Bošnjačka kulturna zajednica Makedonije BKZ uspješno završila oficijalnu posjetu Turske

Delegacija Bošnjacke kulturne zajednice Makedonije u sastavu prof. Džemil Bektović, akademik Fehim Husković, prof. Dževad ef. Hot, Lejla Kardovic iz Vladine agencije za implementaciju prava manjina u Makedoniji, te sekretar BKZ-a Elvir Sadiković, završila je četvorodnevnu oficijalnu posjetu institucijama i bošnjačkim udruženjima u Republici Turskoj, veoma uspješno. U toku posjete ostvareni su veoma značajni susreti i dogovoreni projekti za dalju saradnju koji trebaju biti početak intenziviranja saradnje Bošnjačke kulturne zajednice i Bošnjaka uopšte sa institucijama Republike Turske i bošnjačkih udruženja u toj državi. Posebno je važan bio poziv i susret u predsjedničkoj palati u Ankari sa savjetnikom turskog predsjednika gospodinom Sabrijem Demirom koji je veoma ljubazno i srdačno primio delegaciju Bošnjačke kulturne zajednice Makedonije. Na tom sastanku razmotrena su pitanja od obostrane koristi, dalja saradnja i komunikacija vladinih agencija Republike Turske sa srodnim bošnjačkim institucijama, ali također je predstavljana i platforma rada i aktivnosti BKZ Makedonije. U sklopu toga dogovorena je intenzivnija saradnja sa turskom vladinom agencijom za pomoć-TIKA na projektima očuvanja zajedničkog nasljeđa i mogućnost stipendiranja bošnjačkih studenata iz Makedonije na turskim univerzitetima.

U kabinetu savjetnika turskog predsjednika za balkanska pitanja, gospodin Sabri Demir
U kabinetu savjetnika turskog predsjednika za balkanska pitanja, gospodin Sabri Demir

U kabinetu savjetnika turskog predsjednika za balkanska pitanja gosp. Sabrijem Demirom
U kabinetu savjetnika turskog predsjednika za balkanska pitanja gosp. Sabrijem Demirom

Delegacija BKZ Makedonije u palati Beš tepe u Ankari
Delegacija BKZ Makedonije u palati Beš tepe u Ankari

BKZ u sjedištu Udruženja Rumelisiad i njegovom predsjednikom gosp. Emir Džemal Baškardesi

Zajednička fotografija BKZ M ispred predsjedničke palače u Ankaru sa savjetnikom za balkanska pitanja gosp. Sabri Demirom
Zajednička fotografija BKZ M ispred predsjedničke palače u Ankaru sa savjetnikom za balkanska pitanja gosp. Sabri Demirom

Delegacija BKZ Makedonije u palati Beš tepe u Ankarii

Zajednička fotografija BKZ M ispred predsjedničke palače u Ankaru sa savjetnikom za balkanska pitanja gosp. Sabri Demir

Zajednička fotografija BKZ M ispred predsjedničke palače u Ankaru sa savjetnikom za balkanska pitanja gosp. Sabri Demirom
Zajednička fotografija BKZ M ispred predsjedničke palače u Ankaru sa savjetnikom za balkanska pitanja gosp. Sabri Demirom
Delegacija BKZ Makedonije u palati Beš tepe u Ankari
Delegacija BKZ Makedonije u palati Beš tepe u Ankari

Delegacija BKZ Makedonije u palati Beš tepe u Ankari
Delegacija BKZ Makedonije u palati Beš tepe u Ankari

Druga važna posjeta u okiru ovog programa je bila Bursa, velikog industijskog centra Turske, gdje je domaćin bio gospodin Emir Džemal Baškardesi, agilni predsjednik Rumelisiad-a, organizacije koja okuplja brojna udruženja porijeklom sa područja Balkana. U Bursi je ostvaren kontakt i zajednički ručak sa poznatim biznismenom i bošnjačkim aktivistom gospodin Zarif Alp porijeklom iz Prijepolja kojem je prezentiran rad BKZ Makedonije, ali i ostalih sličnih bošnjačkih udruženja u Sandžaku i Bosni i Hercegovini. Iza toga je na Univerzitetu Uludag u Bursi predsjednik BKZ Makedonije prof. dr. Džemil Bektović održao predavanje studentima sa Fakulteta za Međunarodne odnose i Centra za međunarodnu saradnju na temu „Percepcija Turske i njene uloge na Balkanu“. Nakon izlaganja postavljana su broja pitanja i povela se debata oko relacija nove bošnjacke politike i turskih aspiracija uspostave nove saradnje na Balkanu.

BKZ u sjedištu Udruženja Rumelisiad i njegovom predsjednikom gosp. Emir Džemal Baškardesi
BKZ u sjedištu Udruženja Rumelisiad i njegovom predsjednikom gosp. Emir Džemal Baškardesi

Na kraju posjete ostavljen je najljepši dio posjete BKZ Makedonije kada su ostvareni kontakti sa bošnjackim organizacijama u Istanbulu. Posebno je bila inspirativna i za BKZ M važna posjeta Fondaciji bošnjačkih intelektualaca u elitnom kvartu Kadikoy. Na tom sastanku BKZ je primio predsjednik Fondacije prof. dr. Elmas Orak sa saradnicima gosp. Redžep Salpat i gosp. Husein Gul. BKZ je prezentirala svoj dosadašnji rad i aktivnosti koji su sprovedeni na nacionalnom i kulturnom planu. Također su domaćini predstavili svoj rad i odmah je dogovorena saradnja koja treba najprije da krene sa likovnom izložbom slika uvaženog akademika BANU-a Fehimom Huskovićem u okviru „Istanbulskih dana bošnjačke kulture“ u oktobru mjesecu ove godine. BKZ je ovom prilikom pozvala Fondaciju bošnjačkih intelektualaca da posjeti Makedoniju u periodu proslave „Dan Bošnjaka-28 Septembar“ koji je nacionalni praznik za Bošnjake u R. Makedoniji.
U sjedištu Fondacije bošnjačkih intelektualaca u Kadikoyu
U sjedištu Fondacije bošnjačkih intelektualaca u Kadikoyu

