitan dio naselja, jeste, etimološki, stjecište drumova. Naselje je, po pravilu, uz vodu tekućicu, na jednoj ili na obje obale. Jedna od komunikacija približno je paralelna s rijekom, druga preko mosta siječe rijeku. Most na rijeci, ili džamija, han i hamam čine u pravilu jezgro oko kojega će se veoma brzo formirati dvije-tri ulice ili čitav splet ulica i uličica s nizovima, dobrim dijelom improviziranih, dućana. Potrebe posluživanja transporta dobara, a posebno goleme vojske koja je stalno bila u pokretu, uslovile su formiranje tih trgovačko-zanatskih centara u svakom gradu i gradiću. U čaršiji se proizvodilo, samo je, na primjer petnaestak zanata sudjelovalo je u opremanju jednog konjanika, tu se obavljala razmjena dobara, ali tu po pravilu nije bilo mjesta za stan i porodični život. (Pašić Amir, Arhitektura Bosne i Hercegovine Osmanski period (1463-1878) str. 3.)

U osmansko doba Sjenica je bila dobro utvrđena kasaba i značajno trgovinsko mjesto. Osmanlije su, na uzvišenom dijelu podigli utvrđenje Grad koje je kasnije porušeno. U blizini utvrđenja bila je čaršija sa dućanima i kućama. U 16. stoljeću Sjenica se spominje kao poznata stanica na trgovačkom putu Dubrovnik-Novi Pazar, a imala je i veliki strateški, vojni i politički značaj. Kasaba je zvaničan naziv u klasifikaciji naselja, a vezan je sa postojanjem džamije u jednom mjestu. U klasifikaciji naselja kasaba trebalo je zadovoljiti sljedeći minimum: da je mjesto stalno nastaljeno muslimanskim življem, da ima džamiju u kojoj se obavlja svih pet dnevnih molitvi, da ima čaršiju i pazarni dan. Kada su svi ovi uslovi ispunjeni, lokalne su vlasti službeno tražile izdavanje sultanovog ukaza za priznavanje statusa i upis naselja na listu kasaba.

Slika  Sjenica, stare bošnjačke kuće
Slika Sjenica, stare bošnjačke kuće

Sjedište kajmekama sandžakbega bilo je u Sjenici, pa se u defteru Sumarni popis Sandžaka i Bosne 1468/69. godine Sjenica pojavljuje kao dio nahije. U originalu: ‘Seniča’, gdje su popisana sljedeca sela: Židnić, Gorna Loznik, Vivac, Gonja, Raždagina, Vrhsenica, Mladenovina, Lopiže, drugo ime Čajkovina, Čideva, Lukavsko, Dolina Bratovičina, Gorna Brlenica, Gorna Vapa, Dolna Loznik, Uzlob, Dolna Stup, Gorna Stup, Sredna Stup, Duga Polana, Štavna, u orginalu Ištavna, kako su čitali obrađivači deftera iz 1604. godine. (Aličković Sulejman, Kome to smeta porijeklo Bošnjaka)
U selu Ursule blizu Sjenice nalazi se most u dotrajalom stanju koji su Osmanlije izgradile u 16.stoljeću na Uvcu. Most je bio izuzetno lijep. Sastojao se od tri luka, od kojih je do naših dana sačuvan samo jedan luk. (Đorđević Slobodan, Zaštita spomenika kulture u sjeničkom kraju, Zbornik Sjenice br. 1., str. 63.) Ovaj most je nekada bio od velikog značaja za osmansku vojsku i trgovce. Danas više nije u funkciji, ali ima veliku povijesnu vrijednost. Administrativna uprava Osmanlija u većini gradova i naselja bila je u rukama kadije. Kadija je kontrolisao prodaju i nabavku roba, vršio trgovačku ispekciju, odgovarao centralnoj vlasti za mir, sigurnost i opću bezbijednost. Sjedište kadije predstavljalo je neku vrstu gradskog hola, za koje su vezani svi administrativni, pravosudni i rutinski gradski poslovi. Objekti prosvjete i kulture najčešće su se uklapali u strukturu čaršije: uz veće džamije u centru nicale su škole višeg ranga (medrese), samostalne katedre (Dar-ul-tefsir, Dar-ul-hadis) i biblioteke, dok se osnovna naobrazba (mektebi) smještala uz periferijske džamije. (Pašić Amir, Arhitektura Bosne i Hercegovine Osmanski period (1463-1878) str. 4.) Među kadijama nije bilo razlika, bez obzira u kom kadiluku vršili sudsku vlast bili su po ovlašćenjima izjednačeni i ravnopravni. (Aličić Ahmed: Opširni popis bosanskog sandžaka iz 1604. godine, sv. I/1, uvod, XIII, )

