Deklaracija o svjetskoj etici

Potreba za upoznavanjem sa brojnim etičkim kodeksima, u kojima studenti se edukuju mnogim principima, posebno opreznošću, pristojnošću i odgovornošću, nameće se pitanje, da razmotrimo Deklaraciju o svjetskoj etici.
Na skupu u Čikagu 1993. godine, vjerski i duhovni lideri u Parlamentu svjetskih religija, predložili su Deklaraciju o svjetskoj etici.
Ova deklaracija predstavlja skup moralnih pravila i principa ponašanja u odnosima čovjeka prema čovjeku i svijetu oko njega kao ključni pojam i najvažniji sadržaj za razvoj i suživot ljudske vrste u budućnosti.
Organizatori su teologu i teozofu Hansu Kingu povjerili važan zadatak da zajedno sa svojim suradnicima izradi Nacrt Deklaracije o svjetskoj etici. Nakon toga su drugi stručnjaci dorađivali njegov prijedlog dvije godine, a on ga je u skladu s primjedbama preradio i dao mu konačni oblik. Načela svjetske etike podrazumijevaju konsenzus među religijama u obaveznim vrijednostima, neopozivim mjerilima i temeljnim moralnim stavovima.
Deklaracija govori o četiri načela:
Prvo načelo kaže: svi smo odgovorni za bolji ljudski poredak.
Drugo načelo: apsolutno je nužno zauzimati se za ljudska prava, slobodu, pravdu, mir i očuvanje zemlje.
Treće načelo: različite religije i kulturne tradicije ne smiju nas spriječiti da se zajedno suprotstavimo svim oblicima nečovječnosti i da se zalažemo za veću čovječnost.
Četvrto načelo glasi: mi kao ljudi koji smo religijski i duhovno usmjereni posebno smo odgovorni za dobrobit cijelog čovječanstva i očuvanja Zemlje.
Uz ovo idu četiri neopozive smjernice za daljnje djelovanje: a) obaveza da njegujemo kulturu nenasilja i da poštujemo živa bića, b) obaveza njegovanja kulture solidarnosti i pravednog ekonomskog poretka, c) obavezni smo njegovati toleranciju i živjeti u istini, d) obaveza da njegujemo ravnopravnost i partnerstvo između muškaraca i žena.
(Tekst „Deklaracija o svjetskoj etici“, zastupljen je u priručniku „Praktikum iz etike“, autora prof. dr. Šefketa Krcića (predavanja, dokumenti, bilješke studenata), Forum univerzitetskih nastavnika, Novi Pazar, 2007.)

Prof. dr. Šefket Krcić, Revija Sandžak 184.

Budućnost IT sektora u Sandžaku

Muzafer SaračevićUniverzitet u Novom Pazaru ima se čime pohvaliti. Pored studijskih programa koji funkcioniraju po najvišim standardima visokoškolskog obrazoavanja, potrebno je naglasiti ko su vrijedni ljudi zaslužni za to. Prof. doc. dr. Muzafet Saračević, rukovodilac Departmana za računarske nauke, na mjestu dekana je u svom prvom mandatu, i u mnogome je opravdao povjerenje, kako institucije, tako i studenata, kako ličnim napredovanjem, tako i unapređivanjem svog departmana. Naš sugovornik je zasigurno jedan od najmlađih u rangu najuspješnijih ljudi računarske struke u Srbiji, što svjedoče sljedeći rezultati, a ovdje će biti navedeni samo neki od velikih:
– Autor je preko 100 naučnih i stručnih radova, od kojih je preko 40 radova u međunarodnim i domaćim časopisima.
– Svetska izdavačka kuća Taylor & Francis (U.K.) koja broji oko 2700 međunarodnih časopisa iz celog sveta, rangirala je njegov autorski rad “Decomposition of Catalan numbers and convex polygon triangulations”, na kojem se bazira njegova doktorska disertacija, u TOP 10 najčitanijih radova za 2014 iz oblasti Matematike i Statistike (TOP 10 Most Read Articles of 2014 – Category: Mathematics and Statistics: Computational Mathematics). Pored toga, navedeni rad je rangiran u TOP 10 najčitanijih radova za 50 godina postojanja časopisa – International Journal of Computer Mathematics (period od 1964. do 2014.).
– Jedan je od urednika američkog naučnog časopisa Interdisciplinary Journal of Information, Knowledge and Management (ISSN: 1555-1229) čiji je izdavač Informing science institute Santa Rosa, California, USA.
– Učesnik i autor desetina semianra, programa, usavršavanja i projekata, kako u zemlji, tako i u inostranstvu.
– Uspješno prošao kroz cjelokupan radni angažman na Univerzitetu u Novom Pazaru, gdje je obavljao funkcije i zvanja: saranik u nastavi, asistent i pomoćnik dekana za računarske nauke. Pored preuzimanja rukovodstva departmana, također, je i izvršni urednik časopisa Univerzitetska Misao.