Drugog dana posjete u Istanbulu bio je susret sa Upravnim odborom bošnjačkog udruženja „Sandžak Bosna“ u Pendiku u prostorijama udruženja. Iza prvičnog upoznavanja pokazane su radne prostorije i aktivnosti udruženja gdje se stavlja akcenat na kursevima bosanskog jezika za mlađe naraštaje sa ciljem očuvanja bosanskog jezika od asimilacije, onda muzičke prostorije za tradicionalnu muziku Bošnjaka, prostor za sportske aktivnosti, te radionice za tradicionalne zanate poput tkanja ćilima. Prilikom ove prezentacije mladi i ambiciozni predsjednik Erdogan Erden izrazio je posebnu nadu i želju da se saradnja intenzivira i zbog toga da što prije dođe u Skoplje jedna delegacija udruženja „Sandžak Bosna“ kako bi posjetili obnovljeno Turbe bosanske princeze Emine u Skoplju, koje je djelo aktivnosti BKZ Makedonije.
Svječani trenutak razmjene poklona: BKZ Makedonije i bošnjačko udruženje „Sandžak Bosna“ iz Pendika
Svječani trenutak razmjene poklona: BKZ Makedonije i bošnjačko udruženje „Sandžak Bosna“ iz Pendika

Zbog ograničenog vremenskog perioda i popunjene agende nijesu se ostvarili kontakti sa bošnjačkim udruženjima iz Bajram Paše u Istanbulu i udruženjima iz Izmira, te je dogovorena ponovna posjeta ovih udruženja u narednom periodu. Ovom posjetom BKZ Makedonije je na najbolji mogući način uspostavila saradnju i kontakt sa bošnjačkim organizacijama u Turskoj i ona je samo prvi korak koji treba biti nastavljen i sa ostalim bočnjačkim udruženjima u Evropi, sve do njihovog umreživanja što je krajni cilj BKZ-a Makedonije.

Informativna služba BKZ Makedonije
Faik Nezirović,Revija Sandžak, broj 185.