U centru Sjenice nalazi se džamija Sultan Valide, poznata kao ‘Sultanija Valida’ koja je nastala u kasno osmansko doba, kao zadužbina majke turskog sultana Hamida. Poznata je još kao džamija Pertevnihal Valide i sagrađena je 1870.govine. Mustaj-pašina ili Ćatovića džamija u Sjenici sagrađena je 1833., a Askerli džamija u Uglu 1704.godine. Kompleks džamije je mjesto okupljanja stanovnika svake mahale iz osmanskog doba. Tu su se donosile sve značajne odluke za mahalu, zajednički obavljao namaz, educirala djeca, omladina i stariji. Džamije su bile, društveni i duhovni centri mahala. Objedinjavale su tri glavna sadržaja: religiozni, idejno-politički i prosvjetni. Podjela naselja na mahale bila je administrativnog karaktera. Mahale su, ustvari, predstavljale ono što u današnjoj organizacionoj podjeli grada znače mjesne zajednice. Imale su svoje starješine – muhtare koji su participirali u organizaciji gradskog života. (Prekić Adnan, Islamska vjerska zajednica u Crnoj Gori 1918.- 1941., str. 153.)Donji sprat, tj. prizemlje sjeničke kuće (Nav.dj. Vujović Slavica, Vrcić Asim i Čubrić Rajko, Spahova kuća u Sjenici, Zbornik Sjenice br. 9-10., str. 59.) uvijek je bio zidan od kamena. Debljina ovih kamenih zidova bila je 60-80 cm, ojačana ili izravnana pojasevima drvenih greda. (Krunić Jovan, Kuća i varoši u oblasti stare Raške, str. 92.)

Tutin

Iz okoline Tutina (Gluhavica) je jedan od znamenitih Bošnjaka 14. stoljeća, Kadija Gluhavički koji se u pismu pisanom dubrovačkom knezu ne spominje po imenu i prezimenu. Dubrovački trgovci su dolazili u Gluhavicu, a navodi se da su 1485. godine i trgovci iz Gluhavice išli u Dubrovnik, (V. Hrabak Bogumil, Trgovačke i saobraćajne veze Novog Pazara, Novopazarski zbornik br. 4., str. 10.) U poglavlju o znamenitim Bošnjacima iz Sanžaka u osmansko doba govorit ćemo o spomenutom kadiji.
Primijenjeni materijal za objekte koji su se gradili predstavlja odraz lokalnih mogućnosti područja, jer se materijal koristi iz najbliže okoline gradilišta. Područja u kojima je preovladava drvo u pretežno planinskim dijelovima zahtijevala su izgradnju objekata od drveta, a područja u kojima preovladavao kamen, izgradnju objekata od kamena. U ovom području dominiraju džamije bez kupole koje, uglavnom, imaju sve ostale elemente koje imaju i kupolne džamije, osim što im je konstrukcija krova drugačija. Pokrivene su četverovodnim krovom i ravnom drvenom tavanicom. Gradile su se od početka osmanske vlasti, u klasičnom periodu i poslije. Ovaj tip džamija na našim prostorima brojčano preovladava. To su najčešće džamije skromnih dimenzija, ali ima ih i monumentalnih. Zaseban tip džamija predstavljaju i one sa drvenom kupolom unutar kosog krova ili s drvenim bačvastim svodom. Odstupanje od upotrebe lokalnog materijala u konstrukciji kod ovog tipa džamije zavisi od načina razumijevanja značaja prostora, gdje je, u ovom slučaju, bitan prostor.