S obzirom na skromno navedene reference preuzete iz vrlo bogate karijere Muzafera Saračevića, redakcija Revije “Sandžak” smatra posebno i važnim približavanje javnosti rad jednog od važnijih sektora u Sanžaku, a to je IT sektor, koji će sve vise u budućnosti iziskivati potrebe za kvalitetnim i obrazovanim kadrom. U tom smjeru, pokazali smo interesiranje za rad departmana u prethodnoj godini, i interesiranje prema aktivnostima koje očejuju u narednoj:

1. Departman za računarske nauke je postigao određene rezultate u prethodnoj godini. Upoznajte naše čitaoce sa sistemom rada i aktivnostima u prethodnoj godini.

Početkom prethodne godine, obnovljen je ugovor sa prestižnom Oracle akademijom i pokrenut treći specijalizovani kurs za napredno JAVA programiranje. Pored toga, uručeni su sertifikati pomenute akademije iz oblasti baza podataka i java programiranja (osnovni i napredni nivo). Obuka je realizirana za više od 50 studenata, koji su uspješno savladali navedene programe na našem departmanu i dobili Oracle sertfikate.
Održana je međunarodna konferencija “Pedagoški razvoj individue u eri informacionih tehnologija“, u organizaciji Departmana za računarske nauke i Departmana za pedagoško-psihološke nauke.
U toku 2015. godine, imali smo promocije drugog i trećeg broja našeg časopisa UNITE: University journal of Information Technology and Economics. To je multidisciplinarni časopis koji je pokrenuo naš departman u saradnji sa Departmanom za ekonomske nauke.
Održana je promocija akreditovanog seminara “Podrška izradi i primeni multimedijalnih sadržaja u nastavi TIO” u okviru prоjekata stаlnоg stručnоg usаvršаvаnjа nаstаvnikа, vаspitаčа i stručnih sаrаdnikа, podržan od strane Zаvоda zа unаprеđivаnjе оbrаzоvаnjа i vаspitаnjа u okviru Cеntra zа prоfеsiоnаlni rаzvој zаpоslеnih u оbrаzоvаnju Rеpublike Srbiјe.
Departman za računarske nauke je u prethodnoj godini bio i realizator sedmog broja BADEN biltena u okviru “Balkan Distance Education Network – TEMPUS PROJECT: Enhancing the quality of distance learning at Western Balkan higher education institutions”.
Naš departman je bio incijator uspostavljanja sistema za e-učenje i on je u toku 2015. godine znatno unaprijeđen. Bitno je napomenuti da je nastavni kadar sa našeg departmana bio aktivan po pitanju objavljivanja stručnih i naučnih radova u domaćim i međunarodnim časopisima. Aktivno su uzeli učešće i na nekoliko međunarodnih naučnih konferencija.

2. Kakvi su planovi realizacije i koji nas projekti očekuju, kako do završetka ove, tako i u periodu nastupajuće, sljedeće studijske godine?