PET VELIKIH POKLONA U MJESECU RAMAZANU

Draga braćo, ramazan nam donosi pet velikih poklona ili darova. Na nama je da li ćemo te poklone zaslužiti, zaraditi i primiti ili ćemo ih propustiti.
Prvi poklon se zove OPROST GRIJEHA.
Ko od nas ne ne treba ovaj poklon? Ko ima, a da mu nisu srce i duša zaprljane grijesima. Grijesi vrlo često opterećuju čovjeka, čine ga teškim. Zato je tu ramazan koji je najbolji čistač od grijeha, ramazan prži grijehe i sapire dušu i srce. Uvjet je da postiš istinskim postom i da se trudiš klanjati noćnu nafilu. Dokaz je hadis u kojem se kaže:
„Ko isposti mjesec ramazan vjerujući i nadajući se nagradi, oprostit će mu se počinjeni grijesi.“
Riječ „vjerovati“ ovdje upućuje na to da post ne treba da proizilazi iz navike ili zbog toga što svi u vašem okruženju poste, pa ne želite da se izdvajate. Postiti treba da bi se udovoljilo Allahu. S druge strane, „postiti da bi se dobila nagrada“ znači da postu prilazimo sa željom da zaradimo sevap. Stoga, ako želimo da nam se oproste grijesi, moramo ispoštovati ova dva uslova.
Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko provede ramazan u namazu vjerujući i nadajući se nagradi, takvom će njegovi prethodni grijesi biti oprošteni.”
Drugi veliki poklon ili dar u Ramazanu jeste SPAS OD VATRE, DŽEHENNEMA.
Ko to ne bi volio. Svi mi strepimo od Džehenema, to nam izaziva najveći strah. Dovimo da nas Allah sačuva Džehennema. Evo ramazan i to nudi, mogućnost da se sačuvaš od Džehennema.
Kaže naš dragi Poslanik, a.s.: „Svake noći u ramazanu Allah oslobađa od Vatre neke od Svojih robova.“ Ovo ponavljam i boldiram.
Eh sad bi bilo još lijepo kad bi ja i ti bili među tim odabranim, izabranim, probranim. Zaista, meleci svake noći upisuju imena onih kojima će ovaj spas biti dodijeljen, pa da li je neko već među njima? Da li je nečije ime zapisano već jučer? Da li su svi našli spas? Ko su ti probrani čija imena su zapisana?
Allah gleda u srca svojih robova i bira predane i čiste, one koji se ne štede u želji da Mu udovolje. Takvi ljudi ne moraju obavezno biti visoke naobrazbe. Možda je to djevojčica u svojoj sedamnaestoj godini, koja još nije stigla da mnogo toga učini, ili je to čovjek s velikim brojem grijeha, ali i odlučnom namjerom da ove godine postane drugačija osoba.
Možete li pretpostaviti čije ime se zapisuje baš u ovom trenutku? To zna samo Allah. On gleda u srca svojih vjernika i zna ko od njih ovu nagradu zaslužuje. Trebate znati da Allah na ovaj način oprašta prošle grijehe i obećava odabranima da ih neće dotaći Vatra, jer kada vas On odabere više nećete biti u opasnosti. Zamislite samo koliko ljudi se svake noći spasi od Vatre u Egiptu, Maroku, Saudijskoj Arabiji, Americi…
Možda ćete reći: „Ali ja ću zasigurno ponovo zgriješiti poslije ramazana, pa kako da mi se garantuje spas od Vatre?“ Ja vam na to odgovaram: „Naravno da ćete griješiti, ali oprost čini da vaše dobro nadvlada loše i da vaša pokornost nadvlada neposlušnost, pa ni vaši grijesi neće imati onoliko lošeg u sebi kao što su imali prije nego što vam je dat oprost.“ Zar ne vidite veličinu ove blagodati?! To nudi samo ramazan i nijedan drugi mjesec.
Treći veliki poklon od našeg Gosodara u ramazanu jeste UMNOGOSTRUČAVANJE DOBRIH DJELA ili lakše kazano: malo radiš, a puno ti se piše…
Možda ćete biti od onih kojima će Bog oprostiti i koje će spasiti od Vatre, ali ovo ne znači da ćete dostići visok stepen u Džennetu. Da bi ste to uspjeli, ponuđena vam je treća mogućnost, sticanje riznice dobrih djela.
„Ko se Allahu, dž.š, u Ramazanu približi kakvim dobročinstvom ili nafilom tretirat će se kao da je obavio farz (strogu obavezu) u nekom drugom mjesecu. Ko obavi strogu obavezu (farz) u ramazanu, tretirat će se kao da je obavio sedamdeset farzova u nekom drugom mjesecu..“
U prijevodu. Svakodnevno obavljamo 5 farzova od dnevnih namaza u ramazanu. 5 farzova puta 70 koliko vrijedi jedan farz u ramazanu jeste jednako 1080 farzova kao da smo obavili u nekom drugom mjesecu-samo za jedan dan. Subhanallah, kolika nagrada i kolika je Allahova milost. Ali to nije sve.
Ako ove farzove dnevnih namaza obavimo u džematu to vam je još puta 25 (koliko vrijedi jedan namaz obavljen u džematu) i ukupno iznosi 27000 sevaba. Allahu ekber. Ko bi ovo propustio. Ovo nudi samo ramazan. Budi heroj pa odbi ovaj veliki Allahov dar u ramazanu.
A šta je sa sevapima koje dobijamo učeći Kur’an? Svaki harf vrijedi deset sevapa. Muhammed, a.s., kaže: „Ne kažem elif lam mim je harf, nego elif je harf, lam je harf i mim je harf“. Dakle, samo proučiti prethodno donosi 30 sevapa, a koliko donosi učenje bismile? Ona u sebi sadrži 19 harfova i vrijedi 190 sevapa. Pomožite to sa 70.