Među najstarijim tutinskim džamijama je ona u Raduhovcima. Sagrađena je 1740. godine. U selu Gradac kod Tutina nalazi se kamena džamija iz osmanskog doba. Podignuta je 1764. godine. Džamija u Dragi podignuta je 1750. godine kao vakuf Ali-paše Pepića, u Melajama 1806., Đerekarima 1808., dok je glavna džamija u Tutinu sagrađena 1825. godine.
Siromašni stanovnici u mahali uvijek su bili pod patronatom neke bogate porodice, tako da ekstremne socijalne razlike uopće nisu bile prisutne. U Sandžaku osmanskim poveljama su se štitili manastiri. Pašina ‘bujruntija’ (dozvola) kao vrsta osmanske povelje štitila je manastire i u Bosni. Navest ćemo kao primjer jednu iz 1785. godine: ,,Vama, gospodo kadije koji se nalazite u Pokrajini Bosni, vama zapovjednici i vama haračlije, daje se na znanje na koji su način redovnici triju samostana slobodni i izuzeti od bilo kakvog javnog poreza, glavarine i drugih (nameta)…” (Milak Enes (urednik), Nastava moderne historije jugoistočne Evrope – Osmansko carstvo, str. 67.) U ranom osmanskom periodu, vlasi su bili obavezni da plaćaju simboličan porez u novcu, stoci (ovnovima), te da daju po jednog konjanika na svakih deset kuća, prilikom turskih vojnih pohoda. Od ostalih nameta bili su oslobođeni. (Aličić Ahmed, Poimenički popis sandžaka vilajeta Hercegovina, str. 26.)

Slika Tutina
Slika Tutina

Neki izvori tretiraju tadašnji vakuf i upoređuju ga sa nekim današnjim fondacijama. Institucija vakufa ishodi iz osmanskih vremena i u bliskoj je vezi sa vjerskim institucijama kao neposrednim primateljima prihoda tih posjeda, što je u savremenom pojmovniku uporedivo sa savremenom institucijom fondacije. (Časopis za kulturu i društvena pitanja ‘Behar’ br.108., str. 76.)
Vlasnici prvih kuća u Tutinu bili su Hamzagići. Kuće su gradili u predjelu ispod Graca, uz rijeku Vidrenjak, a kasnije se gradnja nastavila i sa druge strane rijeke. (Fakić Medžid, Hamzagić Šerif i Derdemez Hazir, Tutin od mahale do šehera, str. 87.)

Nova Varoš

Evlija Čelebija ovako opisuje ovo mjesto: ,,To je ugledan kadiluk (Ikomonova Vera, Razvoj kulture Nove Varoši, Monografija, str. 13.,) sa rangom kadiluka od sto pedeset akči na teritoriji bosanskog sandžaka. Ima svog serdara, varoškog subašu, janjičarskog serdara, tržnog nadzornika i baždara, a nema muftije, ni predstavnika šerifa… Tu ima preko dvije hiljade kuća i sve su kao raj, ukrašene vinogradima, baštama i pr ivlačnim bostanima.“(Čelebija Evlija: Putopis, str. 262.)

Slika  Nove Varoši
Slika Nove Varoši

Na istoj strani u fusnoti stoji: ,,U Novoj Varoši je postojala jedna džamija koju je podigao osnivač ovog mjesta dugogodišnji bosanski sandžakbeg Skender-paša (umro 1506. godine). Po njemu se ova varoš u 16. stoljeću zvala Skender-pašina Palanka. Džamija je obnovljena 1872. godine.” (Ibid. str. 246.) U Novoj Varoši krajem 16. i početkom 17.vijeka izgrađena je prva džamija. Do tog vremena nije imala status kasabe, Nova Varoš na izvoru Bistrice, desne pritoke Lima, prvi put se spominje u 16. vijeku pod imenom Skender-pašina Varoš…” (Kuripešić Benedikt, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530., str. 33) Popisom od 1604. godine u Novoj Varoši je evidentirano 87 domaćinstava, od kojih 64 muslimanska i 23 kršćanska. (Memić Mustafa, Bošnjaci – muslimani Sandžaka i Crne Gore, str. 87.) Pekare su bile privatne i vojne. Ako je pekara bila izvan čaršije, često je bila u sklopu stambene kuće. Mlinovi za žito i vodenice gradile su se na svim pristupačnim rijekama i to od materijala karakterističnog za lokalno podneblje.