U toku ove godine su u planu novi ugovori sa prestižnim akademijama iz oblasti informacionih tehnologija. Planirana je i promocija novog broja našeg časopisa, kao i promocija nekoliko udžbenika i naučnih monografija.
Pored toga, imamo u planu da pokrenemo TV emisiju UNITECH, koja će imati zadatak da prezentuje sve što je aktuelno i atraktivno iz oblasti programiranja, informacionih sistema, web programiranja, ravoja android aplikacija i sl. U realizaciji tog projekta će, svakako, naši studenti aktivnije uzeti učešće.
U planu su i mnogi drugi projekti koji se odnose na saradnju sa Računarskim centrom Univerziteta u Novom Pazaru, a jedan od njih je unapređenje stručne prakse i uspostvljanje savremene računarske laboratorije.

Autor priloga: Dženis Šaćirović, Revija sandžak 184.

OBRAZOVANJE I POLITIKA

Želim prikazati našim čitaocima, našim Bošnjacima, usku povezanost politike i obrazovanja. Prije nego što iznesemo korelaciju politike i obrazovanja, želim objasniti šta je to obrazovanje, a šta politika.

OBRAZOVANJE

Pored obrazovanja, koje je jedno od tri pojma koji svojim značenjima pokrivaju jedan neosporno važan dio društvene stvarnosti, su i vaspitanje i socijalizacija. Ove tri pojave su vrlo srodne.
Socijalizacija je složen i slojevit proces koji planski i sistematski sprovode porodica, škola i društvena zajednica kako bi se socijalno nezrela djeca postepeno osposobila za život u socijalnoj zajednici. Osnovni cilj procesa socijalizacije je da novi članovi društva putem učenja i u interakciji sa roditeljima, nastavnicima i ličnostima iz kulturnog i javnog života, nauče onaj tip ponašanja i međuljudskih odnosa, koji su karakteristični za datu kulturu, uz široku mogućnost adaptacije na nove životne uslove. Prema savremenim shvatanjima, proces socijalizacije uključuje i proces individualizacije pod kojim se podrazumijeva sposobnost pojedinca da prevazilazi postojeću socijalnu datost i da se mijenja u skladu sa sopstvenim potrebama. Najvažniji faktori socijalizacije su: porodica, škola, kao i šira socijalna zajednica sa svojim formalnim i neformalnim institucijama.
Vaspitanje je uži pojam od socijalizacija, ali širi od obrazovanja. Vaspitanjem se bavi pedagogija. Vaspitanje je teško definisati. Prema E. Dirkemu, vaspitanje je akcija koju starije generacije vrše nad onima koji još nisu zreli za društveni život. Ono ima za cilj da izazove i razvije kod djeteta izvjestan broj fizičkih, intelektualnih i moralnih stanja koje traži od njega političko društvo u cjelini i specijalna sredina kojoj je ono posebno namijenjeno. Vaspitanje je teško razumjeti i nemoguće zamisliti bez cilja (namjere). Vaspitanje je sredstvo za ostvarivanje cilja. Vaspitanje je sredstvo pomoću koga se razvija i formira ličnost. Vaspitanje je neophodna osnova za obrazovanje. Obrazovanje je sastavni dio vaspitanja.
Obrazovanje je proces prenošenja i sticanja znanja i vrijednosti o prirodi i iz prirode, o društvu i iz društva, o čovjeku i njegovom mišljenju, i o religiji i njenom učenju. Ono je i proces razvijanja i formiranja raznovrsnih, čovjeku neophodnih, navika i umenja, kakve su higijenske, radne, kulturne, intelektualne, vjerske i drugo. Znanja i vrijednosti, navike i umenja, pretpostavka su, osnova i temelj za:
1. Trajno poboljšanje strukture psihičkih dispozicija i njihovo trajno zadržavanje kod svake ličnosti, posebno za razvijanje umnih i saznajnih sposobnosti ličnosti.
2. Izgrađivanje osnove za formiranje pogleda na svijet.
Obrazovanje omogućuje vaspitanje, zbog osnove kakvu predstavlja i za razvoj čovjekovih moralnih i estetskih vrijednosti i fizičkih sposobnosti. Obrazovanje se pojavljuje istovremeno i kao proces prenošenja i kao proces usvajanja znanja i vrednosti. Znanja i vrednosti se prenose na druge, na one koji su u procesu obrazovanja. To pretežno čine profesionalne društvene grupe, nastavnici ali i ne samo oni. Oni koji usvajaju takva znanja i vrednosti to čine svjesno, aktivno i kritički, težeći da što više znanja i vrednosti usvoje.
Škola i obrazovanje su dva različita fenomena. Obrazovanje (koje, dosljedno naprijed navedenom, obuhvata i vaspitanje) i cilj konstituišu pojam škole, dok škola nije konstitutivni element pojma obrazovanja. Ovako shvaćeno obrazovanje, na pojavnom planu, starije je od škole. Ono se i odvija prije, poslije i izvan škole. Sa pedagoškog stanovišta, škola je institucionalizovana forma obrazovanja. Sa socijološkog stanovišta, škola je društvena (javna) ustanova ili institucija društva. Nju društvo/država organizira kao specijalnu ustanovu za što uspešnije obrazovanje. U savremenom društvu, škola, ili bolje rečeno, školski sistem, predstavlja javnu ustanovu čiji se osnivanje i rad odvija pod uslovima koji su propisani zakonom svakog pojedinačnog društva/države.