A ako proučite hatmu, znajte da jedan džuz sadrži oko 7.000 harfova i vrijedi 70.000 sevapa. Pomnožite sa 70 i lahko je izračunati da učenje jednog džuza u ramazanu vrijedi 4.900.000 sevapa. Za to vam je potrebno oko 45 minuta dnevno. Nastavite množiti i radujte se prilici da dobijete blago koje možete steći bez ikakve nadoknade.
A koliko sevapa donosi sam post? To niko ne zna, ali je sigurno da je broj veći od svega prethodno pomenutog. U hadisu se kaže: „Svaki ljudski posao je čovjekov osim posta, jer je post Moj i Ja za njega posebno nagrađujem“. Drugim riječima, za sva djela koja ljudi počine, nagrada je poznata, osim za post, on je iznenađenje koje će vas dočekati na Sudnjem danu. Dok o tome razmišljate, znajte da je miris iz usta postača Allahu draži od najljepšeg mirisa.
Zašto Allah nama sve ovo daje? Zato jer je milostiv, jer želi da nas uvede u Džennet i želi da iz nas izvuče snagu koju posjedujemo. Pa ako vam Allah ponudi priliku, prihvatite je i recite: „Allahu, ja sam Tvoj.“
Četvrti poklon kojem gam Allah šalje samo u ramaznu zove se PRIMANJE DOVE. Svi su mi pokloni dragi, ali ovo je meni jedan od najdražih poklona.
Rekao je Božiji poslanik: „Dova postača se ne odbija“. Obratite pažnju na upotrebu riječi: „ne odbija se“ !
Interesantno je da u suri Bekare odmah nakon ajeta koji govore o propisu ramazanskog posta dolazi sljedeći ajet: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu.“
Zašto je ovaj ajet spomenut baš na ovom mjestu? Jer između dove i ramazana postoji čvrsta veza. Na kraju ajeta, Allah kaže: “kad Me zamoli.“ To znači da moramo postiti iskrenim postom i moramo u tome biti predani i ozbiljni, kako bi Allah prihvatio našu dovu.
Posebno se dova prima u prediftarsko vrijeme, ja sam se uvijek pitao zašto baš u to prediftarsko vrijeme, 10-15 minuta pred iftar, šta to ima u tom trenutku i skoro mi odgovor dade jedan učenjak koji reče: „Zato jer čovjek u to prediftarsko vrijeme, 10-15 minuta, najviše je koncentriran na hranu, zna da se približava vrijeme iftara i onda se fokusira na to. E zato naš Gospodar voli da mu se rob obrati u to vrijeme kada se približava vrijeme prekida posta“.
Svake godine imam običaj dati savjet koji ću i ovdje ponoviti, odaberite za sebe pet dova za one stvari koje su vam najpotrebnije i skoncentrišite se na njih tokom čitavog mjeseca. Spominjite ih uporno, kod svake sedžde, pri svakom iftaru, svaki put kada ustanete na sehur i kod svakog Teravih namaza. Kažu da su Poslanikovi ashabi za sebe odabirali dove koje su ponavljali u toku mjeseca ramazana i da nikada nisu dočekali slijedeći ramazan a da im te iste dove nisu bile uslišane.
Zamislite kada bismo svi mi zajedno podigli ruke i u isti tren zatražili da nas Allah približi izgradnji džamije, da nam olakša taj put i dočekamo sljedeći ramazan sa kamenom temeljcem.
I peti poklon je šećer na kraju, a zove se noć LEJLETUL-KADR.Dovoljno je samo reći LEJLETUL-KADR.svatko zna šta to znači.
To je noć vrijednija od hiljadu mjeseci. Hiljadu mjeseci, to je 84 godine, ili jedan prosječan životni vijek. Da li vidite šta to znači? Ako posvetite ovu noć ibadetu, to je kao da ste cijeli život proveli neprestano slaveći Allaha! Dva rekata u ovoj noći, to je kao da ste klanjali 84 godine. Koliko je to samo sevapa?! Jedna suza u ovoj noći je kao more isplakano u pokornosti i strahu od Allaha, more koje će biti stavljeno na vagu vaših djela. Uzeti majku za ruku u ovoj noći znači kao da ste bili dobri prema njoj 84 godine, a sadaka kao da ste davali svaki dan u istom periodu.
Da, samo treba potrefiti tu noć. Ma ja ne bi riskirao. Ta noć je sigurno u posljednjoj trećini ramazana. Ma mogu vala tu trećinu izdržati da se odreknem sna zarad tolike vrijednosti. Deset dana u godini neću spavati cijelu noć samo da zaradim toliku vrijednost. Naravno, ko može i ko nemora rano ujutro na posao. Ko ima radne obaveze, neka ibadeti koliko može ili neka ranije ustane na sehur.
Draga braćo, sada kad smo nabrojili svih ovih pet velikih poklona koje nam donosi ramazan, nadam se da uviđamo koliko je vrijedan ramazan, koliko su skupocjeni njegovi sati pa i minute. Nemojmo ovo propuštati. Nekome je ovo možda zadnji ramazan i posljednja prilika prije kabura. Valja doći pred Allaha.
Ramazan je mjesec dobra i dobrih djela, mjesec natjecanja u dobru. Što više dobra i dobrih djela u mjesec dana uraditi. Potrudimo se draga braćo, jer šta god dobro uradimo punimo sebi ahiretski konto.