Zanatska proizvodnja odvijala se organizirano kroz esnafske organizacije proizvođača, koji su u čaršiji bili najčešće grupisani po ulicama: kazandžije, kujundžije, sarači, abadžije, ćurčije, sahatdžije, grnčari, bojadžije, šamidžije i dr. Iskustva nadarenih Bošnjaka su se razmjenjivala po okolnim mjestima. Evlija Čelebija svjedoči o radu mudželita iz Užica, čije su bogato oslikane i pozlaćene korice za knjige mogle ići na poklon i u Istanbul. Korice su uglavnom od kože na kartonu sa utisnutim suhim žigovima, ornamentima ili vrhinski urađenim minijaturama. (Zukić Kemal, Islamska arhitektura, slikarstvo i primijenjena umjetnost, knjiga II, str. 664.) Sandžački gradovi su u XVI stoljeću u pravilu imali dobro organiziran sistem snabdijevanja vodom preko vodovoda, javnih česmi u haremima džamija, na uličnim ćoškovima, trgovima i drugim i javnim prostorima.

Literatura:
• Mušović Ejup, Stanovništvo, Glasnik Etnografskog muzeja, knjiga 52-53, Beograd, 1989.
• Rahić Esad, Utjecaj I srpskog ustanka na Bošnjake u Sandžaku, Bošnjačka riječ br. 11-12., Novi Pazar, 2008.
• Enciklopedija Jugoslavije, 7, MCMLXVIII., Jugoslavenski leksikografski zavod , Zagreb, 1980.
• Škrijelj Redžep, Džamije Sjenice, Zbornik Sjenice br. 1, Sjenica, 2003.
• Pašić Amir, Arhitektura Bosne i Hercegovine Osmanski period (1463-1878) Urbano okruženje.
• Aličković Sulejman: http://sandzakpress.net/kome-to-smeta-porijeklo-bosnjaka
• Đorđević Slobodan, Zaštita spomenika kulture u sjeničkom kraju, Zbornik Sjenice br. 1., Sjenica, 1985.
• Aličić Ahmed, Opširni popis bosanskog sandžaka iz 1604. godine, Orjentalni institut, Sarajevo, 2000.
• Prekić Adnan, Islamska vjerska zajednica u Crnoj Gori 1918 -1941., Almanah, Podgorica, 2011.
• Vujović Slavica, Vrcić Asim i Čubrić Rajko, Spahova kuća u Sjenici, Zbornik Sjenice br. 9-10., Sjenica, 1999.
• Krunić Jovan, Kuća i varoši u oblasti stare Raške, str. 92., Zavet, Beograd, 1994.
• V. Hrabak Bogumil: Trgovačke i saobraćajne veze Novog Pazara, Novopazarski zbornik br. 4., Novi Pazar, 1980.
• Milak Enes (urednik), Nastava moderne historije jugoistočne Evrope – Osmansko carstvo, Centar za demokratiju i pomirenje u jugoistočnoj Evropi, Solun i CPU Sarajevo, Sarajevo, 2007.
• Aličić Ahmed, Poimenički popis sandžaka vilajeta Hercegovina, Orijentalni institut, Sarajevo, 1985.
• Časopis za kulturu i društvena pitanja ‘Behar’ br.108.,KDBH ‘Preporod’, Zagreb, 2012.
• Fakić Medžid, Hamzagić Šerif i Derdemez Hazir, Tutin od mahale do šehera, str. 87., Opština Tutin, Tutin, 2012.
• Ikomonova Vera, Razvoj kulture Nove Varoši, Monografija., Samoupravna interesna zajednica opštine Nova Varoš, Nova Varoš, 1985.
• Čelebija Evlija, Putopis, Svjetlost, Sarajevo, 1967.
• Handžić Adem, O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI vijeku, Prilozi OIS-a, u POF XXV., ANUBIH, Sarajevo, 1975.
• Kuripešić Benedikt, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530. Svjetlost, Sarajevo, 1950.
• Memić Mustafa, Bošnjaci – muslimani Sandžaka i Crne Gore, Muslimansko nacionalno vijeće Sandžaka, Sarajevo, 1996.
• Zukić Kemal, Islamska arhitektura, slikarstvo i primijenjena umjetnost, knjiga II, Bošnjački institut, Sarajevo, 2001.

Mersada Nurudina Agović, Revija Sandžak, broj 188.