POLITIKA

Politika, po općoj definiciji, jedan je od najopštijih pojmova sveukupne društvene misli. Kao ljudska djelatnost ona je u čovjekovoj svakodnevnici svih epoha i svih dosadašnjih zajednica. Za potrebe analize, odnosa obrazovanja i politike uzet je pristup iz ugla socijologije obrazovanja, što će reći da on treba da bude savremen i aktuelan. Uzećemo savremeno određenje politike, njenu funkciju i obilježija. Porijeklo riječi politika je u starogrčkom jeziku. Danas riječ politika je razgranala svoje značenje i prema spolja i prema unutra. Od izvorno unutrašnjih odnosa u polisu, ona je počela da označuje javnu djelatnost na svim nivoima organiziranja-nastupanja od lokalnog i regionalnog do državnog, međunarodnog i svjetskog. Imamo još, i pored unutrašnje i spoljašnje politike, i finansijsku politiku, ekonomsku politiku, socijalnu politiku, kulturnu politiku, ali i obrazovnu politiku ili (pravilnije) politiku obrazovanja, a kod nas još više prihvatljivije prosvetna politika.
Politika se može definirati kao djelatnost javnog odlučivanja u zajednici o svim poslovima koji se tiču njenog opstanka, funkcioniranja i razvoja. Ona ima svoje tri konstitutivne oblasti:
1. Vladavinu,
2. Interes,
3. Javnost.
Vladavina očitava političku moć, interes političku participaciju, a javnost slobodnu političku komunikaciju. Također, vladavina se oslanja na sistem ustanova izvršne i upravne vlasti, što je država u užem smislu riječi; interes se realizuje posredstvom predstavničkih i zastupničkih tela; javnost funkcioniše na osnovu neposrednog i posrednog opštenja građana. Sve ustanove i delatnosti u ove tri oblasti podjednako se nazivaju političkim.
Politika podrazumijeva političke subjekte, to su država i narodne mase, političke stranke, društvene klase i drugi. Politika ima i sredstva političke djelatnosti, ona su raznovrsna: ekonomska, pravna, moralna, religijska, propagadna, ali i vaspitna i obrazovna. Politika ima i jedno specijalno sredstvo a to je država. Politika je prožeta ideologijom, tj. političku ideologiju treba shatiti kao skup ideja o politici i državi. Politika se može shvatiti i kao „ OBEĆANJE BEZ POKRIĆA“. Vođenje politike je vještina sa brojnim psihološkim momentima.