Nicević Fahir, Revija Sandžak, broj 185.

RAZVOJ AUTORSKOG PRAVA

Historija duhovnog stvaralaštva čovjeka je stara koliko i čovjek, jer ljudsko biće, pored potrebe da stvara materijalna dobra, najprije radi opstanka, a kasnije radi uživanja u njima izražavalo je svoja unutrašnja osjećanja od najstarijeg vremena. Zato historija ljudskog društva obiluje bogatstvom duhovnog i intelektualnog stvaralaštva koja su unaprijedili i uljepšali život čovjeka, ali dugo vremena takvim stvaraocima nije bilo priznato autorsko pravo, već samo određene privilegije. Tek od početka 18. vijeka možemo govoriti o autorskom pravu kao zasebnoj pravnoj disciplini.
Prve slike u historiji čovječanstva stvorili su lovci iz kamenog doba, koji su na zidovima pećina prikazivali svoje okruženje, a najčešće likove divljih životinja koje su lovili. Homo sapijens je lovio životinje svojim rukama i onim što mu se našlo pri ruci, toljagama ili oružjem od grubo obrađenog kamena. To su bile slike konja, jelena, irvasa, divljih goveda i dr.
Naučno je utvrđeno da su pećinske slike i reljefi iz paleolita nastali prije 20.000 godina p.n.e., a u Evropi prije 10.000 godina, ponajprije na sjeveru kontinenta i na Iberijskom poluostrvu. Tako je npr. slika bizona u pećini Altamiru, nastala prije 12.000 godina p.n.e. Smatra se da su pećinske slike sačuvane zbog boje kojom su slikane, a pravljene su od odredjene vrste zemlje i zivotinjske masti.
Praistorijski čovjek je pokušavao da slikom izrazi životinjski svijet kojim je okružen. Slike je crtao prstima ili grubim četkama napravljenim od životinjske dlake, a skulpture je pravio od roga, slonovače, kostiju, kamena i ilovace.
U neolitu je poslije ledenog doba, a to je period 9.000 – 8.000 p.n.e. klima postala umirenija, a uslovi života i rada podnošljiviji, pa su obrade materijala postali drugačiji. To je vrijeme izumiranja velikih životinja, a zbog lutanja životinjskih krda u potrazi za hranom, nastao je i nomadski život lovaca. Ljudi su pronašli novu tehniku obrađivanja kamena, pa je kameno oruđe postalo uglačano. U neolitu dominira upotreba ilovače (arheološkim istraživanjima pronađeni su mnogi predmeti od pečene ilovače, ukrašene raznim šarama) za izradu grnčarije za domaćinske potrebe, koja se u početku obrađuje kao sirov materijal, a kasnije pečena na otvorenoj vatri.
Pećine zamjenjuju kolibe izrađene od pruća, najčešće na vodi, koje su naslanjale na pobodene stubove. Izrađuju se uklesani reljefi na stijenama (na lokacijama Valkamonike i Alpi Maritime u Italiji pronađene su stijene sa uklesanim reljefom.), a u ranom bakarnom dobu izrađuju se stilizovane figure ratnika naoružanih bodežima.
U juznoj Evropi podizani su menhiri, veliki, uspravno postavljeni kameni blokovi ukopani u zemlju, a na Apeninskom poluostrvu srećemo stećake, tj. kulture isklesane od kamena u kojima se razaznaju ženske i muške figure.
U bakarnom dobu upotrebljava se bakar kao materijal za izradu različitih figura, naročito u pokrajinama Italije, Alto Adiđe, kao i na području između Ligurje i Toskane.
U Velikoj Britaniji pronađena je megalitska građevina Kromleh Stounhendz, za koju naučnici vjeruju da je posvijećena Suncu, jer su kameni blokovi postavljeni tako da prate izlazak i zalazak Sunca.
Prve velike civilizacije nastale su na obalama Nila u Egiptu i Tigra i Eufrata u Mesopotamiji.
Svakako, najznačanije egipatske građevine su Velike piramide, koje su predstavljale ustvari grobnice najstarijih faraona u kojima će duša umrlog faraona živjeti vječno i tako sacčvati njihovo tijelo. Ogromni granitni blokovi zatvarali su ulaz u grobnicu piramide. Piramide su građene za života faraona i iziskivale su ogromna materijalna sredstva i rad stotine hiljada robova. Najveća piramida je posvijećena faraonu Keopsu i smatra se jednim od sedam svjetskih čuda antickog svijeta. Također su poznate i piramide njegovih nasljednika, Kefrena i Mikerinosa.
Egipćani su gradili velike nekropole, naročito u Tebi, koja se nalazi na zapadnoj obali Nila, u kojima su sahranjivane supruge faraona i uža rodbina. Po ljepoti se izdvaja grobnica kraljice Nefertari. Sve to pokazuje da su u Egiptu postojali arhitekte, koju su u cjelosti osmišljavali monumentalne građevine. Svi ovi objekti su ukrašavani raznim crtežima, uglavnom religioznog sadržaja. Crvena boja je dobijena od oksida gvozđa, a bijela mljevenjem minerala kalcijuma, plava i zelena boja su prve sintetičke egipatske boje koje su dobijene pregorevanjem minerala bakra. Crna boja je dobijena od čađi drvenog uglja, dok se žuta boja dobijala mljevenjem i miješanjem žutih mineralnih pigmenata i oksida gvozđa.
U Mesopotamiji Sumerci su krajem III milenijuma izgradili svoje gradove od glinenih opeka pečenih na suncu. Tada je nastao Vavilon, na obali Eufrata, poznat po raskošnim građevinama i visećim vrtovima.
U Mesopotamiji su nastali zodijački znaci, koji proijeklo vode iz Vavilonske kulture, jer su astronomi i astrolozi poznatiji pod imenom Kaldeji, dijelili nebo na 12 segmenata i 12 znakova, u kojima grupe zvijezda obrazuju likove životinja i mitskih heroja, sto je ostalo do današnjih dana.
Sve te građevine, crtezi i figure prestavljaju autorska djela, mahom nepoznatih majstora, iako su po njihovim izvanrednim kreacijama prepoznate epohe, sto jasno pokazuje, da niko, pa ni faraoni, carevi i kraljevi nisu mogli spriječiti ispoljavanje snage čovjeka i njegovih inspiracija.
Na lokalitetima pored velikih rijeka podignuta su monumentalna umjetnička djela koja su arheološkim istraživanjima otkrivena i sačuvana do današnjih dana.
U antičkom dobu dolazi do snažnog razvoja književnosti i umjetnosti, naročito u Grčkoj i Rimu. Smatra se da su književnici i umjetnici bili uvaženi članovi društva i mnogi od njih su uživali povlašćeni status.
Grčka kultura je značajna osnova za nastanak brojnih umjetničkih djela u čitavom svijetu. Tako je poznat drevni mit o Minotauru i njegovoj ogromnoj životinjskoj snazi, prikazan kao pola čovjek, a pola životinja. U arhajskom i klasicnom periodu nastaju brojna vajarska djela muškaraca i žena, sportista, junaka, urađenih od strane poznatih vajara Mirona, Polikleta, Lizipa, Praksitela i dr. Postojala je težnja grčkih umjetnika da od ljudske figure stvore simbol mnogih božanskih ili nadljudskih osobina. Nago muško tijelo, poznato kao herojski akt bilo je istovremeno simbol savršenog čovjeka. Sa društvenim, ekonomskim i vojno-političkim razvojem u Grčkoj se razvija arhitektura izgradnjom raznih građevina, hramova, trgova i pozorišta, poput atinskog akropolja, hrama atene Nike, Partenona i mnogih drugih, koji su afirmisali vajara Fidija, Kalikrata i dr.