RADIKALNO I EKSTREMNO NEMAJU VEZE SA ISLAMOM!

Radikalno – korjenito mijenjanje doktrina ili sustava, sistema, procesa, pravila, običaja, koncepta egzistencionalne održivosti (promjena, zamjena, nametanje). Ekstremno – obilježavanje jedne doktrine ili sustava pogrešnim ili neprihvatljivim – trajno odbijenim sa izrazima prisile za prihvatanjem suprotnog. Radikalizam se može shvatiti kao sadržina, dok ekstremizam može predstavljati njegovu formu ili nadogranju – materijalizaciju misaonog koncepta. U tom smislu, radikalističke ideje koje vode korjenitim promjenama normi, sistema i običaja određene egzistencije, materijaliziraju se u formi ispoljavanja psiho-fizičkog djelovanja i širenja utabanih dogmi fundamentalnih radikalnih interesa.
Radikalno i ekstremno ima svoje uporište u shvatanju neke političke ili vjerske ideologije kada se uzme u obzir tumačenje određenih fragmentacija, mapiranje i prenaglašenost dekreta koji su određenoj grupaciji ljudi bliskiji od drugih sadržinski izraženih. U odsustvu realno prikazivog konsenzusa i tumačenja, određena radikalna i ekstremna tumačenja nailaze na općeprihvatljive stavove koje proklamiraju pojedinci i izuzima se obzir stepen koegzistentnosti sa stvarnim religijskim ili političkim dogmama koje se u biti sukobe sa ekstremnim i radikalnim idejama. U prilog navedenome, može se reći, da današnji prefiks “radikalni” ili “ekstremni” se najviše veže i za religiju Islam, iako isti sadržinski, ni u jednom segmentu ne proklamira ova dva stava i vidove djelovanja. Stoga, možemo reći, da svaki vid ideološkog vezivanja, bilo za religiju, ili politiku, koji sadržajno i suštinski nema elemenata koji bi se mogli povezati sa radikalno-ekstermnim nastojanjima, ne može se promatrati kroz formu pojedinca koji se na njih poziva (njegovo lično poimanje i shvatanje). Konkretno, sama zloupotreba islamskih simbola ne može ukazivati na zakonomjernost svih postupaka koje će određeno lice ili grupa propagirati i pozivati se na islam, ako u biti islama takve vrijednosti, zapravo i ne postoje.
Ako bi jednog Andersa Brejvika koji u svom “Manifestu” poziva na vjerski inspiriran rat protiv muslimana povezali sa općim stavom kršćanstva, pogriješili bi isto kao kada bi terorističku organizaciju ISIL povezali sa tumačenjem islama. I jedan i drugi stav bili bi pogrešni, jer se sociološki fenomen radikalnog i ekstremnog djelovanja razvijaju na bazama zloupotreba, obmane i veličanja svog djela u kojima im religija služi kao primarni faktor nametanja lične uloge.

Piše: Dženis Šaćirović, Revija Sandžak, broj 188.

AKADEMIK PROF. DR. HUSKOVIĆ DOBIO NAGRADU ZA ŽIVOTNO DJELO

Akademik prof. dr. Fehim Husković, rukovodilac Departmana umjetnosti Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru, dobio je nagradu za životno djelo.
pro-dr-fehim-huskovic-dodjela-priznanja
Nagrada za životno djelo “9. novembar”dodijeljena je akademiku Huskoviću povodom Dana oslobađanja Velesa, Makedonija, 9. novembra, na svečanoj manifestaciji od strane općine Veles.
Akademik Husković tokom svog uspješnog višedecenijskog umjetničkog i intelektualnog rada promovisao je svoje mjesto i općinu, kao i svoj narod.
Ovo je samo jedno od mnogih priznanja i nagrada uvaženog akademika Huskovića, člana Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU), rukovodioca Departmana umjetnosti Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru i profesora na Fakultetu likovne umjetnosti Univerziteta u Skoplju.
Inače, akademik Husković relizirao je više od 500 samostalnih izložbi u Srbiji, Makedoniji, Turskoj i širom svijeta, imao predstavljanje svojih djela na više od 400 grupnih izložbi i učestvovao je na 60 međunarodnih kolonija i simpozijuma.

(UNINP) Revija Sandžak, broj 188.