OBRAZOVANJE I POLITIKA

Odnos obrazovanja i politike, posmatran u savremenom trenutku, je vrlo složen. I obrazovanje i politika imaju isti objekt djelovanja i utjecaja, a to su čovjek i društvo. Odnosi između obrazovanja i politike mogu se postaviti u dvije ravni posmatranja i analiziranja. Prva ravan je ona u kojoj je politika domen obrazovanja, a druga ona u kojoj je obrazovanje domen politike.
Učenje činjenica o politici i iz politike, ko god da ih uči, bilo gde da se uče i u bilo kom obliku da se uče, organizirano ili neorganizirano, u školi ili van nje, sredstvima masovnog komuniciranja i/ili u okvirima konstituelnih formi-obrazovanje je. Obrazovanje je posrednik između politike i pojedinca. Bez obrazovanja, znanja iz politike i o politici ostala bi nedostupna i verovatno nepoznata čoveku. Čovjek bi ostao politički nepismen. Iako se znanja o politici upoznaju i usvajaju u obrazovanju, vaspitanju i socijalizaciji, kao jedinstvenom procesu u svoj njegovoj širini i razuđenosti, škola se najčešće označava kao osnovni subjekt sticanja znanja o politici i iz politike, dakle, političkog obrazovanja ili, politikološkom terminologijom rečeno, kao osnovni agens političke socijalizacije. Dužnost škole je da učenike upozna sa naučnim saznanjima o politici kao djelatnosti i na toj osnovi razvije kritičko političko mišljenje sposobno da razlikuje stvarno i moguće.
Osnovni odnos obrazovanja i politike, u ravni u kojoj je obrazovanje domen politike, tiče se politike obrazovanja. Ona se ponekad naziva i vaspitna, obrazovna ili prosvetna politika, iako ovi nazivi ne pokrivaju apsolutno identičnu oblast-varijacije postoje. Politika obrazovanja se može odrediti kao ukupnost principa, odnosa, puteva, oblika, mjera i instrumenata kojima se obezbjeđuje i usmjerava razvoj vaspitanja i obrazovanja u funkciji i interesu svih članova društvene zajednice i globalnog društva u cjelini. Sve je u skladu sa globalnom politikom društva, ali i u skladu sa socijalnim, ekonomskim, kulturnim i naučnim ciljevima i potrebama i njima odgovarajućim politikama.
Kada se vaspitna politika usmjeri na vaspitno-obrazovne ustanove-škole i prosvetu, naziva se prosvetna politika. Prosvetna politika je dio opće i vaspitne politike i izraz je određenih konkretnih interesa. Zapisana je u političkim programima, školskom i prosvetnom zakonodavstvu, ali se očituje i u cjelokupnoj organizaciji školskog sistema. Prosvetna politika je i politika izgradnje školske mreže, način upravljanja školom, način pripremanja i usavršavanja prosvetnih radnika. Ona je rezultat općih političkih i društvenih prilika u jednoj zemlji. Prosvetna politika može biti više ili manje konzervativna ili više ili manje progresivna. Zato je prosvetna politika uvek bila područje političkih borbi, izbornih i onda kada izbora nema.
Da bi Bošnjaci u 21. vijeku, u vijeku kada znanje i informacije dominiraju, bili što više uspješniji na svakom polju počev od porodice pa sve do ekonomskih, a i vjerskih visina, potrebno je jako, slobodno i čisto obrazovanje u pravom smislu ovih riječi. Kroz ovu naučnu analizu možemo zaključiti: da bismo imali odlično obrazovanje, obrazovanje dostojno 21. vijeka, moramo imati u našim rukama, rukama naših pravih iskrenih političkih predstavnika, političke mehanizme. Zato, Bošnjaci, dobro razmislite kome dajete svoje povjerenje na predstojećim izborima.
U izradi ovog teksta korišćena je raznovrsna literatura, a ona koja prednjači jeste od prof. dr. Miomira Ivkovića.

Halilović Senadin, Revija Sandžak 184.