Za vrijeme Rimske imperije veliki trag je ostavila Ertruska umjetnost i kultura, naročito u izgradnji vijadukta, akvadukta, amfiteetata, pozorišta, foruma, skulptura, stubova i slavoluka. Svakako najpoznatiji emfiteatar je Koloseum kao tipicno rimski izum, koji je imao 45.000 sjedišta i jos 5.000 za stajanje, Njegova spoljasna fasada je visoka 50 m, a dobar dio krova bio je prekriven platnom radi zaštite od sunca.
Za vrijeme imperatora Avgusta umjetnici su bili svrstani u tri grupe, zavisno od funkcije koju su obavljali u drzavnom aparatu. Ne može se govoriti o imovinskim ovlašćenjima književnika, umjetnika i filozofa, ali su zasigurno uživali određena moralna prava. Vremenom su umjetnici i pisci nagrađivani honorarom za svoj rad od strane vladara ili bogatih gradjana po čijoj je narudžbini urađeno umjetničko ili književno djelo. Takva nagrada je preteča današnjih autorskih honorara. Poznat je bio Mecena, visoki državni činovnik za vrijeme Avgusta kao zaštitnik umjetnika i književnika-pjesnika, po čijem imenu se danas označava lice koje pomaže književnike i umjetnike.
Autorska djela su se morala obilježiti njihovim imenom, jer se pod plagijatom smatralo objavljivanje tuđeg djela pod svojim imenom, što se pripisuje rimskom pjesniku Marcijanu, koji je plagijatore (plagiarus) nazivao „kradljivcima ljudi“.
U antickom dobu bilo je razvijeno umnožavanje knjiga na egipatskom papirusu. U tu svrhu su se naročito bavili bibliopolipi i librarijusi.
Bibliopolipi su u Rimu imali ulogu izdavača. Umnožavanje knjiga u bibliopolipima odvijao se na relaciji autora i bibliopolipa, tako što bi autor predao svoj rukopis vlasniku bibliopolipa, a ovaj bi, angažovanjem robova-prepisivača taj rukopis umnožavao u više primjeraka i kasnije se tako umnožena knjiga prodavala.
Pored prodaje knjiga u bibliopolu su se organizovale književne rasprave i prodaja knjiga.
Librarijusi su se takođe bavili umnožavanjem rukopisa, ali po narudzbini određenog lica. U to vrijeme autor umjetničkog djela nije uživao autorsko pravnu zastitu, jer bi on predajom rukopisa bibliopolu gubio pravo svojine, pa bi vlasnik rukopisa postajao bibliopol. Autor rukopisa je imao samo čast da se njegovo djelo umnoži i prodaje, jer nije imao nikakvu autorsku naknadu, osim honorara koji bi mu dao bibliopol. Kasnijim razvojem Rimskog prava autoru se priznaje pravo na zaštitu njegovih moralnih ovlašćenje (u potklasičnom rimskom pravu autor je imao pravo tužbe zbog uvrede časti – actio uniuriarium).
Za razliku od duhovnog bogastva čovjeka i naroda koje smo pokusali ukratko prikazati, autorsko pravo kao zasebna disciplina nastaje znatno kasnije i sastoji se od prava na korišćenje autorskog djela, sve u zavisnosti od tehničko-tehnoloških uslova za masovno umnožavanje autorskih djela, a samim tim i ekonomskog interesa za njihovo iskorišćavanje.
Prema tome, iako su antički stvaraoci bili veoma maštoviti i produktivni, njihova autorska zaštita nije pravno postojala mada su uživali neredovnu, materijalnu i moralnu zaštitu za života.
Tek je Rimsko pravo ustanovilo tužbu – actio iniuriaria za zaštitu autorskog djela ako je ono saopštavano javnosti na nedostojan način.
Epohalan značaj za nastanak autorskog prava nastaje sa Gutenbergovim pronalaskom štamparije (1450. godine), koji je omogućio masovnu upotrebu autorskih djela u gradovima Evrope.
Kao i antička pravna misao, tako i srednjovjekovni pravnici, nijesu razlikovali autorsko djelo od tjelesnih dobara, vec je autorsko djelo poistovjećivano sa tjelesnim dobrom.
Početkom XVI vijeka počinje razlika između štampara koji su prvi izdali određeno književno djelo od onih koji su to djelo preštampavali, pa se osnovano postavilo pitanje zaštite autorskog djela. U tom pravcu, feudalni vladari su bili primorani da dodjeljuju privilegije pojedinim autorima koje su bile privremenog karaktera.
Kasnije, pored štampara, pojavili su se izdavači i urednici, pa su priviliegije obuhvatale i njih, tako da su uporedo sa štamparskim postojale i izdavačke privilegije.
Ako bi autor ujedno bio i izdavač svog djela, onda se privilegija mogla dati i autoru. U uslovima feudalnog načina privređivanja, privilegije su bile monopol zanatskih i trgovačkih udruženja (cehova i gildi), a samo vladar je mogao davati privilegiju izvan njihove nadležnosti.
Samim tim vladaoci su kontrolisali rad autora, štampara i izdavača. Iako su privilegije štitile imovinska ovlašćenja autora, bilo je slučajeva da su vladari mogli dati i privilegiju za zaštitu moralnih ovlašćenja autora, kako bi djelo sačuvali od izmjena i prekrajanja. Ako bi se desilo da je neko osakatio autorsko djelo, raznim nedopuštenim prekrajanjima, aktualna vlast je mogla konfiskovati cijelo izdanje. Sve je to bila posljedica škole prirodnog prava o inelektualnoj svojini, koju su zastupali poznati mislioci Volter, Lok, Fihte, Sopenhauer, Hegel idr.
Za historijat autorskog prava od značaja je pomenuti Zakon o monopolima koji je 1623 godine odobrio Engleski Parlament, a donio ga je engleski kralj Jakov Stjuart I kojim su zabranjeni svi monopoli, osim privilegija koje su dodijeljene pravim pronalazačima. Već tada, izdavači su morali da registruju svoj izdavački poduhvat preko registra – gilde, predajom dva primjerka knjige.
U Engleskoj je donijet prvi zakon o autorskom pravu, poznat kao Zakon kraljice Ane iz 1709. godine koji je važio skoro dva vijeka, sve do 1911. godine. Po njemu je autor bio izvorni nosilac prava na štampanje i izdavanje svog djela. Zaštita je trajala 14 godina od prvog izdavanja i mogla je biti produžena jos za 14 godina ukoliko je autor jos bio živ.
Kraljevski sud Engleske podržao je prirodno-pravni koncept shvatanja intelektualne svojine, shodno common law-u, i to samo do prvog izdavanja djela, a poslije toga, zaštita se pružala na osnovu pisanog zakona. Takva zaštita u Engleskoj je trajala sve do 1911. godine, do kad je važio Zakon kraljice Ane, s tim što se morala obaviti registracija djela za deponovanje primjeraka djela. Od tada, englesko pravo napušta copyright i priklanja se koninentalno-pravnom sistemu autorske zaštite, na osnovu Zakona o autroskom pravu iz 1956. godine.
Sličan put zaštite prava autorskog djela, bio je u Francuskoj, u kojoj su najveći broj privilegija zadržavali pariski izdavači. Po jednoj kraljevskoj uredbi iz 1777. godine, autor je sticao privilegiju sa neograničenim trajanjem za izdavanje svoga djela i ista prestaje njegovom smrću. Međutim, sa Francuskom buržoaskom revolucijom ukinute su sve privilegije, pa je pitanje zaštite autorskog prava zasnovano na doktrini prirodnog prava o intelektualnoj svojini kao „najsvetijem“ obliku svojine.
Prema propisima donijetim 1771. i 1773. godine, autoru je priznato isključivo pravo na javno saopštavanje svoga djela, ali ograničeno za života autora i pet, deset godina poslije njegove smrti.
Francuska donosi Zakon o književnoj i umjetničkoj svojini 1957. godine, kojim se prikljanja kontinentalnom sistemu autorskog prava.
Prirodno pravna shvatanja autorskog djela i sistem privilegija u Njemačkoj, nešto je drugačijeg sadržaja, naročito poslije zaključenja Vestfalskog mira 1648. godine.
Zbog razuđenosti i složenosti njemačkog carstva, autori i izdavači su morali da pribavljaju veliki broj privilegija, sto je u mnogome otežavalo trgovinu knjigama, tim prije sto su privilegije nisu izdavali stranim izdavačima, tako da su oni djelovali bez zaštite.
Njemačka pravna nauka je tek krajem XVIII vijeka jasno razlikovala koncept intelektualne svojine po kome se autorsko djelo tretira kao nematerijalno dobro od knjige kao tjelesnog primjerka tog djela. Tada se donose i propisi o autorskom pravu, koji su autoru priznavali pravo na objavljivanje i umnožavanje svoga djela u trajanju od trideset godina. Takav koncept se kasnije proširio na cijelu teritoriju njemačke savezne države, jednim propisnom iz 1841. godine.
U Kraljevini Jugoslaviji Zakon o zaštiti autorskog prava donijet je 1929. godine, s tim sto je prije toga na području Slovenije, Dalmacije, Istre i BiH važio austrijski zakon o autorskom pravu iz 1885. godine, a na podrucju Hrvatske, Slavonije, Međumurja i Slavonije važio Ugarski zakon o zaštiti autorskog prava iz 1884. godine, dok Srbija i Crna Gora nisu imale svoje propise.
Smatra se da je zakon o zaštiti autorskog prava iz 1929. godine bio urađen u skladu sa najmodernijim teorijskim i zakonodavnim dostignućima Evrope, pa je Kraljevina Jugoslavija 1930. godine pristupila Berlinskoj konvenciji.
Poslije Drugog svejtskog rata Jugoslavija donosi svoje propise po ugledu na sovjetsku drzavu. Tako je prvi zakon o autorskom pravu iz 1946. godine, (stupio na snagu 12. juna 1946. god) po mnogim svojim odredbama, bio u suprotnosti sa Berlinskom konvencijom. Ovaj zakon nije riješio na zadovoljavajući način brojna autorsko-pravna pitanja kao sto su položaj autora filmskog djela, položaj autora djela stvorenog u radnom odnosu, zatim autorsko pravo na zbirkama i dr.
Nakon sukoba Jugoslavije sa Sovjetskim Savezom i ratifikacije Briselskog revidiranog teksta Beranske konvencije iz 1948. godine, donijet je novi zakon o autorskom pravu 1957. godine. (stupio na snagu 11. 10. 1957. god).
Usvajanjem saveznog Ustava iz 1963. godine, nametalo je potrebu donošenja novog zakona o autorskom pravu iz 1968. godine (stupio na snagu 10. 08. 1968.god) u koji su unijeta nova uporedno pravna shvatanja o autorskom pravu, sa značajnim ustavnim promjenama u SFRJ. Isto tako bolje i jasnije su regulisana pitanja zaštita prava autora kinematografskog djela i raspolaganje autorskim djelom od strane društvene zajednice. Također su jasno regulisana pitanja autorskih ugovora.
Četvrti zakon o autorskom pravu donijet je 1978. godine (stupio na snagu 22.04.1978. god), kojim su saobražene promjene koje je donio Ustav iz 1974. godine. Bio je to moderni zakon jer je sadržavao sva dostignuta svjetska teorijska i praktična saznanja čemu je poseban doprinos dao akademik Vojislav Spajić.
Sa slomom SFRJ i nastankom informatičke revolucije inovirani su autorsko-pravni propisi, pa je SRJ kao nasljednica SFRJ donijela novi Zakon o autorskim i srodnim pravima 1998. godine, kojim se autorsko pravna materija usklađuje sa svim modernim evropskim i svjetskim tekovinama, proširuje broj srodnih prava i obezbjeđuju uslovi za efikasnu sudsku zaštitu autorskog prava.
Državna zajednica Srbija i Crna Gora donijela je Zakon o autorskim i srodnim pravima 2004. godine, radi brže integracije u međunarodne pravne tokove i prijema u Svetsku trgovinsku organizaciju kao i bolje zaštite prava intelektualne svojine.
Poslije prestanka Drzavne zajednice, Republika Srbija je kao samostalna država donijela svoj Zakon o autorskim i srodnim pravima 2009. godine, kojim se pored svih dostignutih standarda jasnije propisuju uslovi u oblasti kolektivnog ostvarivanja autorskog i srodnih prava i ustanovljava Komisija za autorska i srodna prava.
Ekonomski, oblast koju pokriva autorsko pravo je najbrže rastući dio privrede: na primjer, u privredi SAD su nematerijalna dobra, u koja spada i autorsko pravo, iznosila 70% korporativnih dobara, dok su kompanije povezane sa autorskim pravima najbogatije kompanije (Microsoft, Google i dr.). Zaštita autorskog prava je civilizacijska, ali i pragmatično ekonomska potreba Republike Srbije, naročito, jer je zbog izuzetno lošeg stanja dugo poslije 2000. godine bila na listi zemalja kojima su pretile ekonomske sankcije zbog grubog kršenja autorskog prava. (U Srbiji je i danas na snazi Zakon o posebnim ovlašćenjima radi efikasne zaštite prava intelektualne svojine, Službeni glasnik RS RS 46/06, čije su odredbe delomično derogirane novim Zakonom o autorskom i srodnim pravima). Zaštita autorskog i srodnih prava je obaveza Srbije po Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, dok se u postupku pregovora o članstvu u Evropskoj Uniji jedno od ukupno 35 poglavlja odnosi se samo na intelektualnu svojinu shodno Zakonu o autorskom i srodnim pravima i sto on treba da podstakne i omogući.
Konačno, Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine (TRIPs sporazum) je jedan od tri ključna sporazuma na kojima počiva Svjetska trgovinska organizacija, u čije članstvo Srbija želi da uđe. Uređivanje stanja u vezi autorskog i srodnih prava za Srbiju je, stoga, jedan od najvažnijih zadataka u izgradnji zdravog i privlačnog privrednog ambijenta, što su ciljevi kojima se težilo donošenjem novog Zakona o autoskom i srodnim pravima.

Prof. dr. Sefer Međedović, Revija Sandžak, broj 185.

Samo 10 država na cijelom svijetu trenutno nije u ratu

Uznemirujući izvještaj od Institute for Economics and Peace (IEP, Instituta za ekonomiju i mir) kaže da na svijetu samo deset nacija trenutno nije u ratu, odnosno da su te nacije izvan svih konflikata. Po Global Peace Index (GPL, Svjetski index mira) su samo sljedeće zemlje slobodne od konflikata i ne učestvuju indirektno ili direktno u ratu i to: Bocvana, Čile, Kostarika, Japan, Mauricius, Panama, Katar, Švajcarska, Urugvaj i Vijetnam. Island predvodi listu najmirnijih zemalja na svijetu, poslije ide Danska, Austrija, Novi Zeland, Portugalija, Čečenija, Švajcarska, Kanada, Japan i Slovenija.
Ujedinjene Nacije su na 147.mjestu dok je Palestina od 163. rangirane države na 148. mjestu.
Od rata uništena Sirija je na posljednjem mjesetu ispod Južnog Sudana, Iraka, Afganistana, Somalije, Jemena, Ukraine, Sudana i Libije.
“ Historisjko desetogodišnje nazadovanje mira nastalo je uglavnom zbog rastućih sukoba na bliskom istoku”, piše u izvještaju.
“ Terorizam je takođe u stalnom rastu, broj onih koji su poginuli u borbama je u porastu u posljednjih 25 godina, a rast izbjeglica i prognanih nije bio veći u posljednjih 60 godina.”
Po izvještaju Amerika ima najveće izdatke za vojsku od svih država na svijetu, to je na svjetskom nivou 38% dok Kina, druga vojna sila na svijetu troši 10% novca na vojsku. Na rang listi tzv. militantnih država su: Izrael, Rusija, Severna Koreja i Amerika.
Broj izbjeglica i prognanih je u posljednjih deset godina u dramatičnom porastu, od 2007. god. do 2015. god. On se udvostručio na 60 miliona ljudi. Devet država ima više od 10% stanovništva u izgnanstvu, dok Somalija i Južni Sudan imaju 20% stanovništva u izgnanstvu. U Siriji je čak 60% stanovništva u izgnanstvu.
Dok svijet postaje sve manje mirno mjesto, militarizacija obuhvata 13,3 cjelokupnih privrednih aktivnosti. To je oko 23,6 biliona američkih dolara. To je oko 1876 dolara za svakog čovjeka na planeti.

Od Cllaire Bernish za theantimedia.org. preveo prof. Haris Ibrahimović

Ibrahimović Haris, Revija Sandžak, broj 185.

Studijska godina okončana 53. sesijom „Susret ideja istoka i zapada“ i izlaganjima preko 60 studenata UNINP-a

53. sesija pod nazivom “Susret ideja istoka i zapada”, tradicionalno je održana u Velikoj Sali Univerziteta u Novom Pazaru 15.06. tekuće godine. Sesija je posvjećena u povodu 2400 godina od rođenja grčkog filozofa Aristotela, 40 godina od smrti filozofa Vujadina Jokića i 30 godina od smrti Nerkeza Smailagića, čuvenog bošnjačkog filozofa koji je napisao “Leksikon Islama”. Pod mentorstvom prof. dr. Šefketa Krcića, izlaganju je pristupilo preko šezdeset studenata svih deparmana.
Nakon uvodnog obraćanja studentice prve godine Departmana za pravne nauke, prisutnima su se obratili prof. dr. Šefket Krcić, dekan Departmana za pedagoško-psihološke nauke prof. dr. Mustafa Fetić, u ime asistenata Univerziteta u Novom Pazaru MSc Dženis Šaćirović i profesor Alija Bakić.
Kako je istakao prof. Krcić, cilj svake od 53 do sada održane sesije, bio je da se studenti oslobađaju najprije pritisaka javnog govora, zatim da usavršavaju duh besjedništva i da kreirane stavove znaju iznijeti i diskutirati javno o njima.
Ovu manifestaciju podržali su Revija Sandžak i Sandžak televizija.
Prof. dr. Šefket Krcić prilikom obraćanja531
531

532
53
Priredio: Dženis Šaćirović, Revija Sandžak, 185. broj